Propast ugovora o ograničavanju nuklearnog oružja malog i srednjeg dometa u Evropi (INF) i za sada nikakav napredak u rusko-američkim pregovorima oko novog ugovora o kontroli strateškog nuklearnog oružja (START) nisu uzrokovani samo odsutnošću volje za sporazumom Rusije i SAD-a. Važnu ulogu ima i tehnološki razvoj koji je izrodio sofisticirana oružja višestruke namene s mogućnošću lansiranja s različitih platformi.

Poslednjih desetleća nastala su nuklearna oružja potpuno različita od onih koja su bila predmet propalih ugovora o ograničavanju nuklearnih oružja. Nova tehnologija i novi univerzalni borbeni sistemi kao prenosnici nuklearnog oružja zapravo su srušili stare ugovore. Na strateškom nibou, iako je broj nuklearnih bojnih glava kod svih posrednika znatno manji nego za vreme Hladnoga rata, nova strateška nuklearna oružja i ona koja se tek razvijaju zahvaljujući tehnološkom napretku postala su preciznija, manjih dimenzija i prilagodljiva različitim borbenim platformama.

Tako SAD na interkontinentalne projektile velikog dometa, koji su u sporazumima START uvek bez ikakvih dvojbi bili u kategoriji strateških oružja, planira postavljati nuklearne bojeve glave male snage. Tako prilagođena strateška oružja koristila bi se na taktičkoj i operativnom nivou a kako ne bi imala stratešku namenu, američka strana smatra da ih se ne bi trebalo tretirati kao strateška nuklearna oružja. Nastalo je dvoumljenje što zapravo karakteriše strateško nuklearno oružje koje bi bilo predmet novog rusko-američkog ugovora o ograničenju strateškog nuklearnog oružja (START).

Precizni aparati

Sporno je je li to domet ili snaga bojevih glava, odnosno način primene. Uz to nekada je bilo jasno razlikovanje oružja kopnenog baziranja i oružja pomorskog i vazduhoplovnog rasporeda. No, nove generacije oružja postale su univerzalne i mogu se koristiti kako s kopna, tako i s ratnih brodova, podmornica ili pak s borbenih vazduhoplova. Nuklearna oružja nove tehnološke generacije otežavaju klasifikaciju i sklapanje novih sporazuma o ograničavanju strateškog nuklearnog naoružanja.

Dok nova strateška nuklearna oružja uz političke sporove, primer oko potrebe uključivanja Kine u pregovarački proces pored Rusije i SAD-a, otežavaju stvaranje novog sporazuma o kontroli novog strateškog naoružanja za jedan oružni sisitem slobodno se može reći da je uništio sporazum INF o ograničenu nuklearnog oružja kratkog i srednjeg dometa kopnenog baziranja u Evropi. Reč je o američkom sistemu evropske protivraketne odbrane, preciznije o njegovom lanseru Mk41 VLS kojeg zbog sposobnosti višestruke namene, uključujući i lansiranje krstarećih raketa, ruska strana smatra ofanzivnim nuklearnim oružjem koje je kršilo sporazum INF, dok je američka strana tvrdila da on tamo ne pripada jer je deo obrambenog antiraketnog štita.

Ruska strana takođe je razvijala nova nuklearna oružja kratkog i srednjeg dometa, dok je američki oružni sistem uistinu teško svrstati u neku određenu kategoriju i uklopiti ga u bilo kakav ugovor. Konačno u leto 2019. SAD su napustile nuklearni sporazum INF s Rusijom, a tome je u velikoj meri pridonelo i neslaganje oko karaktera i borbenih sposobnosti lansera Mk41 iz sastava američke protivraketne odbrane u Evropi. Mornarički sistem protivraketne odbrane Aegis Ballistic Missile Defense System (Aegis BMD ili ABMD) prilagođen kopnenom baziranju kao Aegis Ashore Missile Defense System- AAMDS na borbenim položajima u Rumunskoj i Poljskoj s moćnim radarom AN/TPJ-2 u Turskoj, zapovedništvom u Ramsteinu u Nemačkoj  i pomorskom komponentom od 4 razarača američke 6. flote s identičnim naoružanjem svi zajedno uvezani u američki antibalistički sistem (Ground-Based Midcourse Defense -GMD) pod kontrolom američke agencije raketne odbrane (U.S. Missile Defense Agency -MDA) deo je masivnog prestrojavanja američkog nuklearnog arsenala i njegove sposobnosti vođenja ograničenog nuklearnog rata na evropskim prostorima.

Projekat nije gotov

Posledično, famozni raketni štit postao je prva crta nuklearnog sudara SAD-a i Rusije na evropskom tlu. Celi sistem evropske protivraketne odbrane do danas nije izgrađen jer nisu dovršene instalacije u Poljskoj, a predviđa se da će to biti učinjeno tek 2022. No, operativnim pokretanjem položaja nominalno odbrambenog raketnog štita (Aegis Ashore Missile Defense System-AAMDS) u rumunskom Deveselu započelo je nadmudrivanje ruske i američke strane o tome krši li on odredbe INF sporazuma. Problem nije u raketama SM-3 Blok 1B koje koristi raketni štit i koje čak nemaju klasičnu eksplozivnu bojevu glavu, nego nose kinetičku glavu bez eksploziva (Lightweight Exo-Atmospheric Projectile -LEAP) koja uništava balističke projektile kratkog i srednjeg dometa u njihovoj srednjoj fazi leta, izvan atmosfere izravnim sudarom. Inače, projektili SM-3 Blok 1B raketnog štita nisu u stanju uništavati strateške interkontinentalne balističke projektile (ICBM), a tek će planirane buduće verzije imati ograničene sposobnosti njihovog presretanja. Tajna se ne krije ni u instaliranom radaru AN/SPJ-1D koji prati ciljeve za rakete. Suština problema je u ugrađenim okomitim lanserima za ispaljivanje raketa Mk41 VLS (Mark 41 Vertical Launch System). Naime, u bazi u Deveselu ugrađeni su lanseri napadne verzije sistema antiraketne odbrane Aegis dužine 7,7 metara koji pored raketa SM-3 mogu ispaljivati i krstareće rakete BGM-109 „Tomahavk“ s nuklearnim bojevim glavama, koje s dometom od oko 2500 kilometara lako mogu iz Deveselua prodreti duboko u Rusiju, sve do Moskve.

Lažu

Formalno-pravno ugovor o raketama srednjeg dometa INF prekršen je već kopnenim baziranjem samog lansera zabranjenih raketa, ali ko može izričito tvrditi da je to lanser Mk41. On je jednostavno univerzalni lanser prvotno predviđen za ugradnju na ratne brodove koji može ispaljivati različite projektile-protivvazduhoplovne, protivbrodske, protivpodmorničke, protivbalističke SM-3 i krstareće rakete „Tomahavk“.

Lanser Mk41 ima potencijal lansiranja otkazanim ugovorom INF zabranjenog oružja, a Amerikanci tvrde da ga za to ni u kojem slučaju ne misle koristiti i da je namenjen isključivo lansiranju antibalističkih raketa SM-3. Rusi pak tvrde da je ugovor bio prekršen jer je to zapravo lanser „Tomahavka“. Amerikanci i dalje nakon istupanja iz sporazuma INF tvrde da je to univerzalni lanser i da bi tek pojava samih projektila „Tomahavk“ u bazi Deveselu bilo kršenje propalog sporazuma.

U svakom slučaju Rusi nemaju puno izbora nego računati da su u Rumunskoj raspoređene američke krstareće rakete ‘Tomahavk’ te da će iste takve biti raspoređene i u Poljskoj. Lanser Mk41 doveo ih je u situaciju da moraju računati na pretnju kojoj moraju prilagoditi svoj nuklearni sistem, a ne mogu je dokazati. Ruska strana i danas tvrdi da je lanser Mk41 iz sastava evropskog protivraketnog štita oružje višestruke namene s potencijalnim ofenzivnim sposobnostima maskiranim u odbrambeni sistem.

Američki sistem objektivno gledano ima veliki nedostatak koji umanjuje njegov ofanzivni karakter – fiksno baziranje. Ruska strana tvrdi da to ne umanjuje njegov ofanzivni potencijal jer je ionako zamišljen kao oružje prvog udara čiji je kratki životni vek u slučaju nuklearnog sukoba unapred ukalkulisan.

Kako bilo, sporenje oko raketnog lansera Mk41 u znatnoj meri je pridonelo američkom istupanju iz sporazuma INF i propasti dosadašnjeg sistema kontrole nuklearnog oružja srednjeg i kratkog dometa. Novi oružani sistem bez borbenog aktiviranja tako je razorio stari nuklearni sporazum.

Nova strateška nuklearna oružja otežavaju sklapanje novog START ugovora o kontroli strateškog nuklearnog naoružanja. Sadašnji sporazum o ograničavanju strateškog naoružanja START 2010 potpisan 2010. u Pragu između SAD-a i Rusije ističe 5. februara 2021. Pregovori o novom su u ovom trenutku u slepoj ulici.

Šta je akcija pod nazivom “Tursko-azerbejdžanski orao 2020”, saznajte OVDE!

Izvor: geopolitika.news