Najnovije

Marija Miketić (intervju): "LJubav ima moć"

S njenim knjigama, nikada nećete pogrešiti. Do poslednje stranice, držaće vam pažnju a svaku sledeću knjigu čekaćete s velikim nestrpljenjem. Ona je pisac koji ostavlja trag. Marija Miketić, književnica iz Beograda, piše o mnogim aktuelnim i društveno angažovanim temama, a u svom najnovijem, petom po redu romanu „Zakon semena“ vešto ukršta istorijsku nit sa savremenom ljubavnom pričom. U ovom neobičnom prepletu svoje mesto našle su i neke drevne nauke, veštine i stari zanati. Jedan od njih je štamparstvo. A Marija nas vodi na literarno proputovanje kroz vreme, sve do 16. veka i procvata srpske štampe.

Foto-Snežana Božić

Znamo za mnoge zakone, a šta propisuje „Zakon semena“?
 „Izađe sejač da seje seme…“, pričao je Isus Hristos svojim učenicima, a kada su ga upitali šta je seme, odgovorio je da je to Reč. Zakon smena ili Zakon reči dejstvovao je i u najmračnijem dobu srpske istorije, na samom osvitku štamparstva. Kada su Turci razorili manastir Rujno i spalili štampariju u kojoj je nastala prva knjiga štampana u Srbiji na ćiriličnom pismu, preživeli monasi su izbegli u manastir Raču, gde su posejali seme za ono što će kasnije doći i po čemu će Rača i ostati upamćena – za Prepisivačku školu. Seme koje su tada posejali monasi iluminati, kao predstavnici duhovne elite svoje epohe, donelo je dugoročan plod, jer su nam upravo oni i sačuvali kulturu, duhovnost, veru, crkvu, pismo i knjige. I moja junakinja Danja seje seme reči, nadajući se da će plod biti medonosan i isceljujući.


Na planini Malič susreću se tri žene, šta ta planina predstavlja za glavnu junakinju romana Danju, šta za Aju, a šta za Vas?
Malič je mistična planina. Zbog prepoznatljivog oblika proglašena je prirodnom piramidom, ali i zbog toga što od vrha do dna kroz njeno središte prolazi bezdana jama koja energizira čitavu oblast Zapadne Srbije. Za Danju i Aju koje su u srodstvu, ona predstavlja sveto mesto jer je baš tu stradala Krstana, Danjina baka, a Ajina majka, čija je mučenička sudbina detaljno opisana u mom romanu „Krv u ledu“, nagrađenom za pružanje podrške žrtvama porodičnog nasilja. Obe žive svoje zavete u ime predaka jer je tragedija koja ih je obeležila njihova večita kob. S obzirom na to da odatle nosim najlepše uspomene iz detinjastva, Malič me nadahnjuje, leči i vraća korenima. Malič krije mnoge legende, htonska bića, priče iz davnina. Malič je mesto najvećeg greha, ali i najdubljeg pokajanja. U nedrima Maliča drema i jedna kućica koja postoji još samo u predelima mojih snoviđenja.


Kako su Vas tragovi odveli do prvog štampara i kako se iz toga izrodila priča?
„Zakon semena“ je moj peti roman i do sada sam veoma pažljivo i predano nastojala da ispratim svaki korak u nastajanju mojih knjiga. Možda se tako spontano i rodila ideja da pišem o tragovima prvih knjiga kroz patinu vremena. Istraživanje me je vodilo sve dalje u prošlost, dok nisam stigla do sredine 16. veka, do čuvenog trgovišta u Vrutcima i manastira Rujno gde je  samo nekoliko decenija nakon što je nemački tipografa Gutenberga otkrio pokretna slova, vešti ksilograf jeromonah Teodosije na primitivnim presama štampao prvu srpsku knjigu na ćiriličnom pismu – Rujansko četvorojevanđelje. Ruševine starog manastira danas prekriva jezero nadomak Užica, a na dno tog jezera bi potonula i zauvek iščezla i sama uspomena na ove monahe i njihov rad, na tu klicu koju su položili u dobru zemlju, da nisu ostale knjige, jedini svedoci minulih vremena. Pa ipak, o monahu Teodosiju nemamo mnogo podataka, kao ni o drevnom manastiru. Arhiv Srbije koji uvek mora da se konsultuje kad god se stvara građa za jedno ovako ozbiljno istorijsko delo, ne poseduje podatke o tome kada je tačno manastir nastao, ko je bio ktitor, kada je štamparija počela s radom, niti ko ju je tu doneo. Ono što se zna mahom su samo indicije, a za jednog romansijera poput mene, upravo to i jeste bilo blagodatno jer bi suvoparne činjenice ugušile samu priču. Ispoštovala sam istorijski kontekst, ali mi je ostavljeno dovoljno prostora za maštovito pripovedačko tkanje koje povezuje sudbinu male srpske zajednice s početka turskog ropstva sa savremenim trenutkom u kome se rađa jedna neobična ljubav.


Šta je to toliko snažno da Danju natera da odlepi i da to čak nekome i napiše?
Samo ljubav ima tu moć. Pogotovo ona neočekivana, s dozom fatalnosti, ljubav za kakvom svi čeznemo, a koja je uvek dar neba. Kada se dve osobe prepoznaju na prvi pogled i istog trenutka krenu jedna drugoj u susret, razlike se brišu, prepreke ne postoje, granice se preskaču; taj hod dva srca koja bi da se sliju u jedno i da trajno ostanu jedno u drugom, to je ceo svemir. Danja i Vojin su arhetipovi muškog i ženskog principa, pokazali su da laž, prenemaganje, pretvornost i distanca ne treba da postoje ukoliko su emocije jake i čiste. Prepustiti se trenutku, uzeti od života ono što je najbolje, povinovati se diktatu neba i osetiti titraje kosmičke energije u svakoj ćeliji bića – to nije samo za privilegovane, već za iskrene, hrabre i one koji neguju poverenje u život. Ovo dvoje mojih junaka živelo je svoj trenutak svim čulima, shvativši da su se našli u tački preseka nebeskih sila, da im je darovana magija i da sa zahvalnošću treba da je prime bez obzira na cenu i posledice. Racio je čoveku naneo više štete nego što će to srce ikada učiniti. Čak i kad potpuno odlepi.


Kako da znamo kada je nešto urezano u večnost?
U strahu od prolaznosti posežamo za velikim rečima, branimo se beskrajem i večnošću. Svaku lepu uspomenu ukivamo u ono što će nas nadživeti i to nam spasava duše, ta svest da pretrajavamo, negde, nekako… U gotovo sve svoje knjige utkala sam tajne šifre za svoje potomke i verne čitaoce; ako budu umeli da ih odgonetnu, sklopiće u celinu krhotine jednog burnog života. Ako je „Krv u ledu“ moja lična karta, a „Crveni ibis“ pasoš, „Zakon semena“ neka bude kompas. Glavni kormilari u ovoj pustolovini su Vojin i Danja; oni urezuju damare svoje duše u večnu knjigu koja ispisuje stranice njihove ljubavi. Ta ljubav je pomalo tužna i tragična, ali i ispunjena suncem. Ko poleti u visine, pa sunce makar i na tren dodirne, zauvek se pretvara u svetlost. Oni su lučonoše. Svedoci da je moguće biti deo svemira i da neke kosmičke sile kroz nas pokušavaju da steknu iskustvo ljubavi i strasti.  

Knjiga je izazvala veliku pažnju čitalaca, kakvi su Vam planovi za naredni period?
U planu su bile promocije, sajamovi knjiga, edukativna predavanja u školama na temu mog prethodnog romana „Svedok“ koji govori o verskim sektama, ali sve se to odlaže za iduću godinu kada se nadam da će konci života ponovo biti u našim rukama i kada ćemo moći da se okrenemo lepšim, vedrijim i dušekorisnijim temama. Iako je „Zakon semena“ već pobrao simpatije čitalaca, još mu je potrebna moja pomoć da razvije krila i vine se među oblake. Do tada, vredno radim na novom rukopisu, ovog puta na savremenom trileru u duhu „Crvenog ibisa“ koji mi je svojevremeno otvorio i vrata i prozore u svet čitalaca.

Izvor:Pravda

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA