Najnovije

Vojna strategija SAD za 2015: Rusija je sklona revizionizmu, porazićemo je ako bude neophodno!

Netom objavljena američka Nacionalna vojna strategija nudi delimičan uvid u metodologiju koju će vojska SAD primenjivati da bi i ubuduće zaštitila sopstvene bezbednosne interese.
Martin Dempsi (Foto: Printskrin NBC news)

Martin Dempsi (Foto: Printskrin NBC news)

Prema ovom dokumentu, opasnost preti od Islamske države (ID), zatim od ruskog ekspanzionizma, ali potencijalno i od Kine. Kao što na predstavljanju strategije reče načelnik Združenog štaba američke vojske general Martin Dempsi, Amerika ne može precizno da predvidi kad će njeni interesi biti ugroženi, ali zna da će do toga doći brže nego što je to ranije bio slučaj. Cela strategija, koja je svojevrstan nastavak Nacionalne bezbednosne strategije objavljene u februaru i Četvorogodišnjeg odbrambenog pregleda (vodeći javno dostupni dokument o američkoj vojnoj doktrini) objavljenog prošle godine, ima jedan cilj – sačuvati američku lidersku poziciju u savremenom svetu. Sem relativno uopštenih fraza, u dokumentu, između ostalog, stoji: „Nacionalna vojna strategija za 2015. godinu odnosi se na potrebu suprotstavljanja državama sklonim revizionizmu koje ugrožavaju međunarodne norme i nasilnim ekstremističkim organizacijama koje potkopavaju međuregionalnu bezbednost. Radimo sa saveznicima i partnerima da odvratimo i – kad je neophodno – porazimo potencijalne državne neprijatelje.” Revizionistički nastrojene zemlje, pri čemu se ovde eksplicitno misli na Rusiju, predstavljaju opasnost zbog „pokušaja da izmene međunarodni poredak” i toga što se „ponašaju na način koji ugrožava interese američke nacionalne bezbednosti”. Nije ovo, istina, prvi put da velike sile u međunarodnim odnosima potežu argumente viših načela, to jest njihovo kršenje i reviziju. Time se sugeriše da je protivnička strana pod noge bacila prihvaćene univerzalne norme, čime se automatski umanjuje njena pregovaračka pozicija. Nevolja je, međutim, u tome što takav princip iščezava iz vidokruga u trenutku kada je potrebno preispitivanje sopstvenih postupaka. Optužujući nekog za revizionizam, obesmišljava se svaka njegova potencijalna odbrana. Iako američka Nacionalna vojna strategija prevashodno potencira revizionizam na planu međunarodnih normi i odnosa, u toku ukrajinske krize, najvećeg zahlađenja odnosa između Istoka i Zapada, razmenjivane su uglavnom optužbe za – istorijski revizionizam. Tako francuski filozof Bernar-Anri Levi, koji je u ukrajinskoj krizi sebi dodelio pravo da određuje meru moralnosti postupaka zavađenih snaga, snažno zagovara tezu da je u Rusiji na snazi puzajući istorijski revizionizam. Tako će reći da je u eri „putinizma”, nauštrb istorijskih činjenica, rehabilitovan i inače tinjajući staljinizam, koji je za vreme sadašnjeg režima izašao iz ilegale. On, međutim, upada u zamku sopstvenih analogija kada analizira verovatno najpoznatiju polemiku koja se otvorila u proteklih nekoliko meseci, onu oko toga ko je oslobodio Aušvic – Ukrajinci ili Rusi. Istrčavanje poljskog šefa diplomatije Gžegoža Šetine da su zloglasni logor oslobodili „Prvi ukrajinski front i Ukrajinci”  odmah je negirao ruski predstavnik u UN Vitalij Čurkin, koji je kolegu podsetio da je zloglasni logor smrti oslobodila Crvena armija, a da je front nazvan prvi ukrajinski „zbog toga što je Ukrajina oslobođena od nacista pre nego što se stiglo do Poljske”. Ovaj trapavi pokušaj izvrtanja istorijskih činjenica zanemarivanjem ruske uloge u oslobađanju Aušvica, Bernar-Anriju Leviju, međutim, služi kao krunski dokaz da je revizionističkih namera Kremlja. Francuski filozof donekle daje za pravo ruskoj argumentaciji u polemici sa poljskim ministrom, ali ističe da je na sceni manevar Moskve, koja namerno zabašuruje činjenicu da je u Prvom ukrajinskom frontu bilo „najviše Ukrajinaca”, iz čega proizlazi da stoji argument da su Ukrajinci oslobodili Aušvic. Igrarije oko istorije i njene uloge u oblikovanju međunarodnih odnosa nisu ipak specijalitet samo trenutnog sukoba na relaciji Vašington–Moskva. U svojim javnim istupima američki predsednik Barak Obama rado zauzima zavodljivu poziciju koja podrazumeva da se sebi dodeljuje mesto na pravoj strani istorije, a protivniku na pogrešnoj. U svom prvom obraćanju po stupanju u Belu kuću američki predsednik je poručio svima onima koji „drže vlast zahvaljujući korupciji i prevarama” da znaju „da su na pogrešnoj strani istorije”. Sličnu etiketu zaradio je i Vladimir Putin kada se usprotivio nastojanjima Zapada da povede „humanitarnu” intervenciju bombardovanja Sirije pod izgovorom da je Bašar el Asad koristio hemijsko oružje protiv svojih sunarodnika. Obama je identičnu ocenu ponovio i u slučaju ruske aneksije Krima. U isto vreme, američki predsednik ne štedi reči hvale kada sebi i svojim saveznicima odaje priznanje i etiketu da stoje „na pravoj strani istorije”.
Pročitajte još:Članice BRIKS-a sprečile blokadu RusijeRON POL: Amerika neće moći da izbegne grčki scenario – sve se raspada!
Izvor: Politika

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA