Piše: Emil Vlajki
Prije par dana, u jednoj od svojih kolumni, napisao sam da je jedan od načina da se ova kriza razriješi tako da Srbi u Republici Srpskoj i dalje ostanu poniženi, je taj da oni oko Dodika budu prisiljeni da ga se odreknu. To se i desilo. NJegova koalicija sastavljena dijelom od časnih ljudi ali i od osoba koje su tamo zbog materijalne koristi koju su izvlačili od unesrećenog naroda pljačkajući ga, a ne zbog ideala, bila je oduvijek podložna raspadu. Amerikanci su to osjetili i najavili oštre i neumoljive sankcije protiv viđenijih članova sadašnje vlasti. Neki sigurno imaju nekretnine i bankovne račune u inozemstvu, drugi imaju sumnjivu ratnu prošlost, treći –preletači, osjetivši ovaj put istinsku opasnost, traže u ovom času druge aranžmane, četvrti su pod sudskim istragama, pa su se uplašili, i tome slično. Tako je ovakva, dijelom izrazito kvarna i pljačkaška, koaliciona većina kojoj bi zatvor bolje pristajao nego Narodna skupština, jedva izglasala zakon o Agenciji za lijekove Republike Srpske, zakon koji se nikada neće realizirati. Bilo je očito da bi se malo njih iz te, poslaničke bratije, usudilo izglasati zakone o uspostavljanju vojske RS ili o tjeranju SIPE. To je sada potpuno jasno i Dodik bi na jednom takvom zasjedanju NSRS doživio poraz i pad.
Sve u svemu, Vučić, koji neprekidno pliva između Istoka i Zapada, postavio se prema Dodiku sa pozicija sile. Na konferenciji za štampu nakon njihovog sastanka, prvih pola sata uopće nije pričao o Dodikovoj revolucionarnosti već je govorio o tome što sve Srbija radi za Srpsku. Drugim riječima, „samo ti tako nastavi pa ćeš izgubiti našu ekonomsku i svaku drugu pomoć i podršku“. Zatim, „odrekni se Hrvata i kreni u pregovore sa Bošnjacima“. Dok su bili sami, sigurno mu je rekao da će ovaj put zaista biti uhapšen, i Dodik je vidljivo reterirao: „Nemojte dirati vode i šume RS, pa ćemo se vratiti u institucije BiH. Ako Bošnjaci tako nastave, BiH će i dalje biti nestabilna“ (prije je govorio: „Ako Bošnjaci tako nastave, BiH će nestati“). Kada se izrečeno na ovom sastanku prevede na običan jezik, to znači da se nadležnosti neće vratiti, da RS neće imati vlastitu vojsku, da će Ustavni sud BiH ostati ovakav kakav je, itd.
Dobro, svatko jednom mora otići, ali ovo povlačenje, mada smo se od Dodika na to navikli, stvarno djeluje patetično i daleko je od žrtvovanja za Republiku Srpsku. Svi su to osjetili, a ljudi kada osjete slabost protivnika, postanu agresivni kao bjesni psi. Zato je za očekivati da će se opozicija nemilosrdno okomiti na njega sada kada zna da Rusi ne stoje iza njega. Ali to nije sve. Tužilaštvo BiH je, sa istim uglom gledanja, naumilo ovog puta djelovati. Uzalud mu Vučićeve garancije da neće dozvoliti nešto slično. Sjetimo se Miloševića kome su Đinđić i Koštunica garantirali da mu se neće ništa desiti pa je nakon mjesec dana bio uhapšen.
Tragično je to što ono što Dodik govori o okrnjenom Dejtonu i nestajanju Republike Srpske, je apsolutno točno. To potvrđuje i sam lider SDS-a koji se, međutim, ne slaže sa Dodikovim načinom izlaska iz krize. Ali, ruku na srce, stvari su otišle toliko daleko, da više ne postoji neki drugi, bolji način. Ako Srbi sada prihvate nedavne, antisrpske odluke Ustavnog suda BiH, nema načina da ne prihvate ono što će slijediti! Drugim riječima, ostat će bez šuma, voda, zemljišta, nekretnina i tako dalje; ostat će bez svoje republike. Sada sve ovisi o tome kako će se Dodik postaviti. Ako ga već drugi izdaju, ne bi trebalo da izda samog sebe.
Prethodnu kolumnu Emila Vlajkija pročitajte OVDE.
Izvor: Pravda
