Piše: Emil Vlajki
Prema Michel Chossudovskom, kanadskom polit-ekonomisti, američki predsjednik Bil Klinton je usko surađivao sa Al-Kaidom pomogavši joj da BiH pretvori u islamističku bazu. (www.altermainstreaminfo.com.hr/.../michel-chossudovsky-bill-cli)
Po Chossudovskom, bila je očita nespremnost Klintonove administracije da Kongresu i američkom narodu progovori o svom suučesništvu u isporuci oružja iz Irana muslimanskoj vladi u Sarajevu. Tu je praksu osobno odobrio Bil Klinton u travnju 1994. godine i to na nagovor direktora CIA-e, tadašnjeg čelnika Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC) Antonija Lakea i američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, koji je, kako prema izjavama izvora iz obavještajne zajednice piše 'Los Anđeles Times', "odigrao središnju ulogu u dramatičnom porastu iranskog utjecaja u BiH.
Uz oružje su u Bosnu u velikom broju došli i pripadnici Iranske revolucionarne garde i obavještajni operativci iranske službe VEVAK, zajedno s tisućama mudžahedina iz cijelog muslimanskog svijeta. Također se nastojalo uključiti i nekoliko drugih muslimanskih zemalja (uključujući Bruneje, Maleziju, Pakistan, Saudijsku Arabiju, Sudan i Tursku), te brojne radikalne muslimanske organizacije", stoji u izvješću američkog Republikanskog kongresnog odbora.
O odjeljku o radikalnoj prirodi sarajevskog režima stoji da je Klintonova administracija u temelju pogrešno procijenila politiku iranskog utjecaja u BiH, pogrešno tumačila pravu prirodu muslimanskog režima koji ima koristi od politike naoružanja Irana Bosne i Hercegovine.
"Najsumnjivije je što se za sve bošnjačke odnose tvrdi da se Vlada nada da će na kraju uspostavi multietničko liberalno demokratsko društvo. Takvi ideali se mogu pripisati nekolicini članova bosanskih vladajućih krugova, kao i općenito sekularnoj populaciji, ali predsjednik Izetbegović i njegove veze ukazuju na različite privatne namjere i ciljeve", 1995. je izvijestio pukovnik John E. Sray iz američkog Ureda za strane vojne studije iz Fort Leavenwortha.
Dokazi da je vodstvo vladajuće Stranke demokratske akcije (SDA), a time i sarajevski vlada, odavno inspirirana načelima radikalnog islama su neizbježni. Sljedeća tri profila su vrlo poučna:
Alija Izetbegović, bosanski predsjednik i šef SDA, 1970. je bio autor radikalne "Islamske deklaracije" koja se poziva na "islamski pokret" za početak preuzimanja vlasti, što bi dovelo do ukidanja "postojeće nemuslimanske vlade i izgradnje jedne nove, islamske koja će uništiti neislamske institucije i pomoći stvaranju međunarodnu federaciju islamskih država, jer ne može biti ni mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih institucija".
"Predsjednik Alija Izetbegović se nakon nekoliko desetljeća vratio na radikalni program, a u središtu iranskog sustava u Europi su Bosna i Hercegovina i on, koji se zalaže za uspostavu Islamske Republike u Bosni i Hercegovini", 09. siječnja 1992. piše republikanski radna skupina Predstavničkog doma za terorizam i nekonvencionalno ratovanje.
Izvješće radne skupine dodatno opisuje Izetbegovićeve kontakte s Iranom i Libijom 1991. godine, prije nego što je počeo rat u Bosni i Hercegovini. On se također istakao kao "fundamentalistički musliman" i član organizacije "Fedayeen islama", iranske radikalne grupe koja datira još iz 1930-ih.
Izetbegović je ustrajao u svojim naporima za uspostavu islamske vlasti u Bosni i Hercegovini i zato su ga komunisti zatvorili 1983.
Dalje je iscrpno dokumentirana uloga jedne "humanitarne organizacije" iz Sudana, pod nazivom "TThird World Relief Agency" (TWRA). Klintonova administracija je "digla ruke" angažmana islamske mreže naoružanja, uključujući i preglede iranskih raketa od strane američkih vladinih dužnosnika. Agencija TWRA, sa sjedištem u Sudanu, bila je lažna humanitarna organizacija i glavna karika u dostavi oružja u Bosnu. Za TWRA se vjeruje da je čvrsto povezana s islamističkom terorističkom mrežom šeika Omara Abdel Rahmana, osuđenog za planiranje napada na Svetski trgovinski centar 1993. godine, te s Osamom Bin Ladenom, bogatim saudijskim emigrantom za kojega se vjeruje da financira brojne militantne skupine", komentirajući izvješće 22. 09. 1996. piše Vašington Post.
Izvješće Republikanskog odbora citirajući službene dokumente, kao i izvore američkih medija, potvrđuje nedvojbeno suučesništvo Klintonove administracije s nekoliko islamističkih fundamentalističkih organizacija, uključujući i Al-Kaidu Osame Bin Ladena.
I drugi izvori potvrđuju odgovornost Klintona za islamizaciju BiH. Da su se jedinice Iranske republikanske garde aktivno borile u BiH na strani vlade ove zemlje, proističe iz najnovijih objavljenih dokumenata iz predsjedničke biblioteke bivšeg predsjednika.
Tako, na primjer, u dokumentu Odbora za nadzor nad obavještajnim službama, koji djeluje kao savjetodavni organ američkog predsjednika, pod službenom oznakom 2006-0996-F, navedeno je da su se iranski elementi nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma povukli iz BiH i da je unutar zemlje ostalo samo diplomatsko osoblje i iranske humanitarne organizacije.
Koliko je Hrvatska stvarno sama pristala na iranske isporuke, a koliko je tu bilo “zavrtanja ruku” od strane predstavnika Klintonove administracije koja je pošto-poto željela naoružati Bošnjake – teško je ocijeniti, ali je iz dokumenata CIA-e jasno da su Amerikanci nekoliko puta morali ” da smiruju” Hrvate koji su prijetili da će srušiti svaki iranski avion koji nosi oružje u BiH, kako se, na primjer, navodi u CIA dokumentu iz 20. septembra 1995. godine.
U gorespomenutim dokumentima se sugerira da je odluka o dopuštanju isporuka iranskog oružja u BiH bila ispravna jer, kako se na primjer navodi u dokumentu 2006-0996-F-3, bez te odluke ne bi bilo ni Dejtonskog sporazuma.
Napomena. Do sličnih rezultata došao je i jedan holandski profesor koji je pet godina istraživao rat u BiH. I on je istakao prljavu ulogu Pentagona u tom ratu koji je dozvolio ekstremnim islamskim organizacijama, od kojih su neke bile smatrane terorističkim od strane od tog istog Pentagona, da interveniraju u korist bosanskih muslimana.
(Professor Cees Wiebes of Amsterdam University has had unrestricted access to Dutch intelligence files and has stalked the corridors of secret service headquarters in western capitals, as well as in Bosnia, asking questions.
His findings are set out in "Intelligence and the war in Bosnia, 1992-1995". It includes remarkable material on covert operations, signals interception, human agents and double-crossing by dozens of agencies in one of dirtiest wars of the new world disorder. Now we have the full story of the secret alliance between the Pentagon and radical Islamist groups from the Middle East designed to assist the Bosnian Muslims - some of the same groups that the Pentagon is now fighting in "the war against terrorism")..
BBC izvještava
Uplitanje Amerike u islamizaciju BiH nije bilo bez konsekvenci. Devedesetih godina se nešto dogodilo u centralnoj BiH što je inspiriralo ljude da do danas objašnjavaju zašto najviše džihadista iz Evrope potiče iz BiH, piše BBC.
Formiranje mudžahedinskog bataljona 1992. godine, koji su činili uglavnom arapski dobrovoljci je bio početak.
Danas je situacija obrnuta, ljudi iz BiH odlaze da ratuju u arapske države, njih više od 300, što čini BiH zemlju sa najvećim brojem džihadista na osnovu broja stanovnika.
“Postoji rat između Zapada i islama. Bosna je modernom džihadističkom pokretu dala takav narativ. Bosna je kolijevka modernog džihadizma“, kaže Ajmen Dean koji je kao dobrovoljac ratovao u centralnoj Bosni 1994. godine.
BBC navodi da je prema važećem mišljenju sovjetska okupacija Afganistana 1980. godine uzrokovala pojavu džihadizma, odnosno pohoda u “sveti rat“.
Dean ipak kaže da su Zapad i salafisti bili na istoj strani u Afganistanu, a u BiH su postali neprijatelji, pogotovo poslije 1993. godine kada je rat na prostoru bivše Jugoslavije postao trojni rat, između katoličkih Hrvata, Srba i mudžahedinskog bataljona koji je počeo da “lovi nevjernike“.
“Prvi veći sukob islamista i zapadnih snaga dogodio se u manastiru Guča Gora, kada su mudžahedini uništili manastir, a pritom i snimili cjelokupni poduhvat“, piše BBC.
Tadašnji komandant britanskih trupa koje su učestvovale u sukobu sa mudžahedinima, Von Kent-Pejn istakao je da su strani borci bili mnogo agresivniji od lokalnih snaga i da su često otvarali vatru na konvoje UN, iako su oni bili uredno obilježeni odgovarajućim oznakama.
“U okolini grada Travnika, gdje su muslimani, Hrvati i Srbi bili jednaki prije rata, stranci su pokušali da sprovedu šerijatski zakon, kidnapirali su lokalne kršćane, odsjekli glavu Draganu Popoviću i primoravali ostale zarobljene da je poljube“, navodi BBC.
Britanski medij navodi da su mudžahedini 1995. godine počeli da regrutiraju lokalne stanovnike i povećali brigadu na oko 2.500 članova. U pokušaju da tu jedinicu stavi pod kontrolu, Sarajevo je odlučilo da je stavi pod komandu Treće armije koja je imala centralu u Zenici, a glavnokomandujući je bio brigadni general Enver Hadžihasanović, koji je završio pred sudom u Hagu.
“Prema mom mišljenju, iza mudžahedina su političari sa visokim rangom i vjerski lideri. Oni ne pomažu Bosni uopće, naprotiv“, naveo je Hadžihasanović u pismu vojnom vrhu 1993. godine.
“Iako je general to rekao, lokalni lideri, uključujući Aliju Izetbegovića, su bili sretni time što u BiH dolaze strani borci“, piše BBC.
Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i uspostavljanjem primirja mudžahedini su završili svoju misiju u BiH i raspušteni su 1996. godine.
U petak na Pravdi pročitajte tekst Emila Vlajkija “Kako je džihad došao u Evropu”.
Ostale tekstove Emila Vlajkija pročitajte OVDE.
Izvor: Pravda
