Piše: Emil Vlajki
Kakve to veze ima sa Trećim svjetskim ratom? Ima, naravno. Anglosaksonski Zapad na čelu sa SAD, kome se pridružila NJemačka koja mrzi sve što je slavensko i pravoslavno – posebno srpski narod -, koji je definitivno izgubio nekadašnju moć i poziciju jedine svjetski vladajuće supersile, htio bi da nanovo bude ono što je do nedavno bio. Misleći da bi njegova pobjeda nad Rusijom to omogućila, u zadnje vrijeme sve više zvecka oružjem provocirajući nuklearni sukob, posebno u Ukrajini i na Crnom moru. Malo je trebalo da do takvog sukoba dođe kada je, nedavno, jedan britanski bojni brod ušao u ruske teritorijalne vode. Anglosaksonci misle da im je Putin Hrušćov koji se 1962. godine povukao pred, naizgled, američke odlučnosti da uđe u Treći svjetski rat u jeku Kubanske krize.
Ali Putin nije Hrušćov. Nije ni Gorbaćov, najnesposobniji političar u historiji koji je sam samcat uništio Sovjetski Savez. Nije ni alkoholičar Jeljcin koji je više boravio u Vašingtonu nego u Moskvi, kojeg je više puta privodila gradska policija radi incidenata koje je izazivao u alkoholiziranom stanju, i koji je, usput rečeno, unesrećio srpski narod.
Putin spada u najveće ličnosti ruskog naroda, od Aleksandra Nevskog do danas, koje su u prijelomnim momentima vraćali Rusiju u sam vrh svjetske povijesti. Iznad svega, on je, nezamislivo za političara, human i pravedan. U Minhenu, 2007. godine, osudio je zapadni neokolonijalizam, taman kada se Zapad ponadao da je slomio Rusiju i da će kao IV Rajh živjeti hiljadu godina. Putin je stvari nazvao pravim imenima.
Upotreba vojne sile nije moguća na zahtjev država ili NATO pakta, već samo odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. SAD ne mogu silom nametnuti drugim državama svoj pravni sustav u politici, ekonomiji i humanitarnoj sferi. Dok Rusija strogo provodi Ugovor o konvencionalnim oružanim snagama u Europi, NATO je dospio do ruskih granica i tamo koncentrirao svoje trupe. Zapad je lagao Rusiju o neširenju na istok u slučaju raspuštanja Varšavskog pakta.
Međutim, anglosaksonski Zapad ne zna za istinsku humanost, onu koju je ruski filozof-disident Berđajev pripisivao ruskom pravoslavnom narodu. On misli da se sve može riješiti novcem, oružjem i blefom. 1962. godine je uspio u tome, ali ovaj put očito neće. Putin se na postojeće zveckanje oružjem hladnokrvno ponašao. Kada je Zapad, misleći da se Putin plaši, prijeteći nastavio sa ratnim manevrima, Putin je, jednostavno, najmodernijim oružjem uništio vlastiti satelit, dajući time jasnu poruku: Nastavite li, uništit ću vam sve satelite, pa će čitava vaša ratna tehnika biti bezvrijedna! Sve u svemu, ako do rata dođe, u Ukrajini ili BiH, on će se voditi konvencionalnim oružjem, a tu je Rusija nadmoćna.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) November 17, 2021
I tako dolazimo do Dodika i do njegove borbe za vraćanje otuđenih nadležnosti od Republike Srpske što je potpuno degradiralo Dejtonski sporazum. Putin ga podržava, kao što podržava i Srbiju u pogledu otetog Kosmeta, jer je principijelan i pravičan. Povrh svega, zna da će Zapad svakako nastojati negdje zaratiti, pa ako će se već ratovati, ljudski je, u prvom redu ratovati za slavenstvo i pravoslavlje. Nije neprimjetno, da je Putin obnovio vojnu moć Srbije, a novo naoružanje uskoro pristiže. Ako dođe do NATO intervencije, konflikt će vjerojatno zahvatiti čitav Balkan, a to znači da će i Srbija morati intervenirati. U tom bi slučaju sadašnja BiH nestala, Hrvatska i Srbija bi se uvećale, a Bošnjaci bi dobili svoju državu.
Apstrahirajući za trenutak Treći svjetski rat koji umalo da nije, treba reći slijedeće. Nisu ni Bošnjaci krivi za sve misleći da mogu imati čitavu BiH. Amerikanci ih već 30 godina u tome podupiru, praveći od ovog područja mjesto gdje se odvija sukob civilizacija, kršćanske i islamske. Čitavo vrijeme otvaraju rane koje neprekidno krvare. I Hrvatima i Srbima je dosta takvog stanja.
Što bilo da bilo, Srbi i Hrvati se istinski plaše bošnjačke/muslimanske dominacije koja se maskira navodno građanskim društvom. Kada bi se unutar bošnjačkog korpusa formirala politička elita kojoj se može vjerovati, tako da se Srbi i Hrvati oslobode straha od dominacije brojčano najvećeg naroda, mogli bi svi sjesti za stol i, bez stranaca, dogovoriti se o budućnosti ove države. Ili je možda već prekasno za to?
Ostale tekstove Emila Vlajkija pročitajte OVDE.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) November 18, 2021
Izvor: Pravda
