Piše: DŽevad Galijašević
Alija Izetbegović je, na razne načine i mnogim aktivnostima na unutrašnjem i mađunarodnom planu, gotovo pola vijeka, prvo tajno a zatim i javno, propovijedao i zastupao ideje političkog islama.
Kroz političku praksu i islamističku teoriju, iskristalisala se njegova ideja nastanka i razvoja islamskog društva u „neprijateljskom-hrišćanskom okruženju“ kao važan korak u izgradnji Islamske države na području Jugoslavije, ali koja bi bila dio puno šireg koncepta svjetskog halifata.
Slijedeći svoje ciljeve, sve je učinio da prvo dođe do rata u BiH kako bi opravdao svoju namjeru da se dohvati oružja, da bi zatim zatražio pomoć islamskih zemalja. Pristigli su mudžahedini sa svih strana svijeta; neki su ratovali, neki propovijedali, većina i jedno i drugo, no stvarni cilj njihovog ukupnog djelovanja, danas je to potpuno jasno, bio je da kroz agresivni proces islamizacije iz osnova promijeni tadašnje Muslimane u BiH ali i da promijeni osnove političkog sistema i društvenog uređenja same BiH.
To se na kraju i desilo, ono malo “građanskoga” što je postojalo u BiH ustuknulo je pred stihijom islamizacije, a zatim nestalo u plamenu rata i društvenih podjela koje je rat donio. Sa druge strane rat je doneo i jedinstvo koje je Izetbegović predvidio u svom djelu:
“Ne postoji povijesni cilj osim ako je u suprotnosti s prirodnim ili povijesnim činjenicama koji ljudi zajedničkom voljom i zajedničkim radom ne bi mogli ostvariti. Utopija u koju se vjeruje i za koju se radi, prestaje biti utopija. A naši slabići niti mogu vjerovati, niti hoće raditi, i u tome treba tražiti objašnjenje njihovog degradirajućeg “realizma”. Kada oni kažu da je jedinstvo Muslimana san koji se ne može ostvariti, oni u stvari samo izražavaju nemoć koju sami osjećaju. Ta nemogućnost nije u svijetu, nego u njihovim srcima. Ideja o jedinstvu svih Muslimana nije ničiji izum, niti je lijepa želja ovog ili onog reformatora ili ideologa. NJu je utemeljio sam Kur’an poznatom devizom “Muslimani su braća”, a Islam neprekidno održavao u svijesti ljudi kroz zajednički post, hodočašće Meke i Kabu kao jedinstveno duhovno središte, stvarajući na ovaj način jedno stalno i istovjetno osjećanje pripadnosti zajedništva širom muslimanskog svijeta.”
Zajedništvo, koje je nagovijestio Alija Izetbegović, kovano ideološkim i vjerskim nasiljem, u ratu i miru, manifestovalo se na različite načine. Najprije zajedničkom borbom više hiljada “svetih ratnika” odnosno mudžahedina iz svih islamskih zemalja u redovima Armije BiH, a zatim i u drugim zemljama i drugim ratovima. Više stotina muslimana iz BiH ratovalo je za Islamsku državu, Al kaidu i DŽabhatun Nusra... u Siriji.
Alija Izetbegović. Je rođen 8. 8. 1925. a umro 19.10. 2003. predstavljao je radikalnog a latentnog zastupnika političkog Islama, iz reda bošnjačkog naroda, poznatog po političkim idejama iznesenim u tzv. Islamskoj deklaraciji i po tome što je bio osnivač SDA - Stranke demokratske akcije te prvi predsjednik Predsjedništva SR BiH, poslije pada komunizma u SFRJ i u BiH.
Devedesetih godina prošlog vijeka, odmah nakon osvajanja vlasti i podjele instrumenata moći u Bosni i Hercegovini, u savezu sa ideološki srodnim partijama (SDS i HDZ) Alija Izetbegović, Mladi muslimani i rukovodstvo Stranke demokratske akcije, otvorili su direktne kanale komunikacije i saradnja sa “Muslimanskom braćom” ali i sa vladom Islamske Republike Iran. .
Jedan od sljedbenika Alije Izetbegovića i pripadnik organizacije „Mladi muslimani“, osuđen u sudskom procesu iz 1983. godine, Ismet Kasumagić, objavio je da se zajedno s Omerom Behmenom, ješ jednim od osuđenih „Mladih muslimana“, a na zahtijev samog Alije Izetbegovića, sastao s predstavnicima “Muslimanske braće u vrijeme specijalizacije u Engleskoj”. Ta takozvana specijalizacija „Mladih muslimana“, obavljena u Engleskoj, svakako je bitno uticala na mnoge događaje u ratu devedesetih i u Bosni i Hercegovini u kojima su Britanci i njihove službe imali neprijateljsku ulogu, prvo prema Srbima a zatim i svakom mogućem dogovoru između Srba i Muslimana, što je bilo pogubno za oba naroda.
Na sastanku sa Muslimanskom braćom iz Egipta, Turske i Sirije, koji pominje Kasumagić, utvrđeno je da SDA i „cijela Bosna“ imaju ista ideološka opredjeljenja a Kasumagić ih definiše na sljedeći način:
“S velikim uvažavanjem gledamo na Muslimansku braću i s puno suosjećanja pratimo njihova nastojanja da arapske zemlje budu islamske republike i da se ujedine u sveislamsku ummu, upravo kako se to zagovara u našoj ‘Islamskoj deklaraciji’”.
To je bez sumnje najvažnije što treba shvatiti ako se danas želi raspravljati o Aliji Izetbegoviću i njegovom razornom i štetnom djelovanju po mir i stabilnost, Bosne i Hercegovine..
Naravno da objektivna analiza nekog događaja, ličnosti ili određenog procesa, ne može u sebi sadržavati puno toga objektivnog, ako ste i sami bili direktno uključeni u sve to. Istovremeno učešće u istorijski važnom događaju, je privilegija koja može obezbijediti superiorniju poziciju i obilje informacija potrebnih za izvođenje pravilnih zaključaka, o onome što je bitno.
Izetbegović je autor većeg broja publicističkih radova, te kontroverznih i islamistički orjentisanih radova: "Islam izmedju istoka i zapada", "Problemi islamskog preporoda" i "Islamska deklaracija". Ovi, nazovi autorski radovi, iako predstavljaju obične falsifikate knjige Muhameda Qutba, „Dileme oko Islama“ , (koju je Alija uredio potpisan kao LSB, a kćerka Sabina prevela sa francuskog jezika) prevedene su na nekoliko jezika i objavljene u više islamskih zemalja. Godine 1999. objavio je knjigu "Moj bijeg u slobodu", a 2000. godine knjigu "Sjećanja" (autobiografski zapis) koju je u stvari i pisao i uređivao Abdulah Sidran..
Dobitnik je niza priznanja i nagrada medju kojima su i medalje Centra za Demokratiju iz Washingtona (SAD); titula počasnog doktora pravnih nauka za doprinos zaštiti ljudskih prava i uspostavu mira Istanbulskog Marmara univerziteta (Turska) i nagradu za unapređenje ljudskih prava foruma u Kran Montani.
U svojim ranim godinama, Izetbegović se prividno angažuje na pitanjima afirmacije prava muslimana na svoju vjeru. Sa punih, 16 godina (1941) učestvuje u osnivanju organizacieije „Mladi Muslimani“ u Sarajevu. Tokom Drugog svjetskog rata bavi se uglavnom, profašističkim i destruktivnim poslovima koji ga kandiduju radikalnom krugu okupljenom oko Husejna ef. Đoze i Mustafe Busuladžića.
Zbog tih aktivnosti, 1946. godine biva uhapšen i osuđen kao ličnost koja je imala značajnu participaciju u utemeljenju islamskog žurnala Mudžahid u kojem su publicirane opće teme o islamu i sarađivala sa radikalnim islamističkim i nacističkim krugovima u okupiranoj Bosni i Hercegovini.
Tokom Drugog svjetskog rata radio je za ustaške vlasti nacističke NDH, kojima je, kao pripadnik organizacije Mladi muslimani, otkucavao mlade sarajevske komuniste, kao i druge viđenije Sarajlije bez obzira na njihovu nacionalnost!
Kako tvrde Alijini vršnjaci i komšije, koje su tokom Drugog svetskog rata živeli na lokacijama Bentbaša, Babića bašča i Toplik, gde se nalazila i kuća u kojoj su stanovali Izetbegovići, žrtve Alijinog potkazivanja hapšene su i deportovane u zloglasni ustaški logor Jasenovac, odakle se nikad više nisu vratili u Sarajevo.
Svjedok vremena i bivši partizanski oficir, Adil Zulfikarpašić, bez straha od moguće odmazde vlasti i SDA u Sarajevu, još 2005.godine je sa podsmjehom odbacio tvrdnje koje su se pojavile u javnosti BiH, po kojima je Alija, u zadnjim mjesecima Drugog svjetskog rata bio u partizanskoj vojsci.
„Ta nevjerovatna laž je puštena preko književnika Abdulaha Sidrana, u vrijeme dok je uređivao Alijinu biografiju. Oni su bili vezani hapšenjima iz osamdesetih: pored Alije komunisti su tada progonili i oca književnika koji se također zvao Abdulah Sidran i umro je od moždanog udara, pod pritiskom. Dakle to je laž za koju je književnik mislio da je potrebna Aliji u budućnosti kada njegovo ime i uloga u ratu bude mitologizirana. Istina je, da su komunističke vlasti, krajem 1945. i početkom 1946. godine, uputile Aliju na odsluženje vojnog roka u tek stvorenoj JNA ali da je on bio u partizanima, vlasti ga sigurno ne bi uhapsile '46. godine i osudile kao pripadnika „Mladih muslimana“.
Nastaviće se…
Tekst je pisan isključivo za portal Pravda, prenošenje je zabranjeno bez saglasnosti redakcije.
Izvor: Pravda
