Rekao je ovo za “Glas Srpske” književnik i novinar Muharem Bazdulj, komentarišući histeriju i napade koje je doživio nakon što je na društvenim mrežama osvanuo snimak na kojem, zajedno sa nobelovcem Peterom Handkeom i režiserom Emirom Kusturicom, pjeva poznatu pjesmu Halida Bešlića.
– Za sarajevsku masovnu histeriju po medijima i društvenim mrežama ne mogu reći da me je iznenadila, pošto pamtim slučaj Vuka Bačanovića i sasvim recentan slučaj Ivane Marić, kada se desio sličan džumbus zbog jednog benignog statusa na “Fejsbuku”, odnosno još benignije konferencijske dosjetke. Ipak, da ovako nešto, privatno druženje uz muziku i pjesmu, odnosno pjevanje ljubavne pjesme koju inače izvodi bošnjački pjevač, koji se posljednjih decenija isprofilisao kao jedan od simbola Sarajeva, a skupa sa književnim nobelovcem i dvostrukim dobitnikom kanske “Zlatne palme”, može biti povod za linč, to mi baš i nije palo na pamet – istakao je Bazdulj.
Kako kaže, sklon je pomisli da to nema naročite veze sa njim i da je u pitanju javnost koju je muka natjerala da licemjernu medijsku podršku sa Zapada prihvati kao utješnu nagradu u situaciji posvemašnje socijalne katastrofe, života u propaloj državi i koja je, na zapećku svega, uložila ogromnu emotivnu energiju nadajući se “Oskaru” za najbolji strani film kao nekoj simboličnoj katarzi.
– Kada je to propalo, valjalo je negdje kanalisati tu energiju i tu se dobitnik Nobelove nagrade i svi koji imaju ikakve veze s njim pokazao kao savršena meta. Onaj koga federalni kantončići proglašavaju nepoželjnom osobom i koga po društvenim mrežama čereče književni, akademski i žurnalistički liliputanci, ovjenčan je najvećim umjetničkim priznanjem koje postoji, istim koje je prije šezdeset godina dobio i omraženi im Ivo Andrić i uz to još nije gadljiv da se s prijateljima proveseli – kazao je Bazdulj.
Komentarišući otkazivanje saradnje od strane dnevnog lista Oslobođenje kaže da zna samo ono što je objavljeno u medijima i da nije dobio službeni dopis. Kako ističe, uredništvu i glavnoj urednici Vildani Selimbegović ne zamjera ništa.
– Zahvalan sam joj što sam uvijek imao potpunu slobodu u pisanju, iako se i na nju i na vlasnike novina već godinama vrši, što tajni što javni pritisak da mi se otkaže saradnja. Po budžacima društvenih mreža zbog mog su pisanja na bojkot Oslobođenja pozivali razni: od dijasporskih anonimusa do profesora tamošnjih umjetničkih akademija, a po kuloarima su se vajkali “influenseri” od Podgorice do Beograda. Vildana Selimbegović spada među najbolje novinare, urednike i uopšte osobe koje sam upoznao tokom četvrt vijeka bavljenja ovim poslom i ovi koji mene mrze, mrze i nju podjednako, samo što ona nekima od njih treba pa to skrivaju – rekao je Bazdulj.
On kaže da je zahvaljujući Vildani Selimbegović u Sarajevu doskora postojala barem iluzija kakve-takve slobode mišljenja, jer je taj dnevni list bio otvoren za stavove na potezu od Mirka Kovača do Rajka Vasića.
– Zbog toga su je napadali razni licemjeri. Danas je Sarajevo, kad je o medijima i javnosti riječ, ubjedljivo najzatvoreniji, najjednoumniji i najuskogrudniji grad od Sutle do Ibra. Banjaluka ima i “Buku” i “Frontal”, Beograd i Danas i Večernje novosti, Podgorica i “Antenu M” i Dan, a šta Sarajevo ima što je kontra mejnstrimu? Kad je o politici riječ, razlika, između, primjera radi, “Stava” i onog nekog “Nomada” ili “Prometeja”, recimo, je puka kozmetika. Meni je žao što je to tako, jer tako ne mora biti i jer tako nije uvijek bilo – zaključio je Bazdulj.
Podrška
Napade i uvrede na račun Muharema Bazdulja osudilo je i Udruženje novinara Srbije (UNS) ocjenjujući ih kao pokušaje otkazivanja i ukidanja slobode govora, izraz nacionalizma i atak na slobodu govora u regionu.
– Zbog podrške UNS-a mi je, naravno, drago, kao i zbog podrške normalnih ljudi od Toronta preko Dubaija do Skoplja i od Geteborga do Mostara i Sarajeva – rekao je Bazdulj.
Modifikovana raketa A-120 nosi ime komandanta koga su ubili Izraelci! Više o tome OVDE.
Izvor: Novi Standard
