Najnovije

ANALIZA: Dinamika razvoja savremenih sistema oklopne zaštite u ruskoj armiji

Ruska armija u svom sastavu ima verovatno najkrupnije oklopno-mehanizovane sastave na svetu. Dovoljno je reći da Kopneni vid u svom sastavu ima više od 15 hiljada osnovnih borbenih tenkova, oklopnih transportera, borbenih vozila pešadije, raznih samohotki, kao i različitih izviđačko-borbenih vozila. Ovakva količina borbenih sredstava nameće potrebu za stalnim usavršavanjem postojećih i razvojem poptuno novih sistema oklopne zaštite, koji će obezbediti efikasnu upotrebu oklopne borbene tehnike na savremenom bojištu.

T 80 (Foto: RIA)

CNIITočmaš (naučno-istraživački institut koja se nalazi u okviru državne korporacije Rosteh) je razvio novu municiju, koja je namenjena za zaštitu oklopne borbene tehnike od visokopreciznog naoružanja. Iako je njeno ime još nepoznanica, iz izvora koji su vezani za ovu kompaniju dolaze informacije da će biti gotovo 2 h efikasnija u odnosu na prethodne sisteme iste namene.

Što se tiče tenkovskih i mehanizovanih sastava ruske armije, oni od 80-ih godina prošlog veka na svojim oklopnim sredstvima poseduju sistem oklopne zaštite 902 „Tuča“. Radi se o kompleksu koji je namenjen za formiranje neprozirne dimne zavese u slučaju neprijateljskog dejstva (artiljerijsko-raketni sistemi, protivtenkovske rakete i sl.).

Kako uopšte funkcioniše ovaj sistem?

Na oklopu tenka se nalazi nekoliko glatkocevnih bacača (standardna konfiguracija podrazumeva šest jedinica po jednom oklopnom vozilu), koji lansiraju granate kalibra 81mm. Ovi dimni patroni su dugački 220mm dok njihova težina iznosi 2,3kg. Granate se aktiviraju na daljini od oko 300 metara od tenka. Jedna granata je u stanju da obrazuje neprozirnu dimnu zavesu dužine 30-45 metara i visine do 8 metara. Izvršnu komandu za primenu ovih granata donosi posada tenka (komandir), u slučaju opasnosti od protivničkih tenkova i protivtenkovskih sistema sa vođenim raketama.

Nakon aktivacije dimne granate i formiranja dimne zavese njen prosečan životni vek traje između 120-150 sekundi. Za ovo vreme „ugroženi“ tenk koji se nalazio na nišanu može pod njenim okriljem da promeni svoju poziciju, i uvede sebe u bezopasnu zonu. Međutim, prilikom primene ovog sistema postoje ozbiljni problemi. Naime, nakon lansiranja dimne granate i njene aktivacije treba da prođe najmanje 10-20 sekundi da bi se formirala adekvatna dimna barijera. Ovo se u stručnoj terminologiji naziva „mrtvo vreme“ jer protivnički tenk ili operater koji upravlja protivtenkovskom raketom ima dovoljno vremena da „plasira“ precizan pogodak u tenk iako je on aktivirao sistem oklopne zaštite „Tuča“.

Prvi modeli ovog sistema su štitili borbenu tehniku samo u vidljivom/optičkom spektru. NJegovom evolucijom napravljeni su novi tipovi municije, koji su blokirali i infracrveni spektar čiji najveći izvor predstavljaju tenkovski motori. Ovo je čuvalo tenk od raketa koje su posedovale samonavođene infracrvene bojeve glave.

Sistem zaštite tenka „Tuča“ se već 40 godina uspešno koristi ne samo na modelima sovjetske oklopne borbene tehnike koja uključuje sve tipove osnovnih borbenih tenkova, oklopne transportere, borbena vozila pešadije, desantnu tehniku, nego i na oklopnim borbenim sredstvima koja se nalaze u armijama drugih zemalja. Najviše se ovo sredstvo može videti u oklopno-mehanizovanim jedinicama država iz bivšeg Varšavskog pakta, ali i širom sveta. Štaviše, sistem zaštite „Tuča“ se osim u Rusiji proizvodi i u Belorusiji i Slovačkoj.

Ipak, ovaj sistem je zastareo i u ovom momentu se ne može reći da na potrebnom nivou može da zaštiti oklopno borbeno sredstvo koje ga ima u svojoj opremi. Zašto?

Prvi problem, predstavlja povećanje intenziteta borbenih dejstava u savremenom ratu, koja se ogleda u drastičnom povećanju automatizacije angažovane oklopne borbene tehnike u odnosu na period od pre 30-40 godina. Ovo je dovelo do činjenice da tzv. „mrtvo vreme /zona“ koju smo ranije pomenuli u tekstu, može postati kobna po tenk. Naime, vreme koje je potrebno da bi se od momenta upotrebe dimne granate i njene aktivacije formiorala efikasna dimna zavese je za današnje standarde prilikom izvođenja borbenih dejstava postalo neprihvatljivo.

Drugi problem se odnosi na to da sistem zaštite „Tuča“ ne može da zaštiti tenk u slučaju napada rakete koja poseduje radarski samonavođenu bojevu glavu koje je danas standard kada su u pitanju moderne armije. Običan dim jednostavno nema nikakvog efekta na refleksiju radio-talasa.

Rešenje za ova dva problema su ponudili razvojni inženjeri instituta CNIITočmaš. Oni su uspeli da razviju kompleks koji će efikasno zameniti „Tuču“. Upravo je o ovom važnom dostignuću govorila informativna služba državne koporacije Rosteh. Dakle, radi se takođe o granati/patronu, ali kalibra 76mm. NJena težina je nešto veća u odnosu na patron iz kompleta „Tuča“ i iznosi 2,8kg. Primena je identična kao i kod sistema „Tuča“, dakle granata se ispaljuje iz glatkocevnih lansera koji su postavljeni na tenk (uglavnom tenkovsku kupolu). Osnovna svrha ovako koncipirane municije je produženje životnog veka osnovnih borbenih tenkova na frontu.

„Novi tip municije sa funkcijom zaštite oklopne borbene tehnike je napravljen na bazi granate kalibra 76mm i težak je 2,8 kilograma. Prilikom detekcije pretnje specijalna granata se ispaljuje u pravcu odakle je registrovana opasnost (npr. uređaj za lasersko ozračenje zemaljskih ciljeva preko koga se navodi raketa/bomba) gde prilikom detonacije stvara aerosolno-dipolne smetnje koje „oslepljuju“ sisteme navođenja koje koristi uslovni neprijatelj“ – ističe su u informativnoj službi korporacije što je preneo internet portal TASS.

Nova municija se u budućnosti može koristiti kao deo odbrambenog arsenala u okviru borbenog kompleta operativnih i perspektivnih tipova oklopnih borbenih sredstava, bez obzira na meteo-uslove tokom njihove primene. „Model granate će prvi put biti predstavljen na vojno-tehničkom sajmu „Armija-2021“, dok se završetak etape državnih ispitivanja planira za kraj tekuće godine“ – napomenuli su klasteru proizvođača naoružanja korporacije Rosteh, odgovarajući na pitanje novinara da li se pomenuto sredstvo biti traženo i na stranim tržištima.

U odnosu na municiju ranije generacije, na novoj granati je za 1,5-2 puta povećana gustina i pokrivenost kombinovane zavese koja je u stanju da zbuni sofisticirane projektile koji se na cilj navode pomoću čitavog spektra kanala: laserski, optički, topolotni i radarski.

Ipak, ne treba gajiti iluziju da će nakon usvajanja u naoružanje, novi tip municije odmah – u totalu zaštiti rusku oklopnu tehniku. Ruska armija u svom sastavu ima verovatno najkrupnije oklopno-mehanizovane sastave na svetu. Dovoljno je reći da Kopneni vid ruske armije u svom sastavu ima više od 15 hiljada osnovnih borbenih tenkova, oklopnih transportera, borbenih vozila pešadije, raznih samohotki, desantnih oklopnih sredstava, kao i različitih izviđačko-borbenih vozila na guseničnoj platformi.

Dakle, problem je tehničko-proizvodne prirode, jer da bi se sva ova sredstva opremila novim sistemom zaštite, potrebno je da prođe nekoliko godina.I to samo u slučaju da se za proizvodnju dovoljnih količina zaštitne municije napravi i posebno proizvodno postrojenje. Treba istaći da je zagonetka zašto nova zaštitna granata nije pravljena u kalibru 81mm, jer bi u tom slučaju tehnička priprema masovne proizvodnje kao i njena kompatibilnost sa postojećim bacačima koji se nalaze na oklopnim vozilima bila daleko brža i jeftinija.

Iako su ruski konstruktori unapredili kvalitet i brzinu stvaranja dimne zavese, ovaj tip zaštite oklopnih oruđa će i dalje imati svoje nedostatke, koje je praktično nemoguće otkloniti. Naime, kada tenk koji je napadnut ispali dimne patrone i formira neprozirnu dimnu barijeru, on drastično smanjuje svoje vidno polje što ga onesposobljava za dalje izvođenje borbenih dejstava- pacifikuje ga. Još nijedna vojna industrija u svetu nije pronašla metod kako da se ostvari „vizuleni“ ili bilo kakav drugi prodor kroz sopstvene tipove kombinovane dimne barijere, tačnije da vidi neprijatelja koji ih sa druge strane ne vidi.

Srećom, tenkovski konstruktori su za tako nešto našli rešenje kroz projekte razvoja kompleksa aktivne zaštite (ru.KAZ). Činjenica je da su ova rešenja u zaštiti tenka daleko skuplja od gore pomenutog metoda, ali su zato i znatno efikasnija kada su u pitanju svi tipovi protivtenkovske municije.

Princip dejstva kompleksa aktivne zaštite-KAZ pri njegovoj punoj funkcionalnosti je sledeći. Na osnovnom borbenom tenku se kao i u slučaju instalacije zaštitnog sistema „Tuča“, nalazi nekoliko lansera sa granatama, koje su za razliku od dimnih granata u prvom slučaju – parčadno-razornog/rasprksavajućeg tipa. Prilikom eksplozije ove granate stvara se ogroman broj šrapnela usmerenog dejstva vanredno velike energije.

U sklopu kompleksa aktivne zaštite se nalaze četiri radarske antene (fazirane antenske rešetke) koje pokrivaju praktično 360 stepeni oko tenka. Ove radarske stanice visoke osetljivosti u automatskom režimu rada skeniraju kompletan prostor oko tenka. NJihova brzina reakcije preko računarskog sistema je zapanjujuće kratka, kada se registruje projektil koja leti ka tenku.

Prilikom detekcije opasnosti računarski sistem u delićima sekunde proračunava njegovu balističku putanju i donosi odluku da lansira granatu-presretača koji preseca njegovu trajektoriju leta. Rasprskavajuća bojeva glava u koordinaciji sa silinom same eksplozije će u daljem razvoju događaja ili uništiti dolazeći projektil, ili mu skrenuti putanju što će biti dovoljno da se promaši tenk.

Prvi sistem aktivne zaštite su razvili Sovjeti. NJegova oznaka je bila KAZ „Drozd“ i razvijen je krajem 70-ih godina prošlog veka u Centralnom konstruktorsko-eksperimentalnom birou KB Transmaš. Ovaj sistem je od 1983.godine postavljen na čuveni osnovni borbeni tenk T-55A, što je njegov životni vek na frontu povećalo za 1,2-1,5 puta.

Krajem 90-ih godina kompleks aktivne zaštite „Arena“ je počeo da se implementira na osnovne borbene tenkove T-80. Međutim, tadašnja situacija nije dozvoljava da se krene u serijsku proizvodnju i masovno opremanje oklopno-mehanizovanih jedinica ruske armije. U ovom momentu dalja evolucija ovog sistema koja nosi oznaku „Arena-M“ koja planira da se koristi na modernizovanom obt T-90M „Proboj“.

Poslednja generacija sistema aktivne zaštite nosi oznaku „Afganit“ i on se nalazi u standardnoj opremi osnovnog borbenog tenka četvrte generacije T-14 „Armata“. NJegove tehničke karakteristike su takve da može da se suprotstavi kinetičkim (potkalibarnim) projektilima koji lete hiperzvučnim brzinama. Po ovom parametru predstavlja kompleks aktivne oklopne zaštite koji je jedinstven i svetu.

Što se tiče inostrane konkurencije jedini proizvođač sistema aktivne zaštite  za sad je Izrael. NJegov kompleks „Trofi“ je namenjen opremanju osnovnih borbenih tenkova „Merkava“. Sistem se u izraleskim oružanim snagama pojavio krajem prve decenije 21.veka.

Međutim i pored svih prednosti koje poseduje sistem aktivne zaštite on ima i određene nedostatke. Pa čak i ukoliko su ispostavi da je u borbi protiv neprijateljskih protivtenkovskih projektila 100% uspešan. Ovo se odnosi na tačku presretanja dolazećeg projektila koja se nalazi na svega 3-8 metara od tenkovskog oklopa. Na ovaj način izuzetno važna taktička sposobnost bez koje osnovni borbeni tenk ne može (posebno kada se izvodi operacija u urbanim uslovima) postaje nemoguća. Naime, detonacija rasprskavajućeg projektila-presretača tako blizu tenka mu onemogućava da ga prati pešadija, što je izuzetno važno prilikom izvođenja ofanzivnih dejstava.

Velika zavera protiv Putina je spremna! Više o tome čitajte OVDE.

Izvor: bog-rata. com

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA