Ovaj poduhvat, prema operativnim saznanjima srpskih obaveštajaca, papirološki je vešto maskiran kako bi prošao neopaženo od međunarodne javnosti. Kao formalni kupac u svim dokumentima navodi se Turska, iako su krajnji korisnik naoružanja jedinice KBS na Kosovu i Metohiji.
U središtu ovog posla, čiji je cilj prikriveno naoružavanje Albanaca na KiM, jeste spisak od gotovo 30 tipova naoružanja - mitraljeza i teških mitraljeza, ručnih raketnih bacača, automatskih pušaka, protivtenkovskih mina, šatora i druge vojne opreme. Reč je o mahom starijim tipovima naoružanja, različitih proizvođača, među kojima ima i stranih.
Arsenal, prema standardima izuzetno moderne i moćne turske armije, zastareo je i gotovo neupotrebljiv, što je srpskim službama bezbednosti i dalo jasan signal da bi krajnji korisnik mogao da bude prikriven. Operativnim radom došlo se do detalja razrađenog plana tihog opremanja jedinica kojima komanduje vlada u Prištini.
Da je namera turskih trgovaca naoružanjem i posrednika iz BiH da opreme KBS jasno je već po samom spisku tipova naoružanja. Reč je o zastarelom naoružanju, koje nije zanimljivo gotovo nijednoj postojećoj armiji. Ovaj arsenal, međutim, zanimljiv je nepriznatim vojskama u povoju, terorističkim grupama i paravojnim formacijama.
Na njemu dominiraju ručni raketni bacači, protivoklopna sredstva, minobacači, mitraljezi i teški mitraljezi, mahom sovjetske i američke proizvodnje. U središtu ovog posla je tako višecevni lanser "kaćuša", protivavionski top sovjetske proizvodnje ZPU-1, kalibra 14 milimetara, kao i legendarni američki mitraljez "broving" 12,7 milimetara ili ruski teški mitraljez DSHK.
Ovo naoružanje, iako anahrono u osnovnoj nameni, i danas se efikasno koristi u mnogim vojskama. Protivavionski topovi, potpuno zastareli u borbi protiv letelica, izuzetno su ubojiti kao moćno protivpešadijsko naoružanje. Militantne grupe ovakve topove i teške mitraljeze često montiraju na obična pikap vozila i tako dobijaju efikasna sredstva za gerilsku borbu.
Međunarodna mreža locirana u Sarajevu ugovara i izuzetno veliku količinu municije za naoružanje. Na spisku do koga su došli srpski obaveštajci tako je 6.000 minobacačkih mina, 1,5 miliona protivavionskih zrna, od 500 do 1.500 raketa, zavisno od tipa ručnih bacača, kao i 150.000 projektila za potcevne raketne bacače za automatske puške "kalašnjikov" AK-74.
O naoružavanju KiM govorila je i predstavnica Ministarstva inostranih poslova Rusije Marija Zaharova i ukazala da "dok MIP te zemlje upozorava da se više stotina hiljada jedinica lakog oružja nalazi u rukama privatnih lica, nemački proizvođači oružja isporučuju tamo velike partije naoružanja".
- U medijima je procurilo pismo proizvođača naoružanja "Hekler i Koh" i Federalnog saveta bezbednosti Nemačke o planovima da se pokrajini Kosovu isporuči još jedna partija automatskog oružja u vrednosti od preko pola miliona evra. Još jedna, što znači da ovo nije prva - navela je Zaharova.
Stižu dronovi i oklopnjaci
Turska je već duže vreme u legalnom poslu naoružavanja KBS, jer su privremene institucije u Prištini sklopile ugovor sa ovom zemljom o kupovini 14 vojnih vozila sa naoružanjem tipa "vuran" (na slici) i "kirpi", koja treba da budu isporučena početkom 2022. To je deo procesa naoružavanja koji je započeo donacijama SAD, u čijem središtu su vozila "kobra otokar", ali i dronovi, nezvanično, vredni oko 4,5 miliona dolara. Postoje i najave da bi Priština od Amerikanaca mogla da kupi još 50 borbenih vozila "hamvi".
Vučić u Niš došao helikopterom, a botove dovukli autobusima! Više o tome OVDE.
Izvor: Večernje Novosti
