Piše: Emil Vlajki
Svijet je kapitulirao pred Majdan nacističkim zločincima iz Kijeva kojima je glavni hobi spaljivanje živih ljudi-Rusa, i pred SAD, jedne frustrirane države koja se ne može pomiriti sa gubitkom statusa jedine svjetske velesile, a koja je zadnjih nekoliko godina doživjela niz sramotnih poraza, u Siriji, Afganistanu i Iraku. I umjesto da se osudi ovo povampireno zlo, u mejnstrim medijima prevladavaju antiruski naslovi, k'o fol, oni hoće da izvrše agresiju na Ukrajinu, i niz sličnih svinjarija. Uopće ih nije briga što je NATO došao na same granice Rusije sa svojim nuklearnim naoružanjem. Kada je Rusija to uradila 1962. godine instalirajući svoje rakete na Kubi, Amerika je htjela otpočeti treći svjetski rat! Da, ali kad NATO to radi, to je, naravno, „druga stvar“, jer Rusi su, dakako, „loši momci“ i svaka akcija protiv njih je „humanitarnog karaktera. J…… se vi i vaša pro-nacistička propaganda. Htjeli biste raskomadati Rusiju i dočepati se Sibira. Malo morgen!
Rusi hoće dvije stvari. Osiguranje svojih (su)građana u Donbasu (Donjeck i Lugansk), da ih Majdan nacisti ne nastave ubijati kao divljač, i stvaranje tampon zona između sebe i NATO-a. Dvije tampon zone su već ostvarene: Gruzija i Bjelorusija. Treća tampon zona, Ukrajina, trebala je biti uspostavljena prema ugovorima u Minsku između Kijeva i dvije „odmetnute“ pokrajine kojima je Kijev priznao autonomiju. Ali je „ljubav“ nakon toga kratko trajala. Zapad je čitavo vrijeme huškao Ukrajinu koja je konstantno napadala Donbas teškom artiljerijom i bespilotnim letjelicama. Krenuli su i pregovori o uključenju Ukrajine u NATO što je natjeralo Ruse da koncentriraju oko 150 000 vojnika na toj granici.
Namjera Rusa je da vojno unište ukrajinske snage i da se nakon toga povuku. NATO ne može intervenirati jer Ukrajina nije njegova članica. Prebacivanje američkih snaga u Evropu i njihova antiruska intervencija je priča za malu djecu. Napominjem, i da je snadbijevanje ruskim gasom Evrope preko Ukrajine znatno smanjeno, na svega 30%.
Ipak, rat je nepredvidiv i ograničeni, lokalizirani sukob konvencionalnim oružjem se, mada sada tako ne izgleda, uvijek može pretvoriti u nuklearni.
Ima li Ukrajina ikakve veze sa Bosnom i Hercegovinom. Naizgled nema, ali izgled često vara.
Nakon Dodikove kapitulacije pred Vučićem koji je nametnuo vlastima Srpske njihovo vraćanje u BiH institucije, u tom entitetu se odvija prava komedija. Vlasti Srpske mole i kume muslimane/Bošnjake da sjednu za pregovarački stol, ali to izvode tako farsično, da ovi iz Federacije to glatko odbijaju. Ponekad se čini da je u pravu opozicija koja tvrdi da je sve skupa velika Dodikova igra koji kupuje vrijeme kako bi dogurao do izbora gdje bi sasvim sigurno nanovo pobijedio.
Ipak, u svakoj ludosti ima neke istine, i ne treba biti lakovjeran pred očitim stvarima. Tko zna što su Vučić i Dodik smislili, a to nisu mogli bez Rusa, i što je, možda, različito od onoga što predstavljaju javnosti.
Bit će tu još svašta. Ukrajinski ratni scenarij bi mogao biti iskorišten za prekrajanje granica na Balkanu. Konkretan tijek događaja sam opisao u svojoj kolumni 'Doviđenja u slijedećem ratu'.
U prilog tome bih dodao „luđačko“ ponašanje predsjednika Hrvatske Milanovića. Taj bivši bokser, navodni socijalista koji se javno hvalio kako mu je djed bio ustaša, tih zvjerskih ubojica Srba, Jevreja i Roma, iznenada je postao veliki Dodikov fan („Tko glasa za sankcije Dodiku, hrvatski je izdajnik“)! Pa onda njegova izjava kako ni jedan hrvatski vojnik neće učestvovati u NATO napadima na Ruse! Da čovjeku stane pamet!. Ipak, ovaj trio: Milanović, Vučić, Dodik, ne priča i ne ponaša se tako bez razloga – sve su to iskusni političari - i to u trenucima predstojećeg rata.
Ostavljam čitateljima na maštu da iskombiniraju kakve to ima veze sa prekrajanjem granica na Balkanu.
Predhodne tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
