Piše: Igor Damjanović

Prije nekoliko dana eksplodirali su gasovodi Sjeverni tok 1 i 2. Eksploatacija Sjevernog toka 2 praktično nije ni počela, EU blokirala je administrativnim normama njegovo puštanje. Spora nema da je riječ o diverziji, što bi trebalo da znači da je ovo najteži bezbjednosni incident na teritoriji Zapadne Evrope od kraja Drugog svjetskog rata.

Oko 800 miliona kubnih metara gasa koje je isteklo u basen Baltičkog mora prijeti da izazove ekološku katastrofu bez presedana. Po onome što je saopšteno neposredno nakon eksplozije popravka gasovoda u dogledno vrijeme je nemoguća, a može se desiti i da trajno ostane van funkcije. Nesporno je da je uništenje gasovoda na velikoj dubini mogla da izvrši samo neka moćna vojna sila, primjenjujući novo sofisticirano oružje. Zbog će njenu umiješanost biti veoma teško dokazati. Po svoj prilici gasovod je uništen podvodnim dronovima. U savremenom ratovanju dronovi postaju sve važnije oružje, ne samo u vazduhu, već po svoj prilici i u vodi.

Rusko državno tužilaštvo otvorilo je istragu o incidentu po djelu međunarodnog terorizma. Mihail Podoljak, savjetnik Vladimira Zelenskog, optužio je Rusije za uništenje gasovoda i naveo da je poslije Ukrajine izvršila „agresiju i na teritoriju EU“. Zapadno mediji u nešto blažoj formi od kijevskih zvaničnika takođe su optužili Rusiju. Međutim, bivši poljski šef diplomatije i aktuelni evroparlamentarac Radoslav Sikorski objavio je tvit sa porukom u kojoj se SAD zahvaljuje za uništenje gasovoda. Sikorski se inače od samog izbijanja rusko-ukrajinskog rata zalaže da se u njega neposredno uključi NATO vojska.

Optužiti Rusiju da je uništila vlastite gasovode, u čiju izgradnju je uložila preko 20 milijardi dolara i prosula 800 miliona kubnih metara vlastitog gasa predstavlja apsurd kakav se na teritoriji Evrope nije čuo čitavih 83 godine, od 1. septembra 1939, kada je Hitler optužio Poljsku da je napala njemačku vojsku u slobodnom gradu Dancing (današnji Gdanjsk). Za bilo koje krivično djelo klasična policijska istraga kreće od pitanja ko je od toga imao korist? Odgovor na ovo bazično istražno pitanje mogao bi da obuhvati 3 zemlje: Ukrajina, Poljska i naravno SAD. S obzirom da nema izlaz na Baltičko more i da su njene mornaričke snage praktično uništene za nekoliko dana rata, Ukrajinu u startu treba otpisati.

Poljska jeste vojna sila za respekt, ali malo vjerovatno je da njena mornarica posjeduje do sada neprijmijenjenio „tajno“ oružjem. Specijalizovani američki časopis za ratnu mornaricu „Sea power“ u junu ove godine objavio je reportažu o tome da je u Baltičkom moru američka ratna mornarica testirala podvodne drnonove. Dakle, bez obzira što će dokazati vjerovatno biti nemoguće, sve indicije govore u prilog da iza svega stoje SAD. Šta Amerikanci dobijaju razaranjem gasovoda?

Prvo, u budućnosti će na evropskom tržištu povećati šanse za plasman svog tečnog gasa, koji je mnogo skuplji od ruskog prirodnog. Drugo, dugoročno će limitirati mogućnosti za plasman ruskog gasa u Evropu po 2 osnova. Izbacivanjem iz upotrebe Sjevernog toka 1 i 2, kapaciteta 110 milijardi kubnih metara godišnje, kao jedina gasna veza Rusije i Evrope preostaje Jamal-Evropa, više nego 3 puta manjih kapaciteta – 33 milijarde kubnih metara godišnje. Drugi limit Jamala je što jedan njegov krak prolazi kroz Poljsku, a drugi kroz Ukrajinu. Energijom potrebnom za funkcionisanje Jamal se napaja iz ukrajinskih elektrana. Kada ovo uzmemo u obzir postaje jasna pozadina zahvalnosti Sikorskog Amerikancima, te kako su Ukrajina i Poljska iz razaranja Sjevernog toka izvukli korist.

Četvrto, kidanjem Sjevernog toka mogućnost za ukida se mogućnost da Rusija i NJemačka neposredno i autonomno razvijaju svoje ekonomske odnose. Peto, SAD su pokazale i Rusiji i NJemačkoj da su odlučne da primijene vojnu silu protiv njihovih interesa i infrastrukture. Za sada nezvanično, ali ako zatreba Amerikanci da su spremni i da vojno udare i direktno. U ovom trenutku teško je procijeniti ko je razaranjem Sjevernog toka pretrpio veću štetu, Rusija, ili NJemačka. Pored izgubljenih milijardi Rusija gubitkom Sjevernog toka praktično ostaje bez glavnog instrumenta pritiska na Evropu u nadolazećoj zimi. Berlin će sigurno izbjeći da SAD osudi verbalno, dok će Moskva to uraditi, ali po svoj prilici bez ikakve direktne odmazde, pa čak i političkih mjera.

Ključna uloga “brata“ Sija

Uništenje Sjevenog toka po svoj prilici nije početak Trećeg svjetskog rata, ali je bez sumnje veliki korak ka svjetskoj apokalipsi. Ozbiljne probleme koje ruska vojska ima na ukrajinskom ratištu SAD će pokušati da iskoriste za uništenje Rusije, prije svega iznutra. Ako apstrahujemo mogućnost upotrebe nuklearnog oružja, ruska vojska, po onome što vidimo u Ukrajini, u direktnom dugoročnom sukobu sa SAD, odnosno NATO paktom, teško da bi imala šansi za uspjeh. U slučaju direktnog rata Rusije i NATO, ključno je pitanje da li bi NR Kina ostala po strani.

Peking je nakon izbijanja rata u Ukrajini blago naklonjen Rusiji, ali za razliku od Irana za sada nije uputio Rusiji diretnu vojnu pomoć. Međutim, nedavno su zajedno sa ruskom armijom sproveli masovne vojne vježbe, a na obalama Aljaske američka Obalska straža prije nekoliko dana primijetila je ruske i kineske ratne brodove. LJudski i materijalni resursi kineske armije su nepresušni, a posebnu komplementarnu prednost ima i njihova vojna doktrina. Za razliku SAD, koje svoju vojsku grade sa ciljem da vladaju svijetom, Kina svojim oružanim snagama kao glavni zadatak nameće cilj da odbrana od agresije SAD. Za ispunjenje glavnog vojnog cilja Kinezima su potrebni 10 puta manji resursi od Amerikaca. Strateško ekonomsko, političko i vojno partnerstvo sa Rusijom za Kinu je fundamentalno važno i u velikom svjetskom sukobu, teško da bi dozvolili da Rusija bude poražena, jer bi tako u budućnosti na sebe primili kompletan pritisak SAD.

Stoga, ne treba da nas čudi što je u februaru, kada se na Zapadu već uveliko govorilo o ruskoj invaziji Ukrajine, svemoćni DŽordž Soroš kao glavnu “prijetnju svjetskom miru“ (čitaj zapadnoj globalnoj dominaciji) nije označio Vladimira Putina, već Si Đinpinga.

O stanju na frontu u Donbasu pročitajte OVDE.

Izvor: IN4S