Piše: DŽevad Galijašević
Gostujući u subotu, 08.10.2022., na muslimanskoj Face TV u Sarajevu, kod Senada Hadžifejzovića, njemački putopisac i nelegalni upravnik koncentracionog logora „Bosna i Hercegovina“, Kristijan Šmit , konačno je obavjestio javnost, da se ne znaju rezultati izbora u Republici Srpskoj i da je iskoristio subotu da o svemu popriča sa Predsjednikom Srbije Aleksandar Vučićem.
I da brojanje glasova i podaci Izborne komisije BiH koji kažu da je u Republici Srpskoj pobjedio Dodikov SNSD sa osvojenih 240.000 glasova: da je za Predsjednika Republike Srpske pobijedio Dodik sa 300.000 glasova a za člana Predsjedništva BiH pobijedila potpredsjednica SNSD Željka Cvijanović sa 320.000 glasova.
Šta je oko ovih izbora nepoznato i šta su sve dogovarali Šmit i Vučić, te koji to od utvrđenih rezultata treba poništiti, gotovo nije ni bitno kada čujete vijest, da, Dodik i Putin, isto razmišljaju.
Naravno, u Beogradu i Banjaluci, ne misle svi kao Dodik i Putin.
LOVAC NA JELENE :
Tajne britansko-američke veze i putevi angažovanja mladih ljudi u Republici Srpskoj, na njenom rušenju tj. „ukidanju blokada u Bosni i Hercegovini“, koje vlast, aktuelna i buduća, neumorno pravi kad god iz Sarajeva, Ustavni sud i Visoki predstavnik, proglase ustavne promjene, zakone ili odluke o oduzimanju nadležnosti i imovine Republici Srpskoj. Vođa protesta iz Banjaluke i „pokradeni anglo-američki“ kandidat, Jelena Trivić dala je čvrste garancije da će sve odluke iz OHR-a i Sarajeva pozdraviti i provoditi, u ime „sve-bosanskog rahatluka“.
Očito je Američko i britansko, obavještajno djelovanje u drugim državama, već toliko javno, da se jasno uočava da neki glumci na političkoj sceni BiH i Republike Srpske, nisu politički već obavještajni projekat tajnih službi, dobro plaćeni, kao Jelene Trivić, koja je od američke vlade dobila 19.500.000 maraka tj. 10.000.000 dolara. NJenom timu novac je uručio, na aerodromu Butmir u Sarajevu, general američke vojske Nouls. Isplata je odobrena 11. jula 2022. nakon dogovora postignutog na sastanku Gabrijela Eskobara i Metju Palmera sa Jelenom Trivić i Mladenom Ivanićem”. Odluku o isplati Plaćenice, potpisala je Karen Donfried.
Ovih dana, u javnosti je procurio još jedan dokument iz Amerike, u kome je decidno objašnjeno, kaka, kada i zašto, je uspostavljena „saradnja“ SAD i Jelene Trivić.
Riječ je o Operativnom izvleštaju NSA – „Nacionalne Bezbjednosne Agencije“ SAD, njene uprave „Centralne Službe Bezbjednosti“, protokolisanom pod rednim brojem, USA CTV F136-D55-5A u knjizi operativnih izvještaja, ne baš visokog stepena tajnosti: CID 818956.
Jelena Trivić, je sa najvećom Američkom obavještajno-bezbjednosnom agencijom NSA, uspostavila kontakt još 2011. na Bečkoj međunarodnoj konferenciji:„Strategija EU i Dunavski region;perspektiva i budućnost“ na kojoj je uočena njena amicioznost i pogledi koji nisu u koliziji sa NSA. U dokumentu, NSA se konstatuje:„Mogla bi se efikasno iskoristiti u tranziciji Vlade Republike Srpske po pitanju tekućih problema koje ista stvara organima BiH. Jelena je spremna na angažovanje, prihvata izazove, svjesna je rizika preuzimanja vlasti te je tokom narednih kontakata, upućena u metode, protokol i operativno sprovođenje finansijske podrške Vlade SAD i Britanije“.
Banjalučka mudrica „Jelena Mata Hari“, ide korak dalje pa u izvještaju NSA koji potpisuje DŽordž Dejvis, Pomoćnik direktora za politiku i evidenciju, Centralne Službe Bezbjednosti, u NSA, piše i ovo: „Zbog lošeg rejtinga PDP, stranke kojoj pripada, traži učešće u retorici vladajućeg SNSD-a uz eksplicitnu potvrdu da neće razočarati tihu podršku diplomatije SAD“.
Ta strašna rečenica u kojoj Trivićka moli učešće u retorici SNSD-a, uz garancije da će sačuvati tihu podršku američke diplomatije, predstavlja formulu izdaje, tako vidljivu kod Aleksandra Vučića i njegove radikalske retorike, sukobljene sa svim konkretnim akcijama koje on čini. Glasna, svađalačka, nacionalna retorika praćena dijaloškim bravurama u kojima: „on trpi“, „strada“ i žrtvuje se kako i priliči „prvom srpskom šehidu“, dok, svaki dan, sat i minute, rastače Srbiju i slabi njenu državnost, te ustupa Kosovo, šiptarima i zapadu. Prvo „žestoke poruke“, nekom Kurtiju, a onda „evo vam gospodo sa Zapada, sve što tražite“. Posebno je efktna ta njegova fingirana svađa sa Plenkovićem iako i jedan i drugi izlaze, iz iste Vašingtonske kutije. I naravno, u pozadini „tiha podrška američke diplomatije“. Neinformisani analitičar njegovog odnosa prema Republici Srpskoj mogao bi pomisliti da on nije svjestan posljedica sukoba sa Dodikom, koji sa svojim trabantima otvoreno pokreće, po nalogu Amerikanaca. Gorka je istina da sve što radi, jeste zato, da izazove baš te posljedice.
Bez Dodika Republika Srpska bila bi u kandžama američkih plaćenika poput Vučićai Trivićke, nacionalna ideja bi splasnula i niko više nikad ne bi imao tu snagu i volju, kakvu je pokazao Dodik, da se žrtvuje za njen položaj i opstanak. Ta peta kolona, koja slabi ustavnu poziciju Republike Srpske, radi o glavi Miloradu Dodiku, njegovoj porodici, prijateljima, političkim saborcima i cjelom srpskom narodu.
Eto, zato se protestvuje u Banjaluci, na toj jadnoj sceni, sa srpskim statistima i američkim režiserima, u kome učestvuju pripremljeni i obučeni zapadni agenti, u postizborno vrijeme, čini se tek kao politički osmišljena akcija kojom treba stvoriti uslove da zapad interveniše.
Zapad je intervenisao preko Centralne Izborne komisije BiH Sarajevu koja pod kontrolom SDA, SDS, PDP i zapada pa se (šest prema jedan) donijela nemoralna, nepismena i antidržavna odluku, kojom se nalaže ponovno brojanje glasova za funkciju Predsjednika Republike Srpske. Na čelu Izborne komisije BiH, nalazi se Arnautović Suad, vojnik, policajac i kursista, iz Sarajeva, koji je radio na raznim poslovima u Republičkom sekretarijatu za narodnu odbranu SRBiH i Ministarstvu odbrane RBiH, te u Federalnom Ministarstvu unutrašnjih poslova, kao: šef Ureda za odnose s javnošću, načelnik i Kabineta i odjeljenja.
Kvalifikovao se, Sudo Arnaut, za ovu dužnost na raznim kursevima i samo na kursevima:prvo: završio jednomjesečni kurs engleskog jezika za aktivnu komunikaciju u julu 2006. u Kuala Lumpuru, Malezija.
Završio je kurs za izborne stručnjake na temu „Glasanje izvan zemlje i povećanje učešća“ u okviru Bridge (Building resources in democracy, governance and elections) projekta u Beču, maj 2012. i učestvovao u radu konferencije: : What future of Bosnia and Herzegovina in Europe and Euro-Atlantic Community, Wilton Park, London, novembar 2011.
Baš kao i Jelena Trivić: svi putevi su ga vodili u London i odlučio je da pomogne kolegici, sramotnom političkom debatom na sjednici Centralne Izborne komisije. Kao čovjek koji je svo svoje obrazovanje stekao na fakultetu političkih nauka, ovaj Vojnik i policajac, i Tita i Alije, i na kraju Britanije, ne razumije Izborno zakonodavstvo.
Pokušao mu je to objasniti član Centralne izborne komisije Vlado Rogić, ali, plaćenom britanskom vojniku je bilo zalud tumačiti zakon.
Vlado Rogić bio je protiv ove odluke, uz obrazloženje da naredba nije zasnovana na Izbornom zakonu BiH jer je potrebno da prvo prođe procedura rješavanja žalbi, prigovora i zahtjeva: "Naredba se ne može donijeti na osnovu člana 2.9. Zakona na koji se poziva. Ponovno prebrojavanje je regulisano zakonom u članu 5.30, stav 5, i članu 5.30, stav 6. Dakle slijed bi trebao biti da prvo riješimo sve prigovore, žalbe, zahtjeve, da nakon što CIK utvrdi i objavi izborne rezultate tek tada idu zahtjevi za ponovno prebrojavanje", rekao je Rogić, uz opasku da sada nije vrijeme za donošenje te naredbe.
AMERIČKI IZBORI U BIH; TRAMP i BAJDEN U BANJALUCI
Kako se došlo u ovu situaciju, u kojoj je jasno, da će Republici Srpskoj biti teško opstati bez otvorene i nedvosmislene podrške Srbije, kao i da Srbija bez Republike Srpske, nije ništa drugo, do očerupana balkanska geopolitička kokoška, koju će zapad nastaviti još lakše čerupati i na kraju baciti u čorbu, sjeverno-atlantske bezbjednosne i kulturne sfere, u kojoj neće predstavljati ništa drugo do primjer pobunjene i poražene države. Iako o tome nije uputno govoriti iz mog, „BiH diskursa“, jer o Srbiji treba govoriti u Srbiji a o Republici Srpskoj baš u njoj samoj, ipak neke stvari zaslužuju da se pomenu.
Ako je Srbiji teritorijalni integritet bitan i ako su važni: Kosovski zavjet, duhovno naslijeđe, identitet i crkva i njena zemlja Metoh,onda se mora vidjeti iz Beograda da je Milorad Dodik spriječio vlast Bakira Izetbegovića da prizna državnost Kosova.
Sigurno je da ta činjenica nije dobro dočekana na Zapadu i da je ovdje Dodik preuzeo teret na sebe, poštujući i boreći se za nacionalni interes Srpskog naroda i cjele Srbije. Isto tako, ako je Srbiji bitan njen status vojno-neutralne zemlje, onda se mora reći, da su koraci, koje je konstantno vodila vlast SDS-PDP, sa labilnim i Sarajevu poslušnim političarima, taj rizični proces približavanja NATO paktu, zaustavio je Dodik, praveći od Bosne i Hercegovine jedinu državu regiona koja nije pristupila Alijansi što je Srbiji, samoj i okruženoj, valjda važno.
A tek sankcije Rusiji: U Moskvi znaju, da je Dodik zaustavio cijelu BiH, u antiruskom, državnom pohodu, kakav ubrzo predstoji u Srbiji.
Vučić se nije odužio Dodiku, nego je podržao udar na SNSD koji je izveden od strane PDP Engleza da bi se „britanska bubica“ Draško Stanivuković, posadio na poziciju gradonačelnika Banjaluke.
Sa stavom koji je u srpskoj nacionalnoj javnosti, nametnut i uz pomoć mnogih beogradskih medija, o odsustvu vanjske prijetnje ustavnom položaju, sa zaboravljenim činjenicama o oduzimanju prava, institucija i imovine Republike Srpske, stvoreni su uslovi da se intenziviraju, sve specijalne operacije, usmjerene iz Vašingtona i Londona, usmjerene na faktičko rušenje statusa, institucija i nosilaca najvažnijih državnih ovlaštenja i odgovornosti Republike Srpske.
Otkako je jedinstveno društvo u Bosni razoreno ratom, nestao je svaki koncept, kulturni obrazac i identitet, zajedničkog života. Na žalost, vrlo efikasno, Dejtonski sporazum je cementirao podijele i otvorio nove pravce, staze i bogaze, na kojima bi se narodne zajednice mogle dodatno sukobljavati. Vjerovatno nije ni moglo bolje jer su potpisnici tog sporazuma, Hrvatska i Srbija, slabi i nejaki, zahvaljujući podaničkom odnosu prema zapadnim moćnicima ali i ličnim kalkulacijama i odvratnom političkom balansiranju.
Sa ove zapadne strane Drine, stiče se uvjerenje, da bi Republika Srpska puno bolje prošla, da su Dejtonski sporazum potpisali: Zimabve, Mozambik, Biafra i Čad. Jer i oni bi bar nešto uradili, na planu zaštite i dosljedne provedbe, prilično jasnih, ali vremenom dezavuisanih i derogiranih normi, zabranjenog Dejtonskog sporazuma.
Tajne operacije kao niz koordinisanih akcija, političkog, ekonomskog, psihološko-propagandnog, oružanog, obavještajnog i subverzivnog karaktera, poduzimaju se protiv Republike Srpske, prije svega radi ostvarivanja: političkih, socijalnih, ekonomskih i psiholoških, ciljeva.
Ipak glasno zapomaganje lažne opozicije, koja je prvo proglasila pobijedu na ovim izborima, a zatim, odustala od nje i histeričnim porukama uzbunila javnost: „Mi smo pokradeni“, tj. „narod je pokraden“, i to, čini se, ne bilo koji, već glavni: „Američki narod je pokraden“. Jer oni su platili, a izgubili izbore i nisu ništa dobili.
Zato je infrastruktura prevrata u Banjaluci, po ugledu na Kijevski Majdan 2014. postavljena, operacija precizno isplanirana; baš do detalja, akteri regrutovani, istrenirani i angažovani a žrtva je markirana za odstrel: pa se postavlja pitanje: čemu uopšte, tolika histerija opozicije. Kad je i lažni Visoki predstavnik Kristijan Šmit na njihovoj strani i kaže: Uskoro ću uraditi nešto u vezi s državnom imovinom, odnosit će se na RS“, i uradio je nešto u vezi sa Izborima.
Kristijan Šmit kaže i to, da je razgovarao sa predsjednikom Srbije o teritorijalnom integritetu BiH i o izjavama političara iz Republike Srpske, koje se "odnose na autonomiju entiteta RS u BiH", ustvrdivši: “Vučić ima potpuno drugačije mišljenje od Dodika. Dodik i Putin slično razmišljaju”, rekao je Šmit za sarajevsku televiziju Face TV navodeći da je sa Vučićem razgovarao u subotu i dodao, da svi još ne znaju, kakav će biti izborni rezultat u RS, jer to što neki ljudi i neke izborne komisije broje glasove – ne znači ništa. Brojaće se ponovo.
I sudbina Šmitovog intervju pokazuje svu bijedu novinarstva u pojedinim medijima. Intervju koji je objavljen na Vučiću bliskoj „hadžijskoj“ Face televiziji (https://youtu.be/2pOw8kPqcOg), dobio je jedinu vrijednu interpretaciju srpske redakcije na američke N1 TV (https://rs.n1info.com/region/smit-vucic-ima-potpuno-drugacije-misljenje-od-dodika-koji-razmislja-kao-putin/) (, i tu objavu su prenijeli svi muslimanski mediji i portali. A onda je, iz Beograda pokrenuta operacija „brisanja tragova“; sve je korigovano, i to prvo na N1 TV, koja objavljuje kraću verziju vjesti iz „bošnjačke redakcije“: (https://ba.n1info.com/vijesti/schmidt-uskoro-cu-uraditi-nesto-u-vezi-s-drzavnom-imovinom-odnosit-ce-se-na-rs/). Pravu vjest daju „Fakti“: (http://fakti.org/posrbljene-vesti/smit-dodik-i-putin-slicno-razmisljaju-vucic-ima-potpuno-drugacije-misljenje ). Ali, Radio televizija Republike Srpske objavljuje novu, nejasnu skraćenu verziju priče, kao informaciju: (https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest.php?id=489469). Zatim, Sarajevski Kliks, mijenja vlastitu objavu i objavljuje prikaz bošnjačke redakcije američke N1 TV: (www.klix.ba/vijesti/bih/schmidt-uskoro-cete-od-mene-cuti-nesto-o-drzavnoj-imovini-to-ce-se-odnositi-i-na-rs/221009060). I vrhunac: navodno Ruski Sputnik uz poklič „Slava Vučiću“, objavljuje tu bošnjačku, N! TV, verziju, koja počinje rečenicom: „Visoki predstavnik u BiH Kristijan Šmit, objavio je danas...“, i u cjeloj priči, se ottkriva da Sputnik (novinarka Lola Đurđević), priznaje nelegalnog Shmidta iako ga Rusija ne priznaje.
Možda bi Milorad Dodik, tu evidentnu histeriju zapadnih igrača i Beograda, mogao objasniti poznatim stihovima Matije Bećkovića: „Zato jurišaju na mene udruženi / Kivni što sam ih poznao“?
Jer, ako progovorimo Orvelovskim riječima o „istini kao subverzivnom činu.“, biće nam jasno, da svako ko se bavi nečasnim radnjama nastoji da sakrije istinu, da prikrije tragove i preruši pravu prirodu svoje djelatnosti. Odgovor je u jednoj Ajnštajnovoj definiciji: „očekivanje, nakon što ste sto puta nešto neuspješno probali, da će sto prvi put, rezultat biti različit, predstavlja siguran znak ludila“.
Jer u svakoj „obojenoj revoluciji,“ lideru koga je Zapad markirao za odstrel, pripisuje se bezbroj nedostataka i grehova a njegov marionetski naslednik, se hvali kao genije koji garantovano riješava sve probleme. Ovakav čarobni rasplet još se nije dogodio ni u jednoj „obojenoj revoluciji“ na planeti, i to nikakvi posrednici i njihove „dobre usluge“, nisu mogli promijenili. Rušilački pohod je krenuo.
Ostale tekstove DŽevada Galijaševića čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
