Piše: DŽevad Galijašević

SVJETSKI RAT JE U TOKU – ZAPAD IDE NA SVE ILI NIŠTA

Napad na gasnu infrastrukturu Rusije, Sjeverni tok 1. i Sjeverni tok 2. bio je najavljen i očekivan, posebno zbog otvaranja novog gasovoda iz Norveške do Poljske. Rusija se ne može tješiti time kako ovaj napad najviše štete nanosi NJemačkoj i zemljama Evropske unije a ne Rusiji. Sjedinjene Američke Države su tim napadom pokazale da misle ozbiljno i da razumiju strateške promijene i geopolitičke posljedice koje rat u Ukrajini proizvodi. Nema sumnje da rat u Ukrajini jeste rat protiv unipolarnog svjeta, a to znači protiv Američkog interesa, jer je Američka imperija, sa poslušnim pratiocima zapadnog svijeta, u stvari taj jedan pol, i da bi se trebala pomiriti sa gubitkom svojih pozicija zbog pada globalne moći koju je intenzivno koristila u održavanju statusa. 
Bez obzira, da li je teroristički napad na Sjeverni tok (1. i 2.) izveden preko ukrajinskih ili poljskih izvođača, ili je izveden direktnim učešćem američkih specijalnih snaga, Rusija bi trebala izvući ozbiljne zaključke iz ovakvog razvoja situacije. A prije svega, da bi koncept  upotrebe ograničene sile u ozbiljnom i globalnom ratu, bio potpuno promašen i da bi vodio vojničkom porazu u ratu ostavljajući utisak  neodlučnosti i nespremnosti liderstva, da vlastit vojno-tehnički, ekonomski i ljudski potencijal zemlje iskoristi, na način kako svoje kapacitete koristi neprijatelj: maksimalno i sveobuhvatno.

DŽevad Galijašević (foto: Jutjub)

U RATU SE NE SMIJE KALKULISATI

Na cijeloj planeti, samo se u Rusiji, ozbiljno razmatra moralni aspekt sukoba sa istorodnim narodom i činjenica da je taj narod odveden na neprijateljsku stranu, sa druge strane linije fronta, koju je iscrtao zapad i poslušna, krvožedna oligarhija, sa patriotskom maskom i državnim  integritetom stavljenim pred sebe i svojih nedjela. Kao sredstvo ličnog  iskupljenja te produbljivanja napada na Rusiju. Ruski vojni i politički stratezi, odlično razumiju, da je udruženi Zapadni svijet, predvođen Sjedinjenim Američkim Državama ozbiljan neprijatelj koji zaslužuje vrlo ozbiljne a ne ograničene odgovore i da je ovaj iznuđeni rat, planiran na Zapadu a da Ukrajinska vojska, političke i finansijske elite - pa i veći dio ukrajinskog društva prihvata dodijeljenu ulogu i srčano je, bez moralnih dilema, izvršava. Na to je ukazao Ramzan Kadirov raspravljajući o odgovornosti generala Aleksandra Lapina. Jer, kad Ukrajinska vojska granatira  milionski grad, metropolu, Donjeck i ubija civile, mnogima i nije jasno zašto odgovor izostaje. Kao i u slučaju napada ukrajinske artiljerije na nuklearnu elektranu Zaporožje.

Naprimjer: kad bombaš samoubica ubije američkog građanina ili kad  19. pripadnika Al kaide sruši Kule bliznakinje 11/9. 2001. amerikanci okupiraju Irak, dvije decenije okupiraju Avganistan, unište Libiju i razore Siriju. To je odgovor globalne sile koja svjesna vlastite moći, pokazuje i da je spremna tu moć primjeniti bez oklijevanja.

Da li su moralna načela demantovana prilikama i odnosom ukrajinaca prema Rusima dovoljno čvrst argument ili je Rusija, morala, kao svjetska sila, poslije prvih napada na atomsku centralu i terorističkih napada na Krimu, u Hersonu i Donjecku, u Pod-Moskovlju te sramnog terorističkog napada na Darju Duginu, tog apsolutno nekažnjenog ubistva, odgovoriti odlučno, snažno i razorno, upravo onako kako priliči velikoj Ruskoj državi i velikom Ruskom narodu.
A to znači, da je Rusija trebala uništiti simbole neonacističke moći i bezobzirnosti: te nacističke logore u formi gradova: Kijev i Lavov.

Nije tu riječ samo o centrima odlučivanja i upravljanja vojnim i političkim operacijama koje za cilj imaju uništenje i komadanje Rusije i dovršetak sistema potpune globalne hegemonije zapada, nego je riječ o uništenju svega, što je tamo izgrađeno, da svjedoči svojim prostim postojanjem, da je nacizam neuništiv; da su sve žrtve u drugom svjetskom ratu kao i one poslije državnog udara na Majdanu te žrtve Specijalne operacije – načelno, bile besmislene. 

Svi putevi koji vode u Kijev i Lavov, svi trgovi i ulice koje doprinose moći ukrajinskog nacizma, sva ekonomija, industrija i sve javne ustanove koje su proizvele tu prividno novu nacističku svijest a u stvarnosti produžile vijek navodno poraženoj svijesti, i svi ljudi koji planiraju, komanduju i upravljaju zajedno sa svim ljudima koji izvršavaju i učestvuju u ovom razornom nastavku Drugog svjetskog rata; svi putevi i mostovi kojima hodi ta pogana svjetina koja je mržnju prema ruskom narodu, pretpostavila svakom drugom ljudskom osjećanju; ta svijest koja ritualno odsjeca glave, ubija djecu u školama i bolesne u bolnicama i koja je postala osnovno obilježje identiteta jedne narodne zajednice - sve mora biti meta i sve mora biti uništeno. Da od Kijeva i Lavova ne ostane kamen na kamenu i da to svjedoči cjeloj Ukrajini i cjelom svijetu, da se tako ne može i da je ovo nacističko i zapadno zlo predvođeno Amerikom nesposobno da Vam garantuje nekažnjivost i da lažno obećava novu pobijedu.

Rusija ima tu moć i dužna ju je, zbog cijelog svijeta, upotrebiti bez straha od priče o globalnom sukobu i Trećem svjetskom ratu. Neće biti Trećeg svjetskog rata, samo treba, kanačno onaj Drugi završiti pobijedom pravednih i porazom beskrupuloznih nacista. Vjerujem, da ovakve i slične, navodno pametne ideje, odjekuju političkim nebom iznad Kremlja, Moskve i cijele Rusije te ne postoji ambicija, da sa malog i ne tako važnog mjesta, jedan ne tako važan čovjek, razumije situaciju do kraja i ponudi neke pametne predloge za njeno unapređenje. Nije riječ o tome, nego o ličnom pokušaju da se iznese vlastiti stav o najvažnijem vojnom i političkom procesu u svijetu i da se kako tako, taj stav obrazloži i argumentuje. Jer sve što se dešava nije od juče i nije slučajno. Niti je više uopšte skriveno kao cilj.

I ISIL-DAEŠ, JE SAMO „AMERIČKA ISLAMSKA DRŽAVA“

Sjedinjene američke države su, uz pomoć saveznika iz zapadnih zemalja, članica NATO alijanse, konstantno i intenzivno, širom planete a posebno u ruskom okruženju ili u samoj Rusiji, vršili pripreme za izvođenje mnogih specijalnih operacija, usmjerenih protiv integriteta, suvereniteta i bezbjednosti Rusije, ali i drugih država.

Pripreme za napad na Rusiju traju od kraja devedesetih ali su intenzivirane u zadnjih pet godina. Mnoge mjere koje se sada javno poduzimaju, ukazuju na tu činjenicu.

Pokretanje takozvanog migrantskog talasa, u kome su se sa Bliskog i Srednjeg Istoka kretali samo mladi, vojno sposobni i obučeni vojnici tzv. islamskih terorističkih organizacija, podržan je u raznim formama od strane zapada. Takođe i pokretanje biološkog rata, proglašenje pandemije korona virusom i mjere koje su poduzimane tim povodom, su bile dio tog procesa. Okruživanje Rusije, omasovljenje NATO alijanse i obavještajno djelovanje pretvoreno u sistemski proces akulturacije, promijene identiteta i odbacivanja vjere u Boga, odgovornosti prema porodici, kontrola i plasman psihotropnih i narkotičkih sredstava – uništavanje državnih institucija u Ruskom okruženju i stalni pritisak na um i osjećanja malih naroda, da je Ruska prijetnja stvarnost, najveći usud i najopasnija činjenica koja prijeti opstanku i identitetu tih malih naroda. A poslije toga i vojne mjere.

Konsolidacija vojno-tehničkih, finansijskih i ljudskih resursa, djelimično napuštanje Iraka, Sirije i Avganistana i permanentna radikalizacija ukrajinskog društva, vojne obuke i naoružavanje ukrajinske vojske, ukazivali su da se Sjedinjene Američke države pripremaju za „majku svih bitaka“ i napad na Rusiju.

Pokretanje specijalne vojne operacije u Ukrajini od strane Rusije je bila mudra i nužna odluka, koja je poremetila mnoge planirane aktivnosti SAD i NATO - kolektivnog zapada, i natjerala ih da u potpunosti otkriju svoje planove, te da njihove vojno-tehničke, finansijske, subverzivne i propagandne aktivnosti postanu vidljivije.

U tom smislu i korištenje prividno islamističkih terorističkih organizacija poput Islamske države. koje su formirane i organizovane uz pomoć zapadnih zemalja i NATO, a prije svega SAD, postalo je uočljivije. Kao dio ovih strategijskih aktivnosti pokrenuti su i izvedeni mnogi teroristički napadi o kojima su mnogi izvještači i ad hok analitičari bezbjednosti, ponudili jednostavne i lake odgovore, jer je sve stavljeno u kontekst, vidljivog sukoba koji je zapad vodio protiv Rusije na tlu Ukrajine. Aktuelnom Ukrajinskom režimu takva uloga nimalo nije smetala, pa su se redali napadi i ubistva: na Krimu, u Donbasu, čak i u dubini Rusije, kada je u terorističkom napadu ubijena Darja Dugina, zatim pokušaji likvidacija vođa oslobodilačkih akcija u Donbasu i na kraju miniranje gasne infrastrukture u Baltičkom moru, su rezultat rata, Zapada protiv Rusije.

Nakon aktiviranja Islamske države u Avganistanu i napada na Rusku ambasadu u Kabulu, ubistvo ruskih diplomata, ostalo je pitanje: jesu li pripadnici ISIL-a  mogli izvršiti ovakav apsolutno nepotreban i ničim izazvan, teroristički napad, ili je ovo još jedan u nizu napada pod lažnom zastavom, kakve politički zapad i obavještajne službe SAD, izvode često, širom svijeta? Klasični teroristički akt se ne može objasniti  samo pogledom na bradata lica pripadnika Islamske države, koji se reklamiraju na zapadnim društvenim mrežama i nazivaju Islamskom državom te preuzimaju odgovornost na sebe za pojedine akcije, podržavajući na taj način jednostavne analitičke konstrukcije.

Ne postoji samo uže mjesto izvršenja terorističkog akta nego i njegova šira dimenzija u prostoru – geopolitička. Tačnije, Islamska država sama po sebi, u Avganistanu, nema kapaciteta za ove vrste akcija, a još manje imaju motiva napadati Rusiju, u trenutku kada vlada Sjedinjenih Američkih Država planira da gradi svoje nove baze u Centraljnoj Aziji, navodno za borbu upravo protiv Islamske države tj. protiv terorizma. Tačnije, dolazak Američke vojske ne znači borbu protiv terorizma i protiv Islamske države, nego punu kontrolu, koordinaciju i usmjeravanje terorističkih potencijala prema interesima Rusije i Kine u Aziji i Svijetu.

Islamska država ja, u stvari Američka Islamska država i vojno politička organizacija, koja angažovanjem radikalnih islamističkih elemenata pokreće akcije i izaziva krizne situacije, isključivo u skladu sa interesima SAD, NATO i zapadnih država.

Islamska država, kao globalna teroristička organizacija  je važan geopolitički instrument i vojno-politička organizacija koja je formulisala specifičnu doktrinu borbe u gradskim četvrtima i naseljima, gradeći na taj način specifičnu, sveprisutnu, liniju fronta.

Kao geopolitički partner zapadnih vlada (SAD, Velika Britanija i Izrael, NATO i EU,), jednostavnim organizovanjem ćelija, među kojima ne postoji tako čvrsta koordinacija, svoju borbu može efikasno da vodi terorističkim akcijama u naseljenim mjestima – u dubini neprijateljske teritorije. Ne bira mete i jednostavno i brutalno ubija po obdaništima, trgovima, pijacama, gradskom prevozu ali napada i brodove, avione i podzemne željeznice. Međutim ta struktura i ta ideologija je organizovana na Zapadu iako ispoljava filozofiju krutih dogmatskih principa i političkih ciljeva iz prošlog vijeka. 

Lažna borba za vjeru i podanička lojalnost američkom interesu osnovno su obilježje njihovog djelovanja.  

Zato je kod istrage svakog terorističkog djelovanja važan taj geopolitički aspekt jer djelovanje Islamske države nema samo bezbjednosni nego i odbrambeni značaj: ugrožavanje Rusije na njenim graničnim tačkama, davanje primjera da je to moguće i vrlo efektno, izazivanje psihoze i demoralisanje lokalnog stanovništva na granici a posebno sijanje sumnje u vjerodostojnost političke strategije Vlade u sferi zaštite vlastitog naroda u Donbasu, borbe protiv ukrajinskih nacista i terorizma… i mnogo čega drugog, usmjereni su na slabljenje odbrambenih sposobnosti Rusije.

Područje Avganistana je važno jer najvećom dužinom granice je vezano za nuklearnu silu Pakistan, a širokim graničnim pojasom prema ruskoj geopolitičkoj sferi (Uzbekistan, Tadžikistan i Turkmenistan),  Ne treba zanemariti ni granicu sa regionalno moćnim  Iranom te važnim, iako uskim, graničnim pojasom između Tadžikistana i Pakistana koji povezuje Avganistan sa Kinom i daje  mogućnost Kini, da projektuje svoj „Put svile“ putem preko Avganistana. Sukobi među državama ovog regiona, koji su otvoreni i građanski neredi u Iranu, pokazuju, već sada, prisustvo i pojačano djelovanje američkih službi u ovom regionu. Sukobi među narodima, terorističke akcije unutar država u kojima je postojala ili postoji američka vojno-obavještajna infrastruktura i unutrašnji neredi, destabilizacija postaju uočljivi odgovor Zapada predvođenog Sjedinjenim Američkim Državama, na sve napore da se uspostavi multipolarni svijet u kome će primjena međunarodnog prava i suvereniteta država i naroda, biti princip i pravilo. 

Epoha lažne kohabitacije i saradnje nastala uspostavljanjem primirja,  nakon Drugog svjetskog rata je zauvijek završena. Rat je davno počeo.

Ostale tekstove DŽevada Galijaševića čitajte OVDE.

Izvor: Pravda