Piše: Igor Damjanović
Poslednjih dana mnogo se spekuliše da bi zima koja kuca na vrata mogla da do proljeća “zamrzne” veća ratna dejstva i pokrete trupa na rusko-ukrajinskom frontu. To je najavio i ukrajinski ministar odbrane Aleksej Reznikov, u javnim nastupima jedan od odmjerenijih predstavnika režima u Kijevu. “Ove zime Ukrajina će postati još jača. Obučeni vojnici će se vratiti iz Britanije, a naše oružane snage će se pregrupisati u velikom obimu. Efekti zime za nas biće maksimalni” – izjavio je Aleksej Reznikov Rojtersu prije nekoliko dana.
Međutim ne misle svi tako. Poslednjih 15-ak dana boravio sam na prvim linijama fronta i imao prilike da se neposredno uvjerim da je kretanje oklopne tehnike po blatu Donbasa i Juga Ukrajine praktično nemoguće. Veliki broj ruskih tenkova, oklopnih transportera, borbenih vozila, samohodne artiljerije, pa čak i PVO sistema Pancir-S ostali su bukvalno zaglavljeni u blatu i tako zarobljeni od strane ukrajinske armije. Sličan problem se javio i njemačkom Vermahtu na jesen 1941, pa su njihovi komandanti nudili bogatu premiju onome kome pođe za rukom da zarobi čitav legendarni sovjetski traktor-gusjeničar Staljinec 60, jedino oruđe koje je u to vrijeme moglo da iz ukrajinskog blata izvuče zaglavljenu tehniku.
Kad smo već kod istorije, vrijedi se podsjetiti da je Crvena Armija upravo na današnji dan prije 79 godina pobjedonosno okončala “Kijevsku ofanzivnu operaciju“, jedan od svojih najefektivnih poduhvata u Drugom svjetskom ratu. Ofanziva je počela 3. novembra, a završila se 13-og i za to vrijeme Crvena armija je uspjel da oslobodi Kijev, Žitomir i nanese veliki poraz elitnoj 4. tenkovskoj armiji felmaršala Eriha fon Majnštajna.
Ono što možemo pročitati iz zapisa o ovoj legendarnoj operaciji da je već tada uveliko napadao snijeg. Takođe i glavne operacije u Staljingradskoj bitci vođene su tokom polarne zime, a prelomni momenat nastupa kada tenkovi Crveni armije 19. novembra 1942. kreću u juriš na krilo, koga su držale slabo naoružani i ne naročito motivisani rumunski i italijanski vojnici.
Dan oslobođenja Kijeva poslije Majdanskog prevrata prestao je da se slavi. Uoči poslednjeg svečanog obilježavanja ovog praznika, novembrar 2013, boravio sam u Kijevu. Atmosfera u gradu bila je zaista bila svečarska. Dominirali su bilbordi sa fotografijama tada i dalje živih veterana Drugog svjetskog rata, u kojima je kratko bio opisan njihov ratni put i poruka koju su ove starine slale mladim generacijama. Malo ko je mogao tada da pretpostavi da će kroz svega nekoliko dana početi obojena revolucija, koja će odvesti pravo u državni udar i bratoubilački rat na Donbasu, te da će sve to kulminirati 24. februara ove godine najvećim sukobom na planeti od kraja Drugog svjetskog rata.
Snijega, pa ni i mraza sredinom ovog novembra još uvijek nema na ratištu. Prognoze govore da zahlađenje i dolazak prave zime slijedi u nedelji pred nama. U iščekivanju prvog mraza najmanje dva momenta treba uzeti u obzir. Prvo, zbog globalnog otopljavanja najniže temperature ove 2022. godine teško da će pasti niže od onih koje su vladale u vrijeme „Kijevske ofanzivne operacije“ prije ravno 79. godina. Drugo, tehnološki napredak za savremene tenkove i oklopnu tehniku smanjio je negativne efekte zime, a slično je i sa uniformama vojnika na frontu.
Treba se podsjetiti da su Rusija i Bjelorusija prošle godine u januaru i februaru sprovele obimne vojne vježbe, koje su prethodile napadu na Ukrajinu 24. februaru. Nepunih mjesec dana ranije, američki predsjednik DŽo Bajden 28 januara izjavio je da bi: “Rusija mogla da napadne Ukrajinu u februaru. Ruski predsjednik Vladimir Putin moraće da sačeka malo dok se zemlja ne zamrzne kako bi mogao da pređe.“ General Mark Mili, šef Objedinjenog komiteta načelnika štabova Armije SAD izjavio je početkom februara nadovezao se na Bajdenove prognoze sledećom konstatacijom: “Zamrznuta zemlja sa visokim procentom vlage omogućava optimalne uslove za terenska vozila i vozila na točkovima za manevar”. Vrijeme je pokazalo da je vojni i politički vrh SAD bio u pravu povodom ruske namjere da napadne Ukrajinu.
Dakle, proljećno i jesenje blato, u Ukrajini kolokvijalno nazvano “rasputica”, koga sam sa gazio prethodnih 15-dana predstavlja faktor koji u većoj mjeri ograničava vojne operacije i kretanje borbene tehnike i jedinica, nego snijeg i mraz kojih je iz godine u godinu sve manje. Dakle umjesto zatišja, pred nama je po svoj prilici jedna vrela ratna zima, koja bi mogla da riješi rat Rusije i Ukrajine. Imajući u vidu kako je rat počeo, i kako se od samog početka odvija davati bilo kakve čvrste prognoze je nezahvalno. Možda je dolazak zime i mogućnost lakšeg kretanja ukrajinskih tenkova ubrzao rusku odluku o predaju Hersona bez borbe i koncentrisanje snaga na odbranu Zaporožskog pravca. Tu bi u datim okolnostima bilo realno očekivati veliku ukrajinski zimsku ofanzivu i prenošenje od svih toliko najavljivane velike bitke za Herson, koja se na kraju i nije dogodila.
Naravno ne treba u potpunosti isključiti ni mogućnost ruskog protivudara iz pravca Bjelorusije, uz zaobilazak većih naseljenih mjesta i zaposijedanje granice prema Poljskoj. Tamo nema jake odbrane, a odatle dolazi glavnina NATO pomoći Ukrajini.
Molitvu za Rusiju u Kijevu pogledajte OVDE.
Izvor: IN4S
