Iz Turske su poručili da znaju da su u Kobaneu, gradu u dijelu Sirije pod kontrolom vojnih formacija Radničke partije Kurdistana, američki instruktori obavještajno obučavali pojedine pripadnike te partije koje je privela turska policija.
Jasno je poručeno da Turska više neće imati obzira ni prema kome, niti se ustručavati da imenuje i kazni odgovorne za smrt njenih građana.
Napad u pješačkoj ulici Istiklar za posljedicu je imao smrt šest građana, dok je 81 povrijeđenih.
Turska policija je privela glavnoosumnjičenu i 45 pomagača. Saopšteno je da je spriječen njihov ranije pripremljen bijeg u Grčku.
Terorizam nikada nije sam po sebi cilj. On uvijek ima političku pozadinu. Kada se tužilac opredjeljuje da neki čin okvalifikuje kao teroristički, uvijek ima u vidu politički motiv. Bez političkog motiva nema terorizma.
S obzirom da se naredne godine u Turskoj održavaju izbori, i da će na testu kod građana biti Erdoganova politika, jasno je da postoje političke snage koje ga žele ukloniti sa vlasti, nezadovoljne politikom neuvođenja sankcija Rusiji, i uopšte odnosom prema krizi u Ukrajini.
Erdogan vodi autohtonu politiku, spoljnotrgovinska razmjena sa Rusijom nikad nije bila veća, a nakon havarije Sjevernog toka Turska će postati glavni hab za distribuciju ruskog gasa evropskim zemljama.
U Turskoj je održan sastanak direktora američke i ruske obavještajne službe, a Erdogan je ponudio i da Turska bude domaćin susreta Putina i Zelenskog. Sve u svemu, Turska je postala važan geopolitički igrač i to ne samo u regionalnim okvirima.
Sve su to razlozi da se kroz destabilizaciju Turske Erdoganova vlast oslabi, a on na izborima ukloni sa političke scene.
Međunarodni terorizam postao je alatka za realizaciju geopolitičkih ciljeva moćnih sila.
Kako je uopšte na sirijskom pijesku nastala famozna Islamska država, već kao želja moćnih korporacija da ovladaju arapskom naftom?
Megakorporacije imaju uticaj na vlade svojih zemalja do mjere da otvaraju ratišta tamo gdje postoje ekonomski interesi korporacija. Tako su vojne formacije tzv. Islamske države izvodile vješte napade na sirijske vladine snage. Za uspjehe su bile zaslužne i informacije kojima su raspolagali njeni vojnici. Na raspolaganju su imali i satelitske snimke rasporeda vojnih snaga Bašara el Asada.
I tako, sve do uključivanja u sukob ruskih Vazdušno-kosmičkih snaga, koje su donijele prevlast jedinicama sirijske vlade. Ali, dio Sirije još nije pod njihovom kontrolom. Odatle je zlo i došlo u Istanbul.
Ne treba zaboraviti da se u Idlibu još nalaze jedinice Al Kaide, a jedna od njih sa stotinu bosanskohercegovačkih mladića pod komandom je Nusreta Imamovića.
Međunarodni terorizam postao je geopolitička alatka koja se trenutno najviše koristi. Sve donedavno to su bile obojene revolucije.
Teroristički napad na Krimski most, na Sjeverni tok, ubistvo Darje Dugine – sve su to pokušaji da se destabilizuje Rusija.
avedeni teroristički akti imaju sufiks „međunarodni“ zato što su realizovani uz pomoć stranog faktora, odnosno druge države, tj. njene obavještajne nomenklature.
U Bosni i Hercegovini dogodilo se nekoliko terorističkih akata: napad na Američku ambasadu (2011. godina, napadač Mevlid Jašarević), napadi na policijske stanice u Bugojnu (2010. godine, napadač Haris Čaušević) i Zvorniku (2015. godine, napadač Nerdin Ibrić), napad na pripadnike Oružanih snaga BiH u Rajlovcu kod Sarajeva (2015. godine, napadač Enes Omeragić).
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) November 18, 2022
Nešto ranije, 2002. godine Muamer Topalović izvršio je ubistvo porodice Anćelić u Kostajnici kod Konjica. Ovaj zločin nije okvalifikovan kao terorizam već kao višestruko ubistvo, iako je bila prisutna politička pozadina.
Teroristički napad autobombom dogodio se 1997. godine u Zapadnom Mostaru – ispred zgrade Policijske uprave Mostar. Napad je izvršio Ahmed Zuhaira Handal iz Sudana.
Međutim, navedene napade ne možemo okvalifikovati kao međunarodne, zbog odsustva sprege sa stranim faktorom, već kao unutrašnji terorizam.
Za Republiku Srpsku i dalje će najveća prijetnja biti obojene revolucije, ali se ne smije prenebregnuti ni mogućnost primjene međunarodnog terorizma, kao geopolitičke alatke. Nezadovoljstvo zbog izbornog poraza kod dijela političkih partija nastaviće da tinja, i ono će se ispoljavati tokom skupštinskih zasjedanja s tendencijom da se prenese na ulice, na način da se pristalice pozovu na proteste.
Sve će biti praćeno medijskom „paljbom“ kako bi se stvorila kritična masa, dovoljna za pokušaj prevrata.
Političke borbe za javno mnjenje neće jenjavati. Pri tome će veliku ulogu imati mediji, naročito oni u koje je upumpan strani novac.
Kako 3. gardijska brigada sahranjuje Ukrajince artiljerijom saznajte OVDE.
Izvor: Sve o Srpskoj
