12-12-2022 21:00 Izdvojeno Stav Emil Vlajki

Gambit je šahovski izraz gdje se u otvaranju žrtvuje jedan ili više pješaka radi ubrzanog razvoja figura, Ako se protivnik uspješno obrani, onda ona osoba koja je igrala gambit gubi partiju. U jednom od Mopasanovih dijela nalazi se ova rečenica: „Vidim što se ovim činom može izgubiti, ali ne i što se može dobiti.“ Bivši šahovski prvak svijeta, Mihail Talj, znao je tijekom partije žrtvovati i po nekoliko figura, najčešće uspješno. Vidjet ćemo hoće li i Vučić biti jednako dobar kao Talj. Ali, barem što se tiče ove epizode, počnimo ispočetka.

Piše: Emil Vlajki

Što gore, to bolje

Izlazak Srba iz svih privremenih, albanskih institucija „sve dok se ne implementira, prema Briselskom sporazumu, Zajednica srpskih općina“, bio je krajnje riskantan potez. Bilo je jasno kao dan da Albanci nikada neće dozvoliti da se ZSO formira, barem ne sa ovlaštenjima koje ima Republika Srpska u BiH, osim kao ikebana.

Sve u svemu, nastao je institucionalni vakum. Najgore je bilo sa policijom. Srbi su izašli iz policijskih struktura, i bili zamijenjeni Albancima što je svima izgledalo normalno, jer država mora funkcionirati; nema države bez policije. Odjednom Albanci postadoše „dobri momci“, a Srbi oni koji prouzrokuju kaos i anarhiju!

Naravno, bez Vučićevog odobrenja, Srbi se nikada ne bi povukli iz prištinskih institucija. Vučić je morao biti svjestan rizika. Albanski policajci koji su na sjever Kosova došli umjesto srpskih, nastavili su sa provokacijama i šikaniranjem Srba. Okupacione snage Kosmeta, NATO, KFOR, EULEKS, stajale su po strani; one već dvije decenije odobravaju i podstiču sve što Albanci rade.

Ovakva napeta situacija je nanovo rezultirala srpskim barikadama u najvećem koncentracionom logoru Evrope, Kosmetu; Srbima, suvremenim Jevrejima pod nacizmom, bilo je dosta albanskog zuluma. Vučić je, dakako sve to predvidio, ali nije znao što dalje, koji su slijedeći potezi, i još uvijek to ne zna (?). Te barikade su nemoćne. Albanske oružane snage ih mogu bez problema otkloniti i izazvati krvoproliće. Vučić je najavio mogući dolazak tisuću srpskih policajaca na Kosmet u skladu sa rezolucijom UN 1244, ali je odmah dodao kako KFOR to neće odobriti!? Ako nema nešto na umu što mi ne znamo, onda će Srbi u lažnoj albansko-SAD državi još više biti šikanirani i ubijani sve dok se ne isele.
Pošto Vučić ne misli upotrijebiti silu – što li je nakupovao ono silno oružje - najvjerojatnije će se ovo smiriti, a on je stavio na znanje da ne želi pomoć Rusije da Srbija bi bi postala „sluga Rusije“. Naravno, biti ovisan o Zapadu je „nužnost“ jer se mora nastaviti „evropskim putom“. Sa ovakvim stavovima, „neutralne“ SAD će, običaju, „humanitarno“ intervenirati, lažna država Republika Kosova će ojačati, a Srbi će i dalje stradavati.

Vučićev gambit ili je genijalan, pošto nitko ne razumije što se stvarno htjelo ili želi postići sa izlaskom Srba iz prištinskih institucija, - ali, možda, tu ima nečeg - ili će ostati na nivou blefa, a na štetu kosmetskih Srba.

U šahu, neuspješno žrtvovanje ne rezultira, van šahovske ploče, nikakvim posljedicama za bilo koga. U životu, žrtvovati druge bez ikakvog plana, „pa što bude“, ili po sistemu „što gore, to bolje“, može se pokazati kao krajnje nemoralan čin.

Ostale tekstove Emila Vlajkija možete videti OVDE.

Izvor: Pravda