Piše: DŽevad Galijašević
Nakon održane sjednice Savjeta ministara BiH, 23.02.2020. godine, Ministar bezbjednosti Fahrudin Radončić, rekao je: „bezbjednost građana mi je na prvom mjestu” i dodao do imenovanja novog direktora SIPA-e doći će kad se za to steknu politički uvjeti“.
Radončić je naglasio da imenovanja u SIPA-i i OBA-i trebaju ići “u paketu” te da će Osman Mehmedagić ponovo biti na čelu Obavještajno-sigurnosne agencije. Nema sumnje da je Fahrudin Radončić pokazao i u prošlom, nedovršenom, mandatu (smijenjen bez razloga i uhapšen) i u javnom političkom djelovanju da je on najbolje rješenje koje Bošnjaci mogu ponuditi za ovu zahtijevnu funkciju. Ali i da će odbaciti politiku podrške radikalnim islamistima koju je agresivno provodio njegov prethodnik, Dragan Mektić (navodno Srbin).
Da misli ozbiljno, Radončić je pokazao otvorenim i jasnim mjerama uperenim protiv vehabijske mreže u BiH kao i protiv iranskog uticaja i djelovanja.
Već 15.01.2020. u Radončićevom uticajnom listu, „Dnevni Avaz“ objavljena je vijest da je Evropska unija objavila novu konsolidovanu listu finansijskih sankcija prema osobama koje se sumnjiče za terorizam i finansiranje terorističkih aktivnosti. Dokument sadrži objedinjeni spisak osoba, grupa i entiteta koji podliježu finansijskim sankcijama EU.
Na ovom spisku, koji ima 465 strana, nalazi se i ime Nusreta Imamovića, radikalnog vehabijskog vođe iz Maoče, koji je također uvršten i na listu deset najtraženijih terorista svijeta. Osim Nusreta, na spisku sankcionisanih osoba je stotine državljana Sirije, Iraka, Libije, Libana, Afganistana, Francuske i drugih zemalja koji se dovode u vezu s terorističkim aktivnostima.
U dokumentaciji koju je pripremila Služba za instrumente spoljne politike EU objavljeni su podaci o Imamoviću: da je pripadnik terorističke organizacije “Al kaida” i da od 2015. godine ratuje u Siriji.
“Avaz” podsjeća da je Imamović na specijalnu globalnu listu 10 najtraženijih terorista svijeta stavljen 2014. godine, a nakon kraha terorističke organizacije “Islamska država” krajem 2018. godine pobjegao je u Libiju i pridružio se snagama Vlade nacionalnog sporazuma /GNA/ Fajiza el Saradža.
Dakle: obaviještenost „Avaza“ zasnovana je na činjenici, da je njegov vlasnik, Fahrudin Radončić,tek izabrani Ministar bezbjednosti u Savjetu ministara BiH. I da ima namjeru da u borbu protiv radikalnog ekstremizma koristi i snagu medija. No uprkos toj želji, poneki podatak, budi sumnje u postojanje lažne principijelnosti u borbi protiv terorizma koja bi mogla biti pripisana Radončiću zbog takvih vijesti, njegovog „Avaza“.
Prvo: to povezivanje kraha Islamske države sa avremenom i terminom bijeg Nusreta Imamovića za koga je u istoj vjesti napisano da je pripadnik „Al kaide“ i jedan od najvažnijih njenih komandanata.
Drugo: da je prebjegao u Libiju sa porodicom i stao na stranu zapadnog partnera u Tripoliju Saradža.
Takve vijesti ne samo da su lažne nego predstavlja obavještajnu podvalu turske obavještajne službe MIT i starog direktora Obavještajno bezbjednosne agencije BiH sa lažnom diplomom (koji neće biti promijenjen).
Jer je bezbjednost građana (vjerovatno Turske, Katara i Saudijske Arabije) stvarno, kod nas, na prvom mjestu.
Na žalost, priča o Nusretu Imamoviću u Libiji, koji je stao na strani vlade iz Tripolija, otkriva plan vlasti u BiH, da sprovedu akciju pranja biografije teroristi i kompromis koji je Radončić prisiljen prihvatiti.
Jer, Nusret Imamović je u samom početku rata u Siriji potvrdio lojalnost Al Kaidi i Dr.Ajmanu Zavahiriju i prihvatio učešće u vojnoj vormaciji DŽabhat an Nusra, koja je u cjelom svjetu označena kao teroristička organizacija. Vojni komandant „Nusre“ Muhammed El-DŽevlani, u dogovoru sa Amerikancima (putem diplomatije Saudijske Arabije) donosi odluku da Nusra organizuje širi savez i okupi druge mudžahedinske jedinice i time smanji spoljni pritisak na Nusra front. U tome DŽevlani uspjeva, postajući osnivač i generalni vojni komandant sirijskog sunnitskog vojnog saveza Haj’at Tahrir eš-Šam (HTŠ).
Više „muhadžirskih“ jedinica i vojnih tijela koji aktivno ratuju u Siriji protiv vlade , izdalo je zajednički proglas pod nazivom “Podrška i odanost Tahriru-Šamu“.
U proglasu je spomenuta uloga saveza Tahriru-Šam u uspostavi šerijata, zaštiti muslimana i nastavku džihada.
Potpisnici „izbjegličkog“ ili „muhadžirskog“ proglasa:
• Turkistanska islamska Partija – ispred njih: Emir Ebu Omer Turkistani,
• Bataljon Tevhid vel DŽihad – ispred njih: Emir Ebu Salah Uzbeki,
• Brigada Muhadžirin vel Ensar – ispred njih: Emir Ebu Muhammed Dagestani,
• Albanski bataljon – ispred njih: Emir Ebu Katade Albani (direktor vojne akademije Tahriru-Šama),
• Pokret sunnijskih muhadžira Irana – ispred njih: Emir Ebu Safija
• Saudijska mreža “Meali” – ispred njih: Član vijeća za fetve pri Tahriru-Šamu Muatesim Billah El-Medeni i Ebu Velid Kuvejti
• Maldivski bataljon – ispred njih: Emir Ebu Ejub Maldivi
• Marokanski Pokret Šamul-islam – ispred njih: Emir Ebu DŽabir Magribi
– Član šure i član vijeća za fetve: Šejh Ebu Feth Fergali
– Vojni komadant Tahriru-Šama: Muhtar Turki
– Šef odbrane Tahriru-Šama: Ebu Husejn Urduni
– Vođa muhadžira Tahriru-Šama: Ebu Hadžir Tunisi
– Kadija vojnog krila Tahriru-Šama: Ebu Abdurahman Zubejr Gazi
Važno je napomenuti kako je savez Hejjetu Tahriru-Šam (HTŠ) kao teroristička vojska i savez formacija Al Kaide, realna pobunjenička sila (koja drži u okupaciji regiju Idlib i djelove Kunejtre i Dere), formirano 2017. godine i ima pod komandom preko 20.000 boraca.
Grupe poznatije kao Liwaul-Haqq, Džejšus-Sunna, Džabhat an-Nusra, Edžnadu-Šam i Ketaib Ešidda čine jezgro saveza. U savezu kojeg predvodi Nusra front, nalazi se veliki broj stranih -„muhadžirskih“ jedinica što potvrđuje proglas, iz druge polovine februara 2019.
I naravno, pod rednim brojem 6. eto „naših“ bosanskih vehabija i Nusreta Imamovića kao potpisnika proglasa.
Vojna formacija Saudijska mreža “Meali” skup je mudžahedina iz Bosne i Hercegovine i mudžahedina povezanih sa ratom u BiH devedesetih godina.
Zato je naziv tzv. Saudijske mreže ime zloglasnog komandanta Odreda el Mudžahidin Abu Mealija.
Čak i mudžahedinsko ime koje je Nusret Imamović uzeo i pod kojim ratuje i potpisuje proglase, ima veze sa Odredom el mudžahidin, čiji je vojnik Nusret bio. Kao član vijeća za fetve pri Tahriru-Šamu, Nusret je kao svoje ime uzeo dva poginula komandanta mudžahedina iz rata u BiH. Muatesim Bilah, je bio vojni komandant Odreda el mudžahidin i poginuo je na Vozućoj a El Medeni je Zubejr el Medeni, komandant prve sarajevske terorističke jedinice mudžahedina „Zubejrova grupa“ i poginuo je 1992. u borbi za osvajanje sarajevskog aerodroma protiv Vojske Republike Srpske i Unprofora.
Zato ga vidimo na slici kao važnog potpisnika proglasa.
Jedno pitanje u vezi sa tim ratom nužno se nameće: Može li ikada, mrziti svoj zavičaj, onaj, koji je prije toga založio sebe i svoj život za otadžbinu i protjerao iz misli zauvijek kukavičku ideju o odlaska iz zemlje i time odustane od potrebe da svoju zemlju mijenja na bolje?
Naravno da može Nusret Imamović ići u Siriju i ratovati i ubijati, mada u toj zemlji, kao Evropljanin i građanin BiH, nemate šta braniti. Međutim: u taj rat i džihad, Nusret Imamović je otišao sa znanjem vlasti u Sarajevu.
A, „Evropski put“, “državni autoritet”, “pacifizam”, “internacionalna solidarnost”, „demokratija“ itd. su tek kreacije i pojmovi, koji su kod nas već postali tako krute, čisto doktrinarne predstave, da svako djelovanje na planu ispunjavanja opštih, nacionalnih i životnih interesa ostaje duboko iskrivljeno i skriveno u magli efikasne propagande. Taj nesretan način posmatranja realnog života ljudi i društva u cjelini, u sjeni podmitljivog, ucijenjenog predubjeđenja, uništava sposobnost naroda da se egzistencijalno pitanje – pitanje opstanka, racionalno promisli bez demagogije o prošlom ratu, patriotskoj ulozi stranke ili pojedinaca u njemu, kojima je samo to ostalo kao alibi za potpunu izdaju i služenje dinastiji Izetbegović, u ratu, koji je stvaran i koji gomila žrtve rušeći temelj bilo kakve saradnje među narodima i ideje zajedničkog života.
To jasno protivrječi navodnoj, zajedničkoj doktrini opstanka ili napretka i vodi na kraju puta, potpunom izokretanju sredstava i cilja – u nacionalnu izdaju.
Izvor: Srpski stav
