Piše: Predrag Ćeranić
GENERALNI sekretar NATO Jens Stoltenberg optužio je Rusiju da koristi zimu kao ratno oružje.
Da li je nešto novo da je zima bila na strani Rusije kada su je napadali strani zavojevači, od Napoleona do Hitlera?
NATO će stoga, naglasio je Stoltenberg, obezbijediti 53 miliona dolara Ukrajini za kupovinu opreme za električnu mrežu.
NATO se i na ovaj način deklarisao kao strana u sukobu, odnosno da je Ukrajina samo ratište (iako Stoltenberg to uporno poriče).
Specijalna vojna operacija odavno je prerasla u otvoreni vojni sukob u kojem Rusija „papučicu za gas“ jače pritišće.
Na nedavno održanom NATO samitu u Rumuniji, pored Ukrajine kao najvažnije teme, razgovaralo se o prijemu Švedske i Finske u NATO, ali se ujedno NATO bavio i Bosnom i Hercegovinom. Naime, Stoltenberg je najavio jačanje pomoći BiH, Gruziji i Moldaviji, odnosno, kako je istakao „partnerskim zemljama koje se suočavaju sa ruskim pritiskom na različite načine“.
To sigurno podrazumijeva nove pritiske na BiH u smislu da se ona inkorporira u Alijansu. Pomoć o kojoj je generalni sekretar NATO-a Stoltenberg govorio BiH niti je potrebna, niti je taj zahtjev usaglašen u institucijama BiH. Naime, opštepoznato je da je isključivo Predsjedništvo BiH adekvatna adresa za spoljnu politiku.
Za tako važnu odluku, kao što je prijem u NATO, neophodan je pristanak sva tri člana Predsjedništva BiH, odnosno oba entiteta, a Milorad Dodik je kao srpski član Predsjedništva u više navrata isticao da se protivi ulasku BiH u NATO, i navodio vrlo argumentovane razloge.
Ujedno, na takav stav zvaničnike Srpske obavezuje i Deklaracija Narodne skupštine.
To što je Bisera Turković, u svojstvu ministra spoljnih poslova prisustvovala NATO samitu ne znači puno, jer njene stavove treba shvatiti kao privatne, s obzirom da nisu usaglašeni s Predsjedništvom BiH.
Da privatne stavove predstavi kao državnu politiku – Turkovićevoj i nije prvi put.
O svemu tome je Milorad Dodik kao srpski član Predsjedništva BiH ranije govorio, a nije teško pretpostaviti da ni novoizabrani srpski član Predsjedništva, gospođa Cvijanović, neće imati drugačiji stav o NATO. Strane vojne snage u BiH već su prisutne kroz misiju Altea kao Eufor, čiji je produžetak mandata u Savjetu bezbjednosti UN usaglašen na godinu dana, što srpska strana nije osporavala.
Kome onda NATO želi pomoći, BiH ili sebi?
Naime, NATO je zahvaćen dezintegracionim procesima, ima probleme u vlastitom dvorištu i nastoji da skrene pažnju sa njih. To se najbolje vidi iz protivljenja Turske i Mađarske prijemu Finske i Švedske u NATO.
Uslovi koje je Erdogan postavio nisu ispunjeni, navedene zemlje ne žele izručiti „guleniste“, što znači da Erdoganov veto ostaje na snazi.
Bespredmetni su navodi da je razlog pomoći koju NATO želi pružiti BiH suzbijanje „malignog ruskog uticaja“.
U Bosni i Hercegovini nema ruskih vojnika, niti u MUP-u Srpske ruskih instruktora. Jednostavno, u BiH ne postoji ništa što bi moglo da zabrine NATO kao neki vid „ruske prijetnje“. U čemu je onda stvar?
Srbi vole Rusiju i Ruse, kao što Rusija voli Srbe. A to je stvar emocija i viševjekovne povezanosti naroda srodne kulture i jezika, iste vjere.
Koliko god „pomagao BiH“ – NATO ne može promijeniti emocije Srba, jednostavno ne može ubiti Ruse u Srbima.
Uostalom, kako to NATO misli pomoći BiH?
Dostavljanjem oružja Oružanim snagama, jačanjem kontigenta EUFOR-a ili prosto ulaskom svojih trupa u zemlju bez odluke Savjeta bezbjednosti UN?
Ne. NATO će voditi informacione operacije, veoma zabrinut puštanjem u rad sajta RT i najavom televizijskog kanala ove medijske kuće na srpskom jeziku.
To znači da će i internet biti važno ratište, pogodno za preumljavanje naroda.
Na konferenciji pod nazivom „Geopolitika i savremene prijetnje međunarodnoj bezbjednosti: instrumenti i mehanizmi uticaja“, nedavno održanoj u Moskvi u organizaciji Fonda Gorčakov, s pažnjom sam slušao Farita Farisova, predsjednika tatarske nacionalno-kulturne autonomije Moskve, koji ujedno obavlja i funkciju zamjenika predsjednika Savjeta muftija Rusije. Farisov je govorio o potrebi za digitalnom imunizacijom, koju osjećaju mnogi narodi, i objasnio šta tatarska zajednica čini na tom planu.
Radi se o odbrani od „zapadnih vrijednosti“ i pokušajima uticaja na javno mnjenje kroz zloupotrebu interneta.Naveo je da je na tatarskom jeziku snimljeno 15 animiranih filmova i napravljeno pet video igrica sa tradicionalnim i patriotskim sadržajem. „Radimo puno sa mladima i stoga naši nisu emigrirali nakon 24. februara, i svaki pozvani se odazvao mobilizaciji“, istakao je on.
Rusija će izdržati i ovaj rat dobiti. Ali, hoćemo li mi izdržati u borbi koja će potrajati?
Da bismo očuvali Srpsku od obojenih revolucija i pokušaja preumljenja naše omladine, za nas nema važnijeg posla od vaspitanja mladih.
Krajnje je vrijeme da kroz obrazovni sistem Republika Srpska preduzme značajnije korake u tom smjeru.
Izvor: Sve o Srpskoj
