Piše: DŽevad Galijašević
U nizu mnogih zabluda, društvenih stavova i političke prakse, formulisane u „Najnovijem a Starom Sarajevu“, oblikovanom u duhu političkog Islama i konfuznih vizija Alije Izetbegovića, postoji i ona najvažnija, a tiče se nazovi intelektualnog, probosanskog i patriotskog, sarajevskog pogleda na ideju i svrhu „Fildžan države“.
Neoosmanski islamizam izgubljenih duša sarajevskih, perspektive nastanka, samostalne a male bošnjačke državice, islamskog rezervata podjeljenog na dva dijela, uvijek je uspjevao izmjeriti samo arima, hektarima i kvadratnim kilometrima njene površine. Iako bi površinom, takva država bila veličine Crne Gore u koju se iz Sarajeva gleda sa pažnjom i simpatijama i koju niko ne tumači kao „Đukanovićev fildžanistan“.
Istina je međutim da bez Srba i Hrvata, koji bi zajedno sa Bošnjacima prihvatili i gradili zajedničku državu, Bošnjacima ne ostaje ništa osim tog fildžanistana koji bi bio geto za sve buduće generacije muslimana u njoj. Ma kolika površina te države bila, bez Srba i Hrvata kao saveznika, osuđena je na propast – ona i Bošnjaci u njoj.
Pičovi pičvajzi
U izjavi za BBC, govoreći o situaciji u BiH, specijalni izaslanik vlade Velike Britanije, Stjuart Pič, kaže: „Velika Britanija podržava dejtonski proces i Dejtonski sporazum, podržava Visokog predstavnika Kristijana Šmita kao i međunarodno prisustvo koje je iz njega proisteklo a svakako i misiju Evropske unije EUFOR koja obezbjeđuje stabilnost“, ističući i to: „Ne vidim Beograd kao prepreku ka stabilnoj BiH“.
I sve tako: bla, bla, bla… jer Zapad je umoran od Bosne.
Slične izjave prije toga dali su i Američki specijalac Metju Palmer i holandska „specijalka“ Angelina Ajhorst a za njimai Vijeće za inplementaciju mira, OSCE i svi drugi „bla-bla“ zapadni instrumenti protektorata u BiH.
Uzalud su zbog ove čudno odmjerene retorike zapadnih namjesnika u baš ozbiljnoj situaciji, vrištali političari i inteligencija „sa sećije i skemlije“, ekrana hadži-Face TV i svih inih medija Bakirovog, „Bosanskog halifata“.
Putem američke N! TV, Zlatko Hadžidedić je otkrio bošnjačkoj javnosti, da je Kristijan Šmit došao da uništi Bosnu i Hercegovinu, da b na drugoj, muslimanskoj i bosanskoj televiziji zapretio Evropskoj Uniji: „Ako podijelite Bosnu i vas čeka pakao etničkih podjela“.
Zatim je Haris Silajdžić „otkrio narodu“ da se sprema velika igra na štetu Bosne i da će Republika Srpska biti darovana Srbiji, kao kompenzacija za Kosovo.
Oglasio se i „dobro obavješteni“ poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, nekad moćni danas malo skrajnuti funkcioner SDA, Šemsudin Mehmedović.
On je „narodu“ objasnio šta tačno radi Putin u Ukrajini, koje su namjere Bajdena i DŽonsona…šta želi i šta može Evropska Unija…šta radi u BiH: PIC, OHR, OSCE i ko tu šta dogovara sa Dodikom a ko pravi dil sa Vučićem… da bi na kraju, u centar te geopolitičke vasione smjestio Bosnu.Sve se vrti oko Bosne; i priča i svi (ne)sporazumi. Putem svog Facebook profila analizirao je Šemso situaciju u BiH, pa je napisao, „nakon reakcija OHR, EU, Ambasade SAD, nakon ponovnog upada RS u ustavni poredak zemlje, otimanja državne imovine, otimanja pravosuđa, pokazuje se sva nevolja u kojoj se nalazi bosanski narod i država“.
Op cvrc… djelovalo je prilično ozbiljno i vrlo obimno objašnjenje i tumačenje te velike geopolitičke zavjere u kojoj se realizuju mračni planovi velikih sila protiv BiH.
Kaligulin konj
Iako je Mehmedović sve lijepo objasnio, ipak za one kojima to nije bilo dovoljno, sve se „kazalo“ i otkrilo nakon bratske debate Ćamila Durakovića i Nebojše Vukanovića na federalnim, muslimanskim medijima.
Bakirov pulen iz Srebrenice, Ćamil častio je smetenog Nebojšu: „ma ti si nacionalista srpski veći od Dodika“ a Nebojša je Ćamilu uzvratio kompliment: „Bošnjak kao i Bakir, si ti Ćamile“. Naravno da bi bilo teško prepričati sve one nadahnute debate Nebojše Vukanovića u Narodnoj skupštini Republike Srpske, zbog kojih mu je često oduzimana riječ ili bi bivao udaljen sa zasjedanja.
Izlaganja „esdesovog templara“ koji nije član SDS-a, bila su nadahnuta bajkama o mjesečarima, vukodlacima i Ravnoj zemlji… na sjednicama na kojim se odlučivalo o zaustavljanju procesa degradacije i razaranja entiteta, povratku nadležnosti te nacrtu Zakona o utemeljivanju Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Republike Srpske. U stvari, pravo pitanje i pravi problem srpskog naroda, BiH i Republike Srpske, je upravo tu na tom mjestu.
Otkuda uvijek neki srbin igra u tom sarajevskom kolu? Sarajevska NATO priča je jasna – ta stalna nastojanja da se dokaže zločinačka priroda Republike Srpske i stalno postavljanje Srpske na optuženičku klupu zbog navodnih genocida, ima konkretan politički cilj: rušenje osnovnih elemenata nacionalne ravnopravnosti utvrđene Dejtonskim sporazumom, rušenje državotvornog subjektiviteta Republike Srpske i formiranje islamskog društva i islamske vlasti kao ključnih mjera u izgradnji cjele zemlje kao islamske države. A to su, po novinaru i piscu iz Bjeljine Jusufu Trbiću, činili Alija Izetbegović i SDA postižući potpuno uništenje građanske države BiH.
Na žalost, to nije samo SDA, ni samo Alija ili Bakir Izetbegović: u tom su kolu i bivši komunisti, danas nacional-socijalisti (SDP i Demokratska fronta), Silajdžićeva stranka za stopostotnu BiH kao i Radončićev Savez za bolju budućnost sa Naserom Keljmendijem i drugim organizovanim kriminalnim grupama. Ali tu su u ratu bili aktivni i politički kameleoni srpskog porijekla: Tatjana LJujić Mijatović, Miro Lazović, Mirko Pejanović…Danas su tu; Dragan Mektić i Nebojša Vukanović ali i prljavi i žuti novinarčići kojih je puno ksenofobično, mržnjom zadojeno Sarajevo, salonska inteligencija i sve nevladine organizacije koje kao paraziti sišu krv mogućoj državi a zauzvrat nude i nameću mržnju.
Zato se često u javnom prostoru se čuje poruka i zahtjev da se Srbi slože i da se dogovore kako bi ostvarili jedinstvo. Ali, pitanje Srpskog jedinstva nije pitanje građanske tolerancije i učtivosti: jedinstvo se može graditi samo oko jasnih političkih ciljeva i precizno utvrđenog i projektovanog nacionalnog interesa.
Postoji li neko, u Republici Srpskoj ili Srbiji ko misli, da je pogrešan cilj, sprečavanje daljeg urušavanja Republike Srpske i ponižavanja srpskog naroda u BiH? Tvrdi li bilo ko, da je politički proces povratka nadležnosti i na Dejtonskom sporazumu izgrađenih elemenata državnosti, pogrešan korak, i da on podiže tenzije. Odnosno da treba šutiti i trpiti kako bi zapadni političari uvjeravali svoju javnost u stabilnost Bosne. Kako se pomiriti unutar svoje zajednice ako ta podjela nastaje zbog različlitih viđenja položaja vlastite narodne zajednice i njenog odnosa prema drugim narodima.
Kako tek pomirenje Srba i Bošnjaka djeluje nemoguće.
Izvor: Pečat
