Zanimljivo, pokolj koji se dogodio u Odesi, gdje je četrdeset dvoje (proruskih, E. V.) separatista stradalo u požaru u Domu sindikata, nije izazvao mnogo reakcija. Zašto dvostruki standardi u emocijama i protestima?Zamislimo da se ono što se dogodilo u Odesi 2. svibnja 2014., dogodilo na Majdanu, u Kijevu. Zamislite da su se ukrajinski (proeuropski, E. V.) demonstranti sklonili u sindikalnu kuću i da su je zapalile neprijateljske proruske snage, pod očima ravnodušne policije. Zamislimo da je tamo pronađeno četrdesetak pougljenih leševa.

Što bi se dogodilo? Emocija bi bila na vrhuncu u zapadnim prijestolnicama. Vlade bi uzvikivale masovno ubojstvo koje su počinili Janukovičevi (proruski predsjednik Ukrajine, E. V.) privrženici. U tome bi vidjele očiti dokaz barbarskih običaja u gradu tako blizu Europske unije, nekoliko sati leta od Pariza. Poznati intelektualci bi odmah odletjeli u Kijev kako bi izrazili svoju solidarnost sa „pravim“ Ukrajincima. Kružile bi peticije protiv „ruskih barbara“. Europa bi osudila „Putinovo divljaštvo“ pozivajući se na oskrnavljene univerzalne vrijednosti.

Ali, pošto se radi o ruskim žrtvama,  ništa, ili gotovo ništa. Bez protesta, bez osuda, bez opomena.

U ime EU, Ketrin Ešton je upravo zatražila istražni postupak kako bi se otkrilo što se dogodilo tog prokletog dana, kao da svi to nisu znali. Znamo spiralu koja je dovela do sučeljavanja između proruskih separatista i prokijevskih demonstranata. Znamo da je među potonjima bilo ekstremno desnih aktivista iz stranke Pravy sektor (Desni sektor, vidi u nastavku, E. V.). Oni su ti koji su zapalili Dom sindikata prije nego što su gledali kako se peku oni koji su tamo zarobljeni.

(Jack Dion, Pourquoi le massacre d’Odessa a-t-il si peu d’écho dans les médias ?, 06. 05. 2014., Marianne)

Piše: Emil Vlajki

U UN-u, SAD i Ukrajina odbijaju osuditi nacizam

Skupština OUN je 16.  prosincu 2020., razmatrala izvješće o eliminaciji rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i povezane netolerancije:

“Skupština je svojim riječima izrazila duboku zabrinutost zbog veličanja nacističkog pokreta, neonacizma i bivših članova Waffen SS organizacije, uključujući podizanje spomenika i spomen obilježja, organiziranje demonstracija u ime veličanja nacističke prošlosti. 

Jedine dvije zemlje koje su glasale protiv ove rezolucije, bile su SAD i Ukrajina.

Evo i komentara Slobodne Dalmacije:

Nevjerojatne stvari se događaju u 2020. godini, što se ovog tjedna potvrdilo u slavnoj zgradi na East Riveru: iako je Generalna skupština UN-a u srijedu golemom većinom glasova (130 prema 2) prihvatila rusku rezoluciju o osudi glorifikacije nacizma, ostaje zapisano da su protiv rezolucije glasale Ukrajina i – SAD.

Da skandal bude potpun, dodajmo tome da se kompletna Europska unija, uključujući i Hrvatsku - suzdržala od glasanja.

Ponovimo još jednom: Amerika i Ukrajina glasale su protiv osude veličanja nacizma, a EU je unisono odbila zauzeti stav, pa tako i Hrvatska.

Iako je nacizam u Drugom svjetskom ratu najveću katastrofu izazvao baš u Europi, ova antinacistička rezolucija ne bi bila izglasana da nije bilo jednodušne podrške svih zemalja Južne Amerike i Afrike, te najvećeg broja zemalja Azije.
(Slobodna Dalmacija, 18. prosinac 2020.)

Ukrajinski glas protiv rezolucije UN-a protiv nacizma motiviran je simpatijama prema ideologiji povijesnih, genocidno aktivnih nacista. To je tako jednostavno, piše Craig Murray (Consortium News, i nastavlja.
U Ukrajini je potpora ukrajinskim nacionalističkim divizijama koje su se borile uz naciste tijekom proteklih osam godina postala temeljna ideologija moderne ukrajinske države nakon 2013. 

Kako prenosi The Times of Israel, stotine ljudi sudjelovalo je u prosvjedu u Kijevu u svibnju, a drugi diljem Ukrajine, u čast posebne divizije SS-a. To je samo marš i podjela – veličanje njene nacističke prošlosti sastavni je dio ukrajinske političke kulture.

Godine 2018., dvostranačko pismo 50 američkih predstavnika osudilo je više događaja u čast nacističkih saveznika održanih u Ukrajini uz službenu potporu ukrajinske vlade.
Murray  veli da SAD tvrde kako rusi izmišljaju povezanost Ukrajine sa nacizmom.

Problem je ovdje što je vrlo teško prikazati TThe Times of Israel ili 50 dvostranačkih predstavnika američkog Kongresa kao rusku dezinformacijsku kampanju. (The problem here is that it is very difficult to portray The Times of Israel or 50 bipartisan US congressional representatives as a Russian disinformation campaign) Nema nikakve povijesne sumnje u aktivnu potporu ukrajinskih nacionalističkih snaga nacizmu i sudjelovanju u genocidu, ne samo Židova i Roma, već i Poljaka i vjerskih manjina. Nema sumnje u moderno veličanje ovih zlih ljudi u Ukrajini.

Parada s bakljama u čast godišnjice rođenja Stepana Bandere, ukrajinskog fašističkog vođe tijekom rata, Kijev, 1. siječnja 2015. 

Organizacije i pokreti krajnje desnice u Ukrajini

U turističkim dijelovima Kijeva, posebno na trgu Majdan, štandovi sa suvenirima. No njihov inventar podsjeća na sasvim drugačije slike ovog trga.

Među magnetima i šalicama sa simbolima grada te šalovima svih mogućih nogometnih klubova, na štandu su izložene i tri zastave: ukrajinska nacionalna, zastava Europske unije i crveno-crna zastava nacionalističke Ukrajinske ustaničke armije (UPA), aktivne za vrijeme Drugog svjetskog rata. Ova posljednja zastava univerzalni je simbol ukrajinske ekstremne desnice i nemoguće ju je izbjeći u glavnom gradu. 

Počnimo sa organizacijom varljivog naziva Sloboda (Svoboda), koja svoje korijene ima u manje ili više otvoreno nacističkim grupama iz tradicionalno “desnijeg” i snažnije ukrajinski orijentiranog zapada zemlje

"Sloboda" je utemeljena 1991. godine. NJeno prvotno ime, koje je promijenjeno 2004., bilo je Nacional-socijalistička partija Ukrajine i organizirana je po uzoru na austrijsku Narodnu stranku Austrije (FPÖ). Historijski se ova stranka pak povezuje sa Organizacijom ukrajinskih nacionalista (OUN) pod vodstvom Stjepana Bandera (1909.-1959.). U zapadnom dijelu Ukrajine Bandera slave kao borca za nezavisnost i slobodu ove zemlje, a istovremeno ga na jugu i istoku označavaju izdajnikom i nacističkim suradnikom. Zanimljivo je i da je on u junu 1941. proglasio nezavisnost Ukrajine.

OUN je kontrolirao i Ustaničku vojsku Ukrajine, koja je bila sastavljena od domaćih SS trupa. OUN je učestvovala u ubistvima desetina Jevreja, Poljaka i Rusa. Po okončanju Drugog svjetskog rata Bandera je živio u Minhenu pod lažnim imenom. U SSSR-u su ga u odsustvu osudili na smrt, a stradao je u Minhenu 1959. od ruke KGB-ovih agenata. NJegov grob u Minhenu redovno hodočaste ukrajinski ultranacionalisti.

Odmah nakon Majdana, Kličkov "Udar" i „Otadžbinska partija“ Julije Timošenko formirali su koaliciju sa "Slobodom", a koja njeguje dobre odnose na njemačkom neonacističkom strankom NPD. Šef stranke Sloboda, Oleg Tjagnibok jednom prilikom kritizirao "rusko - jevrejsku mafiju " koja kontrolira Ukrajinu:
"Zgrabite oružje i obračunajte se sa ruskom kugom, Nijemcima, jevrejskim svinjama i ostalim nakazama. Budite čvrsto uz svoju domovinu Ukrajinu."

C14. Ova je grupa, koja ima izravne veze sa Slobodom, tijekom ljeta ove godine izvela više pogroma protiv romskog stanovništva. Iako su se sami pohvalili ovim napadima i objavili snimke na Internetu, policija je tvrdila da ne može reagirati jer napadnuti Romi nisu prijavili napad. Pitamo se zašto. Unatoč svemu tome, ova je nasilnička banda postala jedna od brojnih kojima grad Kijev (i brojni drugi gradovi) dopušta da djeluju kao “građanske straže”. Drugim riječima, ona je de facto legalizirana kao parapolicijska snaga. 

Desni sektor. (ukr. Praviй sektor, eng. Right Sector); društveni pokret i politička stranka koji od studenog 2013. okuplja militantne i nemilitantne aktiviste i radikalne organizacije iz Ukrajine i svijeta, uglavnom ultranacionaliste i krajnje desne političke orijentacije. Poznata po kontroverznoj ulozi koju su njeni pripadnici imali uoči i za vrijeme sukoba sa proruskim separatistima. Nastala je krajem 2013. godine, za vrijeme Euromajdana, neformalnim okupljanjem dotada uglavnom marginaliziranih radikalno desnih grupa pretežno iz Zapadne Ukrajine, ali čiji su se pripadnici, nacističkim terorom, istakli za vrijeme uličnih borbi u Kijevu i imali ključnu ulogu u obaranju pro-ruskog predsjednika Viktora Janukoviča. Desni sektor se kao stranka formalno registrirao na proljeće 2014. godine, ali je daleko poznatiji po svojim aktivnostima u ratu, gdje djeluje kroz vlastitu paravojnu formaciju poznatu kao Dobrovoljački ukrajinski korpus. Vođa, Dmitar Jaroš. 

Desni sektor je poznat po mučenju i ubijanju zarobljenih separatista. Na internetu se lako mogu pronaći slike bataljuna s nacističkim obilježjima.

Azov. Izbijanjem rata u Donbasu prilike za uspon do pozicija moći služenjem u borbenim postrojbama višestruko su se namnožile. Aktivisti ekstremne desnice iz brojnih zemalja, uključujući i one iz Hrvatske, pohrlili su u redove ukrajinskih vojnih i paravojnih postrojbi, osobito bataljuna Azov. Ova je jedinica u međuvremenu uključena u sastav Nacionalne garde koju kontrolira Ministarstvo unutrašnjih poslova, ali i danas ima službenu oznaku preuzetu od nacističkog Schutzstaffela (SS).

Nacionalni korpus je organizacija koja se po Kijevu posvuda promovira i to ne primarno kao stranka, već kao široki društveni pokret koji uz parolu “Snaga, dobrobit, poredak” pruža socijalnu sigurnost članovima, ali i npr. čisti šume koje se koriste kao divlji deponiji ili “rješava” slučajeve zlostavljanja životinja. NK tvrdi da je stranka nastala izravno iz Azova, a ime nije jedina simbolična veza s postrojbom. NJihovi članovi redovito organiziraju uniformirane paravojne marševe koji su već godinama gotovo normalnost na kijevskim ulicama 

Ukrajinski radikalni nacionalisti proslavljaju obljetnice stvaranja nacističke divizije “SS Galicija”. Okupili su se u Kijevu 2021. i proslavili 78. obljetnicu divizije stvorene 1943. koja je pomagala nacističkoj NJemačkoj u borbi protiv Sovjetskog saveza.

Ministar VP Izraela pozvao je Ukrajinsku vladu da osudi i da se ogradi od ove proslave. Napisao je na Twitteru  kako je u pitanju obljetnica divizije “koja je činila neke od najvećih zločina za vrijeme drugog svjetskog rata”.
Slave se nacistički “junaci” kao što je  spomenuti Stepan Bandera, koji je pokušao uspostaviti satelitsku državu Ukrajinu vjernu Hitleru. NJega je Juščenko, nekadašnji ukrajinski predsjednik, proglasio “herojem Ukrajine”.

Mirotvorac, „logistička organizacija“. Špijuni, svećenici, tužitelji, novinari, krivi i nedužni jednako, prokazani su kao proruski kolaboracionisti na ukrajinskoj internetskoj crnoj listi.
Neki od navedenih u internetskoj bazi podataka “Mirotvorac” vjerojatno jesu bili upleteni u ratne zločine na istoku Ukrajine ili u propagandni rat, ali mnogi drugi nisu učinili ništa nego bili politički neosjetljivi ili jednostavno upotrijebili pogrešnu riječ, piše londonski The Times.

Bez obzira na to, sve ih sudi skriveni panel i optužuje “za djela protiv nacionalne sigurnosti Ukrajine” i objavljuje javno njihove podatke zajedno s navodnim zločinima koje su počinili, dodaje list, prenosi Hina.
Na listi Mirotvorca nalazi se čak 187.000 imena. Među njima nisu samo ratni zločinci i agenti ruske obavještajne službe FSB nego i osnivač Pink Floyda Roger Walters koji je prije tri godine izjavio da Rusija ima više prava na Krim od Ukrajine.

Bjeloruska književnica Svetlana Aleksijevič, dobitnica Nobela i kritičarka Kremlja, na popisu je završila samo zato jer je spomenula da su neki etnički Ukrajinci pomagali nacistima u progonu Jevreja.
Na listi je i petsto ukrajinskih javnih službenika, etničkih Mađara koji su dobili mađarske pasoše. Razlog – Ukrajina zabranjuje dvostruko državljanstvo, a Mirotvorac takav čin smatra izdajničkim.
Baza podataka osnovana je 2014. nakon sastanka ukrajinskog političara Georgea Tuke i bivšeg člana ukrajinske državne obavještajne službe SBU kojem je poznat samo pseudonim “Roman Zajcev”, objašnjava Times.
Nekoliko ljudi ubijeno je nakon što su im imena i adrese osvanule u bazi podataka Mirotvorca, uključujući i lične adrese.
(Prema Aljazeera, 28. 12. 2022.)

Zaključak

Čak i ako ukrajinske nasilne fašističke grupice ostaju načelno na margini etablirane politike, njihove veze s mejnstrimom su vrlo čvrste i postojane. Ako i pristanemo na tezu da su optužbe da Ukrajinom vladaju nacisti pretjerane te da su djelomično i posljedica propagande Kremlja, teško je ne priznati kako nema puno zemalja u Europi u kojima vladajući političari održavaju veze s nasilnim grupama koje koriste simboliku poput keltskog križa, svastike ili drugih obilježja povezanih sa SS-om. 

Stoga, treba razumjeti (pro)rusko stanovništvo na istoku Ukrajine. U travnju 2014. skoro tri četvrtine stanovnika regije Donjeck (oko 70 posto) smatralo je promjenu na vlasti u Kijevu državnim pučem koji je organizirao Zapad. To je rezultat ispitivanja javnog mnijenja Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju. Na području Luhanska ta je brojka iznosila 61 posto. Zbog toga su se, nakon pronacističkog Majdana, i odvojili od Ukrajine i napravili svoje autonomne pokrajine. Već tada skoro svaki peti stanovnik je bio spreman s dobrodošlicom pozdraviti ruske vojnike.

Predhodne tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.

(Tekst je pisan za portal Pravda, prenošenje je zabranjeno bez saglasnosti redakcije)

Izvor: Pravda