Piše: Emil Vljaki
Elem, pošto je morao dati utisak kako mu Srbi više nisu baš najmilija braća, obratio se javnosti. Naravno, tema je bila vojna operacija Rusije u Ukrajini.
Osvrnuvši se na situaciju u zemlji Srbiji, izjavio je:.
"Srpsko vodstvo ne zna što bi reklo, oni su kao na žeravici".
"Vučić igra igru, čeka kad će Rusi ući u Kijev. NJegova Srbija je slaba, što će oni napasti? Kosovo? Čime? Pištoljima na vodu?" pitao je Milanović.
"Dodik? S čime, uz čiju potporu? Pa ruski avioni ne mogu preletjeti NATO članice", dodao je pa zaključio:
"Oni su se sčučurili i gledaju što se događa. Možda je vrijeme da se Vučić odluči hoće li u EU. Ako Vučić prizna Donbas, onda treba opravdati priznanje Kosova. Srbi su sami došli u neugodan, začarani krug."
A onda je u sebi, kako pretpostavljam, dodao u svom kontroverznom stilu, pošto je, još jučer, drugačije mislio:
„Moja braća koje toliko volim, Vučić i Dodik, me stvarno nerviraju. Što ne postanu NATO animir dame kao i mi? Neće se peći na žeravici, neće morati razmišljati, neće morati kupovati pištolje na vodu, imat će mirnu savjest što se priznanja Kosova tiče, i neće ih biti briga da li Rusi mogu letjeti nad našim nebom ili ne. Život uz NATO je tako jednostavan. Oni okom, a mi skokom. Imamo NATO moral, pokoravamo se NATO naredbama kao da je sam Gospod u pitanju, lijemo krv za NATO tamo gdje nas šalje. A ova dvojica hoće da budu ruske animir dame. Međutim, bačuške ne samo da ih ne primaju u svoj medvjeđi brlog, nego ih čak ni ne plaćaju za izvršene usluge; eventualno im dadu neku bezvrijednu rublju. Zar nije onda bolje biti u NATO Evropi? Ne moraš razmišljati, a dobro si plaćen.“
E moj Zorane, mislim se. Neinformiran si i sramotiš čitav naš narod. Da li si ikad čuo za hiper sonična oružja koja lete dvadeset puta brže od zvuka. Bačuške uopće ne moraju letjeti iznad NATO neba. Pikiraju sa ovim oružjem na zemaljske ciljeve direktno iz svemira. Oni na radaru ga vide kao zvijezdu padalicu zbog goruće plazme koja ga okružuje. Takva svemirska raketa koja mijenja pravac kako joj se svidi radi zavaravanja protivnika, pikira, na primjer, na američku Bondstil bazu na Kosmetu, i u sekundi baze više nema, isparila. Da si, u tom pogledu bio apdejtovan, ne bi od Francuza kupovao one basnoslovno plaćene leteće kante koje ti i Plenković nazivate avionima; pardon borbenim letjelicama. Dakle, i Vučić i Dodik, ako na to aludiraš, imaju itekakvu potporu.
A što se tiče pištolja na vodu, tu si tek duboko omanuo. Sjećaš li se 1999. godine kada su NATO gospodari, 19 najjačih nacija na svijetu, napali malu Srbiju koja je imala samo pištolje na vodu. Tada je tom zemljom vladao Milošević za kojeg se, kao sada za Vučića, pričalo da je američki čovjek. I što se desilo. Sloba, s Vučićem pored sebe, iznenadivši čitav svijet, se odlučio na nemoguće. Srbija je sa pištoljima na vodu odolijevala NATO gospodarima puna tri mjeseca. I da Sloba nije bio labilnog karaktera, da je izdržao još samo petnaest dana više, NATO bi se raspao kao kula od karata. Talijanski piloti koji su polijetali iz Aviana, bacali su bombe u Jadransko more, Francuzi nisu više htjeli gađati civilne ciljeve, Grci i Španjolci su se povukli iz borbe. Samo su Ameri i Englezi ostali u igri i bacili 92% od ukupno bačenih bombi. Zapadni analitičari su ocijenili da je svega pet posto (5%) vojnih efektiva Srbije/Jugoslavije bilo oštećeno. Kao što vidiš, i sa pištoljima na vodu se sa herojima kao što su Ojdanić, Lazarević, Pavić i ostali dade nešto učiniti. Jer, boj ne bije svijetlo oružje, već boj bije srce od Junaka.
Predhodne tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
