Zaslijepljen strahotama rata, a dva sam preživio, poveo sam se za ostalima i počeo razmišljati tko je tu kriv, da li je to agresija ili legitimna intervencija. Naslušao sam se raznih teorija o tome: teorije o nacističkoj Ukrajini, o ruskoj bestijalnosti, o američkim supersoničnim raketama koje bi iz Ukrajine uništile svaku obranu Rusije, o predsjedniku Ukrajine Zelenskom koji je htio ući u NATO i pribaviti nuklearno naoružanje i time djelovati antiruski, o patnjama ruske populacije u Donbasu, itd, itd.
Sve je to bilo točno, ali ne i osnovno. Bilo je iniciramo i podržavano od strane Amerike. Stvarno se izvještila. Svojim manipulacijama, prevarila je čitav svijet, uvukla ga u krvavi konflikt, a sve radi profita kojeg ostvaruje i kojeg će još daleko više ostvarivati. Upotrijebila je istu shemu, onu prilikom razbijanja Jugoslavije, agresijom na Irak, ili izazivanjem „Arapskog Proljeća“. U svim tim akcijama, nastradalo je više milijuna ljudi, ne računajući njene ostale vojne intervencije; sve zajedno odgovorna je za smrt barem desetak milijuna osoba.
Da li je zbog toga ona najveći zločinac suvremene povijesti? Zavisi. Kolonijalne sile su tijekom pet stoljeća vladavine, uništile čitave civilizacije. A što je tek sa razumijevanjem gladi u svijetu!
Međutim, pored moralnog aspekta - a svjetska povijest nije moralna već bazirana na nasilju - polit-ekonomski, unutar tržišne privrede kapitalizma, najvažniji je profit koji izaziva prikazano zlo. Cinično je reći, ali Amerika se u ostvarivanju svjetskog profita, mada krvavo, najbolje snalazi. Da ona to ne radi, to bi radio netko drugi. I tako će i nadalje biti sve dok zakoni tržišta i profita budu vladali našom planetom.
Piše: Emil Vlajki
I ptice na grani već pjevaju kako je sa američkom svjetskom hegemonijom gotovo i kako je svijet postao multipolaran. To je točno. Amerika je bila istjerana iz Iraka i Afganistana, a doživjela je težak poraz u Siriji od Rusa.
Treba shvatiti da Amerika živi od ratova i da nije prestala ratovati ni jedan jedini dan od početka svog postojanja. NJeno sadašnje slabljenje znači i slabljenje njene ekonomske moći što nastoji prikriti hiljadama milijardi odštampanih dolara bez pokrića. To, međutim, nije moglo dugo trajati. Trebao joj je, kao vampiru krv, novi rat od kojeg će profitirati.
Ona se drži već uhodanih shema. Izazove rat, zemlje budu uništene, a ona onda nastupa sa svojom „pomoći“ u novcu, kadrovima i tehnologiji. Time revitalizira svoju privredu, povećava domaću zaposlenost i stvara dužničku i tehnološku ovisnost malih, uništenih zemalja prema njoj. To je, na primjer, uradila u Libiji, Iraku (u dva rata) i Jugoslaviji (dva rata). A da se dodatno ne spominju pljačkaške privatizacije, instaliranje marionetskih političkih ekipa, korumpiranje domaćih intelektualaca i uništenje bankovnih sistema poraženih zemalja.
Najvažnije je upamtiti da su ratovi i pljačka nemoćnih naroda i civilizacija, temelji – naravno, ne i jedini – političke ekonomije modernizma (čitaj: kapitalizma). Drugačije nije ni moglo biti, a ne može ni sada.
Pošto joj je trebao novi rat kako bi se revitalizirala, Amerika, vrhunski manipulant, se odlučila za Ukrajinu. 2014. godine, obojenom revolucijom, srušila je legalno izabranu, proruski orijentiranu vlast, i zamijenila je prozapadnom, unutar koje su bili snažni nacistički dijelovi.
Ne treba zaboraviti, da je Amerika, nakon Drugog svjetskog rata, podržavala najreakcionarnije, antinarodne režime u svijetu (politička ekonomija je čudo).
Nakon obojenog ukrajinskog prevrata, Amerika je podržavala djelovanje antiruskih nacista. Vrhunac je dosegnut spaljivanjem stotinjak živih ljudi u Domu sindikata u Odesi. Ruski dio Ukrajine to nije mogao trpjeti i odvojio se od Ukrajine u dvije republike Donjeck i Lugansk. Uslijedilo je danonoćno bombardiranje tih područja gdje je poginulo oko 15 tisuća osoba. U ostalim dijelovima Ukrajine, ruski jezik je bio zabranjen, a Rusi (ima ih više od 20% u ukupnom stanovništvu) su bili podvrgnuti različitim oblicima diskriminacije.
Američkoj lukavosti nikad kraja. Umjesto korumpiranog postojećeg predsjednika, Porošenka, našli su nekog (dobrog) glumca, Zelenskog, ali političkog idiota, kojeg su, uz pomoć jevrejskog ukrajinskog lobija promovirali u predsjednika države. On, ne samo što se nastavio ponašati kao njegovi prethodnici (Timošenko, Jušćenko, Porošenko; četiri promijenjena predsjednika u pet godina), već se počeo, diktiran Amerikom, „baviti“ politikom na naj antiruski način. Predložio je referendum o pristupanju Ukrajine u NATO. Zatim je najavio nuklearno naoružanje Ukrajine.
Uzgred rečeno, ekonomska situacija Ukrajine je bila katastrofalna. NJen dohodak po glavi stanovnika bio je tri puta manji nego u Rusiji!
Rusi su već bili ogorčeni što su im svakodnevno subraću ubijali u Donbasu, a sada su se stvarno prepali da će Ukrajina prestati da bude tampon zona, i, upadajući u američku zamku, odlučili da vojno interveniraju.
Amerikanci, prepuni iskustava slične vrste, znali su da su Rusi daleko jači i da će sigurno ovladati manjim, proruskim dijelom Ukrajine. Isto su tako znali da će rat nakon toga prestati. Ostatak Ukrajine, a ona je veća od Francuske, ostat će uništen. Neće više biti industrije, poljoprivrede, infrastrukture. Obnova će trajati decenijama i američke firme će tu biti glavne: Amerikanci sada, kao „najprijateljskija zemlja“, daju joj (bijednu) pomoć u novcu i zastarjeloj vojnoj opremu, a to se pamti, zar ne?
Po zakonima političke ekonomije, Ameriku baš briga za ljudske žrtve i razaranja. Briga ju je jedino za profit koji će ostvariti nakon rata u ovoj unesrećenoj zemlji.
Vremenom, kada se stvar smiri, antiruska euforija će prestati, a Rusija će ponovo biti primljena zapadni svije. To znači da će u njoj, simbolički gledano, ponovo proraditi Kokakola i Mek Donald.
Ekonomija zasnovana na nasilju pokreće svijet.
Predhodne tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
