Najnovije

DR IVAN PAJOVIĆ: Rusko aerosolno oružje seje strah kod neprijatelja        

U poslednje vreme, dok traju oružani sukobi u Ukrajini, često se u javnosti spominje vakuumska, tj. aerosolna bomba kojom raspolaže ruska armija i koje se neprijatelji naročito plaše. Za najjaču nenuklearnu bombu donedavno se smatrala američka avionska aerosolna bomba MOAV, što je abrevijacija na engleskom jeziku od „Massive Ordnance Air Blast”, ali je u šali nazvana „Mother of All Bombs”, tj.  „Majka svih bombi”.  Moć njene eksplozije ekvivalentna je eksploziji 11 tona trotila. To je gigantska moć, imajući u vidu da samo par kilograma trotila može porušiti višespratnicu. 

Piše: dr Ivan Pajović 

Ruski inženjeri, u svom tipičnom maniru, napravili su svoj odgovor, nazvavši svoju aerosolnu avionsku bombu „Otac svih bombi”. Kada su „oca” testirali 2007. godine, pokazalo se da je snaga eksplozije ekvivalentna eksploziji 47 tona, što hoće reći da je ona četiri puta jača od snage američke bombe. 

Masa eksploziva u američkoj bombi je 8,2 tone, a snaga ekvivalentna eksploziji 11 tona trotila, što znači da je snaga bombe tek nešto jača od snage trotila. Neko bi pomislio da su Rusi prosto napravili bombu četiri puta težu.  Međutim – ne. Ruska bomba teška je 7100 kg, dakle 1,1 tonu lakša od američke, ali je četiri puta snažnija. Dok američka bomba razara površinu prečnika 150 metara, ruska razara površinu prečnika 300 metara. 
Tajna efikasnosti ruske bombe krije se u tome što prilikom udara u zemlju ona širi oko sebe oblak zapaljivog aerosola i za razliku od američke koristi kiseonik iz okruženja. Kada aerosolni oblak formira svoj potpuni oblik, uključuje se detonator i oblak pravi ogromnu eksploziju. Drugim rečima, događa se isto kao kada iz plinske boce ističe butan-gas, ispunjava prostoriju i potom se zapali. Aerosolni oblak meša se sa atmosferom u kom se nalazi kiseonik neophodan za eksploziju. Oblak se raspoređuje na površini od oko 50.000 kvadratnih metara i ima visinu oko 20 metara od zemlje. U ovoj zaprenini nalazi se oko jedan milion kubnih metara vazduha ili 240 tona kiseonika. 

Ponegde se može čuti da se ovakva bomba naziva vakuumskom. Taj naziv nije ispravan i potiče od nestručnih novinara. U momentu eksplozije bombe sagoreva atmosferski kiseonik i formira se ogromna površina bez kiseonika. Ali odsustvo kiseonika ne predstavlja vakuum, jer su i dalje prisutni i drugi gasovi: azot, vodonik, helijum, i td, plus produkti sagorevanja. Pravilan naziv ovakve bombe je aerosolna.

Zašto je ova bomba toliko moćna? Eksplozija aerosolnog oblaka stvara mnogo jači udarni talas od običnog eksploziva. Koliko je eksplozija aerosola jaka govori primer rada automobilskih motora sa unutrašnjim sagorevanjem, u čijim se cilindrima odvijaju aerosolne eksplozije u nizu i na taj način stvaranja energije za pokretanje vozila.

Ova bomba ima još dve veoma neprijatne osobine. Aerosol prodire kroz sve otvore na tlu, u rovove, bunkere, objekte, vojnu tehniku… Pri eksploziji ima se utisak da sve nabrojano eksplodira iznutra. Drugo, ako neko živo biće ma kojim čudom preživi udarni i vatreni talas, ne može preživeti odsustvo kiseonika, tj. umire zbog nemogućnosti disanja. Iz tih razloga sve što se nalazi unutar aerosolnog oblaka nema nikakve šanse za preživljavanje. Šansa može postojati jedino u zatvorenom tenku ili hermetizovanom bunkeru. 

Na Zapadu se tvrdi da su Rusi napravili samo jednu ovakvu bombu za testiranje i da ih nemaju više. Međutim, u stvarnosti ruska vojska u ogromnim količinama koristi sistem aerosolne municije (raketa) u samohodnim višecevnim raketnim bacačima „Buratino” i „Solncepjok” koji se aktivno koriste sa obe strane i u ukrajinskom sukobu. Princip rada projektila iz ovih sistema identičan je principu opisanom za aerosolnu bombu. 
Ideja da se konstruiše ovakvo oružje koje bi podržavalo kopnene trupe na bojištu postoji još od sedamdesetih godina prošlog veka, u sred Hladnog rata. Sistem „Buratino” konstruisao je Omski konstrukcioni biro i prvi predserijski model predstavljen je 1979. godine. Višecevni bacač postavljen je na šasiju tenka T-72, a sistem se sastojao iz neposredne borbene mašine i mašine za punjenje utemeljena na šasiji kamiona KRAZ. Sistem je namenjen uništavanju neprijateljske tehnike, žive sile i rušenju fortifikacionih utvrđenja. 

Javnosti je 2001. predstavljen modernizovani sistem „Solncepjok”, u kom su konstruktori izmenili neke nedostatke starijeg sistema „Buratino” kao što su relativno mali domet raketa i slaba zaštita kompleta municije. 

Koliko je ovo oružje zastrašujuće govori podatak da su sa Zapada u više navrata zahtevali da se ono zabrani međunarodnim ratnim propisima. Međutim, do sada se to nije dogodilo i danas, u toku postojećeg ukrajinskog sukoba, aerosolno oružje seje smrt, razaranje i izaziva panični strah kod ruskih neprijatelja. 

Sprema se odsudna bitka za Donbas, Amerikanci imaju loše prognoze za Ukrajince, više o tome saznajte OVDE.

Izvor: Pravda

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA