Piše: DŽevad Galijašević
Onakva kakva je bila prema Al kaidi, ISIL-u, Al Nusri i drugim sunitskim, terorističkim organizacijama, SDA, sa Alijom Izetbegovićem na čelu bila je i prema šiitskim teroristima. I sa Bakirom, SDA je nastavila na isti način da djeluje među Bošnjacima, koji su se ispoljavali kao neobaviještena i neartikulisana narodna zajednica koja sebe traži u krilu radikalnog islama čak i Homeinijevom Iranu, jer ih je privlačilo, ono što su prvi put upoznali: Država kao Islamska Republika: i Islam i Republika. Taj politički dualizam i opčinjenost njime trajali su samo do februara 1996. godine, kada snage IFOR-a koje su predvodili Amerikanci, brutalno intervenišu na Izetbegovićev, službeni, parapolicijski, teroristički kamp na Pogorelici. Hapšenje iranskih instruktora i smjena Hasana Čengića (Ministra odbrane Federacije BiH) i Bakira Alispahića (Direktora Agencije za istrage i dokumentaciju–AID) uplašilo je vodeće kadrove SDA.
Tako se sve, u trenutku, okrenulo naglavačke. Naravno Iran nije posumnjao u islamsku lojalnost Sarajeva niti je u primisli, službama u Iranu bila mogućnost da „islamistički režim“ u Sarajevu, na bilo koji način bude upotrebljen protiuv Iranskih interesa. No to se desilo.
Kada je 22. maja 2022.godine, ubijen ispred svoje kuće u Teheranu, pukovnik iranske Revolucionarne garde, Sajad Hodajari, Iran je promijenio fokus i usmjerio istrage u raznim pravcima.
Jedan od puteva, ovu istragu vodio je i do Bosne.
Inače, ubistva visokih oficira Revolucionarne garde gotovo su uobičajena pojava u ratu koji već godinama vode SAD i Izrael protiv Irana. Komandant Revolucionarne garde, general Kasem Solejmani ubijen je u januaru 2020. godine u napadu američkih dronova.
Sukob sa Revolucionarnom gardom pratila je i serija ubistava nuklearnih fizičara, za koje su vlasti u Teheranu optuživale SAD i Tel Aviv. Za poslednjih deset godina, u Iranu je ubijeno najmanje sedam naučnika. Hodajari, koji je izvesno vreme proveo na sirijskom ratištu, ubijen je sa pet metaka koje su, sa motora, ispalila dva napadača.
Odmah posle pucnjave, iranske obaveštajne službe pokrenule u opsežnu potragu za napadačima.
Vlasti u Teheranu su za ovo ubistvo optužile Izrael.
Iranska Revolucionarna garda saopštila je da je, tokom dosdašnjeg toka istrage, uhapšena grupa pripadnika izraelske obaveštajne službe. Nakon brojnih ubistava naučnika i visokih oficira Iranske Revolucionarne garde koje je izvodio Izraelski „Mosad“, u Vrhu Islamske Republike se postavilo pitanje: kako ulaze Izraelske ubice i koja država im obezbjeđuje lične dokumente.
Iranci su, konačno, posumnjali u BiH i muslimansku vlast u Sarajevu, primjetivši da se u Bosni, već dugo vremena nije izgovorila riječ „Palestina“ i da su Bošnjaci potpuno gluhi i nijemi na stradanje i patnju kojoj su Palestinci izloženi. Naravno, Iranska vlast, putem vlastitih izvora i mnogih institucija u Sarajevu (oko 20. nevladinih organizacija, Televizija Sahar-Behar, Naučni institut Ibn Sina, Kulturni centar Irana, Klub Iransko-Bošnjačkog prijateljstva...itd.) je bila upoznata da se u ime Bosne u svijetu oglašava „političko“, bošnjačko Sarajevo, te da SDA. potpuno i efikasno, kontroliše obavještajno bezbjednosne poslove a uz njih, dozvole i pravila odobravanja državljanstva BiH kao i izdavanja svih identifikacionih dokumenata.
Istovremeno, jedno, pomalo zaboravljeno ubistvo, za Iran važnog stručnjaka, ostalo je nerasvijetljeno i Iranci su se vratili u doba kada je, uprkos policijskim mjerama zaštite, u decembru 2016. godine, u Tunisu ubijen stručnjak za bespilotne letjelice, inženjer Mohamed Zouwahri (Zouari), ispred svoje kuće dok je ulazio u automobil. U njega je ispaljeno šest metaka. Ono što je sakriveno od javnosti u BiH je da su četiri mjeseca prije zločina u Tunis, ušla dva državljana BiH i unajmili automobile i apartmane u blizini mjesta gdje je živio Zouvahri (Zouari).
Tuniškog inžinjera je izraelska tajna služba MOSAD dugo nadzirala zbog, kako se tvrdilo, njegovih tijesnih veza sa palestinskim Hamasom, nekoliko dana prije nego što je likvidiran vratio se sa puta u Libanon i Tursku. Atentat na njega očito je bio dugo i pažljivo pripreman (prema nekim tvrdnjama čak godinu i pol!), a u njega je na različite načine bilo uključeno više osoba.
Inače, rat Mosada i Hamasa jednako kao i političke likvidacije, atentati i terorizam koje izvodi Izrael širom svijeta i nisu neka vijest. Činjenica da je Stranka demokratske akcije u vođenju diplomatskih poslova i uopšte međunarodne politike oslonjena na kadrove koji su Jevreji u vjerskom i nacionalnom smislu poput ministrice vanjskih poslova (jevrejka rođena u Hrvatskoj) i Ambasadora u misiji Ujedinjenih nacija Svena Alkalaja (turski jevrej). Takve mjere u početku su se činile mjerama učinjenim iz nužde, poput i one da najvišu Sudsku instituciju u BiH, tzv. SUD BH, vodi Ranko Debevec tj. Ranko D. Kaveson (španski jevrej).
Pretvaranje ili „takijah“ je vjerski institut koji Islam odobrava u teškim trenucima fizičke ugroženosti, u kojoj musliman, da bi spasio vlastiti život može „zanijekati“ i odreći se Allaha i njegovog Poslanika.. Istina, „takijah“ nije nešto što bi na bilo koji način moglo biti povezano ili uslovljeno i opravdano društvenim uređenjem i položajem države kao uzrokom, ali je SDA, od Alije Izetbegovića do Bakira, znala da to poveže i da objasni muslimanskim zemljama da je pitanje opstanka države Bosne, direktno povezano sa pitanjem fizičkog opstanka muslimana u Bosni.
U tom smislu, Iranske službe su uzele u razmatranje jedan događaj i crvenu interpolovu potjernicu iz Tunisa, koja je objasnila šta se to i kako, desilo, kada je u decembru 2016. godine, u Tunisu pred vlastitom kućom u gradu Sfax, ubijen pilot vazduhoplovstva i stručnjak za bespilotne letjelice Muhamed Zoawahri (Zouari), navodno blizak Hamasu. Vlada Tunisa je utvrdila da iza ubistva stoji ratoborna vlada Izraela, a mediji, su prosto isti dan zaboravili tu svakodnevnu, tako običnu vijest.
Ali ni taj događaj, pa ni sama vijest, nisu uopšte bili tako obični. Naprotiv.
Jer, da će pilota i muslimanskog stručnjaka iz Tunisa – u samom Tunisu, za račun Izraela ubiti muslimani iz Bosne i Hercegovine (preciznije iz Sarajeva) i da će taj zločin prikrivati Bakirova, muslimanska vlast u Sarajevu ... e, to je već vijest od koje se, veliki zaljubljenik Homeinija i islamske revolucije, Alija Izetbegović sigurno barem jednom prevrnuo u grobu.
Ipak je Alija veći dio svojih ratnih ambicija u najbitnijem dijelu rata u BiH, realizovao uz pomoć iranske šiitske vlasti. Naravno ko pripada ehli sunetu, a može sa Šiitima „tikve saditi“, zašto ne bi mogao te „tikve lupati“ sa cionističkim režimom u Izraelu i „vjekovnim vjerskim neprijateljima“ - Jevrejima.
Dokumentacija, koju je povodom ove likvidacije iz 2016. godine kvalifikovane kao „terorizam u obliku složenog krivičnog djela“, Tunis poslao Hrvatskoj, svjedoči o tome da je baš Alem Čamdžić, uz pomoć Elvira Šarca, ubio inženjera i pilota pred njegovom kućom i da su to izvršili za potrebe izraelske tajne službe, kojoj pripadaju i za koju „rade“. Inače, Čamdžić se, pod nadimkom „Čamac“, tokom '90. godina i rata u Sarajevu, proslavio kao diverzant AR BiH, te je o njemu, sigurno slučajno, sarajevski Jevrej, Pjer Žalica, snimio dokumentarni film po ratnom imenu - „Čamac“.
O mogućnosti da su ga izraelske tajne službe vrbovale da ubija za njih, ne govori niko u Sarajevu, ali je svima jasno da BiH ima problem loše uređenog sistema bezbjednosti u kome nesposobni Osman Mehmedagić Osmica i Trifko Buha. upravljaju tajnom službomu BiH (OBA-OSA) uz vidljivu činjenicu da je ta služba pod apsolutnom kontrolom, radikalno islamizirane i korumpirane strukture SDA u Sarajevu. Taj loš i antiustavni rad je uslovljen opštim nedostatkom zakonskih rješenja kontrole, posebno odsustvom bilo kakvog parlamentarnog nadzora. Nema potrebne razmjene podatke, a Ministarstvom bezbjednosti BiH u to doba, upravljao je višestruko kompromitovani i nekompetentni ministar Dragan Mektić.
Istovremeno, OBA-OSA je pravljena kao „britanski projekat“ i potpuno je zavisna i usmjeravana sa tog nivoa pa je i moguće da stranci u BiH rade šta hoće, čak i da regrutuju lokalne diverzante i profesionalne ubice. Istina, ni ideologija ni vjera stranim tajnim službama kod vrbovanja nisu bitne. To je postalo ozbiljan povod vlastima Irana da ozbiljno prouče sve zahtijeve za izdavanje vize za ulazak u zemlju, koji dolaze iz BIH.
Kad je riječ o Mosadu i specijalnim operacijama u svijetu, Vlada Izraela nikad ne komentariše takve slučajeve u kojima ih se optužuje, pa ih sigurno neće ni demantovati. Ipak će učiniti sve da kontroliše štetu kada se takve akcije otkriju. Svakako da su Izraelci sposobni za takve likvidacije. I u proišlosti su imali niz uspješnih ali i neuspješnih operacija. Među prvima su uveli praksu da bilo gdje u svijetu ubijaju političke protivnike. Tako je 1990. godine u Bruxellesu ubijen kanadski inženjer Gerald Bull, koji je radio na projektima super topova. Svi podaci tada, kao i način izvršenja, su upućivali na Izraelce iako im to nikad nije dokazano. Uz to i polonijem otrovani palestinski vođa Jaser Arafat krajem '80. je optuživao izraelske vlasti da su ga pokušali ubiti dok je boravio u Tunisu. Na kraju su ubili i predsjednika Izraela Jitzhak Rabina 1995. godine i palestinskog predsjednika Arafata 2004. godine.
Nastavilo se u Tunisu. Ovaj put sa muslimanima iz Sarajeva u ulozi egzekutora i sa potpunim ćutanjem i prikrivanjem ove izuzetno sramne i zločinačke afere.
Bilo je to, od muslimana muslimanima, baš kako se naučilo na Bliskom i Srednjem istoku. Tim putem su krenuli SDA- muslimani, sljedbenici Alije Izetbegovića.
Više tekstova DŽevada Galijaševića pročitajte OVDE.
Izvor: Pravda
