Piše: Emil Vlajki
NAPOMENE. Srbi su se mogli organizirati i poslati dovoljno SMS poruka da Sandra pobijedi. Ali nisu to uradili. Bošnjacima je važno da njihov kandidat bude pobjednik, a Srbima nije. Što je neobično, prvo ili drugo?
Međutim, ovo nije članak o pjevanju i pjesmama. Ovo je članak o političkoj prostituciji u Srbiji. Zvezde Granda nisu prvenstveno zabavna, nego politička predstava, politički „entrtejnment“. To svi znaju osim Srba, ili je možda nešto drugo u pitanju. Ni Pjesma Eurovizije nije prvenstveno zabavnog nego političkog karaktera. Točno se zna tko ne smije tu učestvovati, Rusi naravno, tko će ući u finale i tko će biti pobjednik. Srbe još uvijek ne izbacuju iako nisu nametnuli sankcije Rusima, ali slijedeće godine, ako Srbi ovako nastave, tko zna? Ako budu i dalje „nestašni“, slomit će ih kao Đokovića.
Zvezde Granda izmišljaju bosansku naciju
Emisija Zvezde Granda su najznačajnija politička regionalna emisija u zabavljačkoj formi. Gledaju je milijuni ljudi širom svijeta. Ona, suštinski, ne promovira ni pjevače, ni žiri, već narode, ustvari jedan jedini narod, ali pod netočnim imenom, i to se svjesno radi godinama. Nitko u žiriju nije politički nepismen da to ne zna, a ni u menađmentu emisije, pogotovo kada se radi o Saši Popoviću koji je, činjenično gledano, zadužen da sprovodi takvu politiku. Takvim ponašanjem, on vrijeđa, ponižava, ignorira dva konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini. Kada pjevaju Srbi i Hrvati, NIKADA ih tako ne naziva, već, spominjući njihova imena, „mudro“ kaže da su iz tog i tog grada, a Bošnjake/muslimane uporno naziva Bosancima; JEDINO NJIH ETNIČKI SPOMINJE!
NJegov diskurs se svodi na slijedeću shemu koju uporno sprovodi. Na primjer, „ima toliko i toliko kandidata iz Srbije, Crne Gore i Makedonije, i toliko i toliko BOSANACA.“ Kod ovih prvih ponekad i varira, ali, što se BOSANACA tiče, tu je nepogrješiv! Milijuni širom svijeta koji gledaju tu emisiju, već su se navikli, zahvaljujući Saši Popoviću, uz šutnju žirija, da Bošnjake/muslimane izjednačavaju sa Bosancima, a Bosnu i Hercegovinu sa Bosnom. Po Saši, što se tiče Hrvata i Srba u BiH, ni ne treba da se spominju; tko njih šiša. Cilj onih koji su pravi gospodari Zvezda Granda, postignut je tisuću posto!
U ustavu Bosne i Hercegovine se govori o tri konstitutivna naroda: Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Nema Bosanaca. Država se zove Bosna i Hercegovina, a ne Bosna. Bosna je u BiH, regija, kao i Hercegovina, i ne može se regionalna pripadnost izjednačavati sa državnom pripadnošću.
Ni Hrvati, ni Srbi u BiH neće nikada za sebe kazati da su Bosanci, ali se dobar dio Bošnjaka/muslimana izjednačava sa Bosancima, pogotovo takmičari u Zvezdama Granda!
Prostituirana srpska elita to tolerira
Ali nije Saša Popović jedini krivac za ovakvo iskrivljavanje stvarnosti. Nikada, ni jedan medij u Srbiji, ni jedan političar, nikada nisu doveli u pitanje ovo grubo i neukusno ignoriranje Hrvata i Srba u BiH.
Drugim riječima, Aleksandru Vučiću, DŽevad Galijašević predbacuje da je izdajnik svog naroda, spominjući naročito izdajnički Briselski sporazum, sluganski odnos prema NJemačkoj i njegovu lošu politiku u odnosu na Kosmet i Republiku Srpsku. To nije točno. Oni koji su istinski pobornici anglosaksonaca koji su Srbe bombardirali i demonizirali, te nastavljaju s tim sve žešće, su većina intelektualaca u Srbiji razasuti po kojekakvim organizacijama (humanitarnim, NVO), institutima, političkim partijama, medijima i zabavnim programima gdje su plaćena, prostituirana služinčad koju Zapad obilno namiruje. Vučić bi morao voditi sasvim drugačiju politiku da su intelektualci u Srbiji drugačije politički, civilizacijski i ljudski orijentirani.
NAPOMENA. Sada će se dići halabuka plaćenika svih vrsta, i ne samo njih, protiv Emila Vlajkija koji se usudio da dotakne ovu tabu temu. Oni, međutim, sebe ne mogu oprati, niti se opravdati preko svoje agresivnosti. Što se tiče mene, živio sam preko dvije decenije u inozemstvu, i bio bih presretan kada bi BiH bila građanska. Međutim, tu se građanska emancipacija ne može ostvariti bez prethodne nacionalne emancipacije. To implicira, između ostalog, da ni jedan narod ma koliko god bio brojan, ne može dominirati nad dva ostala naroda i natjerati ih da izgube svoj identitet, ili da ga podrede nekom drugom.
Više tekstova autora Emila Vlajkija pročitajte OVDE.
Izvor: Pravda
