Piše: Emil Vlajki
Da li čuda postoje?
Meni je, od pada Miloševića do danas, sve bilo jasno. Srbija je bila prodavana strancima, pljačkana i vođena prema Zapadu. Moja knjiga 'Demonizacija Srba', pored brojnih drugih tekstova u medijima, to jasno iskazuje.
Nisam nikada ni u čemu griješio, samo sam se pogrešno nadao. 'Mea culpa, mea maxima culpa' (Moj grijeh,moj preveliki grijeh)! Vjerovao sam, da će sadašnja prva ličnost Srbije sa poznatom antizapadnom prošlošću i neospornom inteligencijom, možda ipak, u zadnjem času, krenuti onim putem kojeg je isticala u svojim čestim izbornim kampanjama. Sve mi je govorilo suprotno, ali sam ipak tvrdoglavo vjerovao u racionalno, veberovsko čudo. Vjerovao sam, da će toj individui u jednom trenutku „pući film“ zbog konstantnih presija i ucjena kojima je bio podvrgnut on i njegov narod. Sada znam da to čudo ima neznatne šanse da se može desiti.
Što se sve potencijalno žrtvuje?
Ako izuzmemo moja nerealno utopijska nadanja, moje su analize bile kristalno jasne. Sadašnja vlast koju je narod izabrao, a kojoj je na čelu 'L roa solej' (Kralj – sunce, jedan od francuskih kraljeva), čini se kao da ima zacrtane ciljeve:
Žrtvovati Kosmet, Ruse i posredno Republiku Srpsku, kako bi Srbija ušla u Evropu.
Usput, naznačeni proces znači i sve viši stupanj simbioze Srbije sa NATO-om koji praktično ima diplomatski status u Srbiji jer su trupe te organizacije van jurisdikcije Srbije. Pokazalo se, da to istovremeno znači da su šanse nikakve da Ruski humanitarni centar u Nišu dobije eksteritorijalni status.
Zatim, skoro da nema nikakve šanse da se taj, evroatlantski, neumitan trend poremeti zato jer u Srbiji za to jednostavno nema političkih snaga koje bi se tome suprotstavile. Cinično u svemu tome je to da ni Srbija bez Kosmeta ne bi mogla ući u Evropu bez daljnjih teritorijalnih ustupaka!
Sve što je dosad bilo, moglo bi više ne biti.
Mnoge indikacije ukazuju na to da bi od sada Srbija mogla prisilno živjeti bez Rusa, bez Kosmeta, sa NATO-om i MMF-om te njihovim konstantnim ucjenama, sa stalnim teritorijalnim pretenzijama Albanaca, muslimana i vojvođanskih separatista, sa niskim životnim standardom, sa (koje li sramote) „evropskim“ kućama od kartona za Rome u 21. stoljeću, sa novim sve bizarnijim i apsurdnijim ljudskim pravima u pogledu spolnosti, sa sve tolerantnijom SPC i njenoj sve većoj podložnosti Rimu, sa Velikom Albanijom, i sa stalnom prijetnjom da jednog dana Savjet Sigurnosti UN proglasi Srbiju genocidnom zemljom.
Mene su u školi, u fizici, učili da je sila reakcije jednaka sili akcije, ali, izgleda, da u Srbiji nema tko da reagira osim skoro nepostojeće opozicije sa „kukaviičjim jajem“: (primjer drugoplasiranog na predsjedničkim izborima) osobom koja je čak veći evroatlantista od NJega koji još uvijek balansira između dvije vatre (ako izuzmemo Kinu). 'Vox populi' (Glas naroda) je ovog puta presudio i daje realnu mogućnost da zemlju odvede u sve ono što nije srpsko.
Ono što Vučić neće formalno uraditi
Neće nametnuti sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini, ali će je neprekidno osuđivati u međunarodnim forumima. Ipak, kao pravnik, trebalo bi da zna da u pravnoj teoriji postoje teorije o preventivnom i pravednom ratu. Isto je tako neumjesna komparacija između agresije NATO na Jugoslaviju/Srbiju 1999. godine i sadašnje intervencije RF u Ukrajini. Prva je bila zasnovana na laži o vitalnoj ugroženosti albanskog življa na Kosmetu, a druga na istini jer je spriječila daljnji genocid koji su ukrajinski nacisti vršili nad ruskom populacijom.
Neće nikada priznati nezavisnost samoproglašenoe 'Republike Kosova'. Ali i ne mora. Od Briselskih sporazuma do danas sve je uradio da jača tu lažnu državu bez ikakvog reciprociteta! Istovremeno, kao i u djelu 'Čekajući Godoa', uzaludno je čekao da se formira Zajednica Srpskih općina.Sve ukazuje na to da će se ovaj trend nastaviti.
Pitanje svih pitanja
Kada je vidio da ga Zapad laže povodom formiranja ZSO, zašto je nastavio sa jednostranom primjenom Briselskog sporazuma, odnosno sa jačanjem samoproklamirane države ''Republika Kosova'?
Neće nikada odustati od Republike Srpske, ali obaranje Dodika, zbog prozapadne opozicije koja bi došla na vlast, značit će i faktički (mada ne formalni) prestanak tog entiteta i unitarizaciju BiH.
Rusija
Rusija neće odustati ni od Srbije, no od njenog teritorijalnog integriteta. S obzirom na raspoloženje naroda koje je većinski prorusko i većinski anti EU, situacija je krajnje delikatna. Albanska agresivnost, Vučićeva popustljivost i neminovan pad životnog standarda, mogu dovesti do krajnje ozbiljnih građanskih sukoba u Srbiji. Rat se sa Ukrajine vrlo lako može premjestiti na Balkan.
Da se ne zaboravi!
Okupirani Kosmet je danas najveći koncentracioni logor u Evropi, novi potencijalni Jasenovac.
Jevreji su bili istjerani iz Izraela (kao i Srbi danas sa Kosmeta) i nakon dvije tisuće godina Izrael ponovo živi.
Pitanje odnosa sa Rusijom nije pitanje energenata. Zapad, u odnosu na antirusku histeriju, poprima sve više nekadašnje nacističke karakteristike i ne misli se u tome zaustaviti. Pristupanje takvoj EU bio bi moralni sunovrat Srbije, obezvrjeđenje pravoslavlja i njegove maksime Bože Pravde.
Naravno, u toj moralnoj nakaznosti, živio bi (i nekako bi se snašao) srpski narod. Ali bi pitanje njegovog identitetskog nestanka bilo puko pitanje vremena.
Izvor: Pravda
