Piše: DŽevad Galijaševiš
Rezoluciju je podnijela politička elita, jedne nacionalne i vjerske zajednice u BiH bez konsultacija i odlučivanja unutar institucija BiH. Taj način postupanja koji muslimanska strana manifestuje je antiustavan i antidejtonski čin vjerskog samovlašća. Činjenica da se na ovaj način urušava ustavni poredak u zemlji nije izazvao reakciju lažnih čuvara Dejtonske BiH koji dolaze sa Zapada. U stvarnosti upravo zapadni mehanizmi u BiH, instalirani u Kancelatiji Visokog predstavnika u saradnji sa trojicom sudija, stranaca u Ustavnom sudu BiH, su favorizovanjem muslimanske strane oslabili Ustav BiH i ugrozili mir u zemlji.
Zato Rezolucija, koju je muslimansko Sarajevo uputilo Generalnoj Skupstini, iako je jedna od mnogih rezolucija na ovu temu i iako nema pravno-formalnog značaja, ona ima snagu opravdavanja zapadnog političkog nasilja u BiH, prema Srbima i Hrvatima i stvara uslove za nove nasilne, nezakonite mjere.
Istovremeno Bosanski muslimani koji su uz Albance, jedini i odani Nato muslimani, na ovaj način pokušavaju djelovati na emocije islamskog svijeta i usmjeravati ga protiv pravoslavnih hrisćana Srba i Rusa. Jasno je, da se ova geopolitička, antiruska misija sarajevskih „Nato muslimana“ ne može u ozbiljnijoj mjeri realizovati ali može, na umutrašnjrm planu, opravdavati primjenu pravne i politicke sile, degradaciju Dejtonskog sporazuma te izazivati nezadovoljstvo i otpor kod Srba i Hrvata i stvoriti uslove za novi rat među narodima u BiH, koji postaje sve više i moguć i gotovo neizbježan.
Baš u tu svrhu, vladajuća, muslimanska stranka SDA kreirala je mnoštvo jubileja, koji su uvijek priču o sukobu i krivici, vraćali na početak. A na početku su određeni i krivci i žrtve, još prije nego što je zapucalo.
Tokom jednog od srebreničkih „jubileja“, prije tačno sedam godina, Aleksandar Vučić, kao premijer Vlade Srbije, linčovan je u Srebrenici pred očima zapadnih diplomata iz NJemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske te bivšeg Američkog predsjednika Bila Klintona.
Aktuelni pritisci, rezolucije u Evropskom parlamentu i zahtijevi za priznanjem Kosovske državnosti i uvođenjem sankcija Rusiji, u Srbiji, iza kojih primarno stoje zapadni politički interesi, su često ponavljani „napadi iz zasjede“ na Aleksandra Vučića. Taj scenario napada na Srbiju, napadom na najvažniju političku ličnost i Predsjednika države, nije se promijenio : još od vremena Slobodana Miloševića, sve je ostalo isto.
Čak i obrazloženja koja salonski analitičari u prestonici tako rado ponavljaju: „Zapad mora intervenisati jer je ugrožena demokratija, pa će svrgavati lidere i likvidirati ih, u Hagu ili pred zgradom Vlade, kao simbolom lažne moći, čiji se značaj vidi upravo u izazvanom političkom neredu. Naravno, i glavni organizatori su, uglavnom isti.
Kada je Vučić, u Srebrenici izvukao živu glavu uz pomoć MUP-a Republike Srpske, pokrenut je „britanski napad“ na Srbiju u Ujedinjenim nacijama poznatim prijedlogom genocidne rezolucije o tzv.genocidu.
Mnoge lekcije iz bliske prošlosti: postale su nebitne ili su zaboravljene ili su adresirane na pogrešnu adresu.
U poznatom "procesu Islamskoj deklaraciji" na kome su muslimani tužili i sudili muslimanima, Tužilaštvo BiH zastupala je Edina Rešidović a predsjednik sudskog vijeća bio sudija Rizah Hadžić. Tom prilikom, 21. 08. 1983. osuđeno je dvanaest muslimana predvođenih Alijom Izetbegovićem, na 90 godina zatvora.
U ovom procesu prvi put je upotrijebljen pojam krivično djelo - etničko čišćenje. Sintagmu "etnicko ciscenje" napisao je dr. Fuad Muhic tvrdeci da su njih trinaestoro zagovarali "etnicki cistu Bosnu" što se pokazalo tačnim, nepunu deceniju poslije.
Tadašnji Savezni sekretar SUP SFRJ, Stane Dolanc, prosirio je zagovaranje etničkog čišćenja i na Kosovo.
Interesantno je, da su u vrijeme ovog procesa najoštrije reagovali tada komunistički prvaci, muslimana u BiH. Tadašnji predsjednik Skupštine SFRJ, Raif Dizdarević je izjavio da iza fundamentalista iz BiH stoji Amerika, a to isto je ponovio i Nijaz Dizdarević uz napomenu da je "Izetbegovićeva grupa u kontaktu sa CIA".
Tokom posjete Bagdadu, tadašnji predsjednik CK SK BiH Hamdija Pozderac, je za Izetbegovićevu grupu rekao da su agenti iranskog ajatolaha Homeinija.
Samo izvan Bosne I Hercegovine, javljali su se glasovi empatije i razumijevanja: Dobrica Cosic, sa 12 akademika potpisuje peticiju trazeci pomilovanje, a Papa se preko kardinala Kuharica, zauzimao za njih...
Suđenje je bilo osnovano jer za Aliju Izetbegovića, Islam je, ozbiljan, dinamičan i praktičan način života, objavljen s ciljem da uredi život u njegovoj praktičnoj formi i da konkretnu stvarnost potčini svojim kriterijima. Svakako, Izetbegovićeve teorije („Islam između istoka i zapada“ i „Islamska deklaracija“) predstavljale su, u stvarnosti, primitivni politički program izgradnje društva i države, svojstven samo srednjem vijeku Bliskog istoka.
„Islam svoju ulogu može obaviti samo na sintezi teorijskih uputstava i praktičnog djelovanja“, isticao je mentor Alije Izetbegovića,, poznati ustaša, po kome su u Sarajevu, nazvali ulicu i školu, Mustafa Busuladžić. Po njemu: „Čovječanstvo, naročito u ovom vremenu, neće da sluša samo učenje, a da njegovu potvrdu ne vidi u praktičnom životu.“
Ovo učenje i ove ideje, danas, kao povampireni politički koncepti prijeteći odzvanjaju u umovima i osjećanjma današnjih Bošnjaka.Takva svijest se gradi iz dana u dan.
Brine li neko što ta „filozofija“ danas likuje zbog britansko-njemačke agresije na Republiku Srpsku, koja u načelu provocira raspad dejtonske BiH zemlje umanjuje značaj pritisaka i ucjena zatrpavajući javnost obiljem zlobnih komentara dok ovdje raste strah od rata.
Šta se to dešava, i ko to pokreće sukobe i priziva haos?
Jasno se tu prepoznaje zapadna matrica ali ovaj put slabog i uplašenog zapada koji pred strahom od suočavanja sa istinom, da više nisu svemoćni vladari svijeta i balkanske sudbine, odlažu trenutak proglašenja poraza u Ukrajini, zatrpavajući tu zemlju oružijem a svijet lažnim informacijama. A dok Rusija napreduje, Zapadne zemlje i dalje puštaju zmajeve od papira: rezolucije, deklaracije i zaključke, koji više u realnom životu na Balkanu, ne mogu promijeniti baš mnogo ali mogu, kod sarajevskih političara nastaviti graditi iluziju snažne podrške sa zapada i opravdati nerealne ambicije, koje neizbježno vode raspadu države i novom ratu.
(kraj)
Prvi deo kolumne pročitajte OVDE.
Izvor: Pravda
