Piše: Emil Vlajki
Ne prestaje halabuka oko pada ukrajinskog aviona u Grčkoj, koji je prevozio najmodernije srpsko oružje za ne-ruske ukrajinske borce koji aktualno ratuju u „Bangladešu“. Naime, to je novo ime za Ukrajinu koje su srpske vlasti izmislile. U ovom času, prema srpskim projekcijama, nije jasno kako će se nekadašnji Bangladeš zvati; vjerojatno će nanovo postati dio Pakistana.
U ovoj „bla-bla-bla“ halabuci, učestvuju „eminentni“ srpski stručnjaci svih profila, stari, novi i priučeni. Namnožili su se kao nejestive gljive iza kiše. Danas, svaki idiot može pronaći neki TV podkast na kojem će se isprovaljivati. Ovi, dobrim dijelom šupljoglavi, imaju jedan jedini cilj, kako što glasnije napadati Vučića. Ta blebetala tvrde kako je Vučić nemoralan, nečastan, hipokrita i slično zato što prodaje oružje anti ruskim neprijateljima u „Bangladešu“. Naravno, kada bi oružje prodavao proruskim snagama, bio bi proglašen herojem. Tako, na primjer, u BiH ratu (1992-1995), izraelski premijer Šaron je oružjem obilno pomagao Republiku Srpsku, pa ga nitko od Srba za to nije napadao. Ili, kada srpski borci odlaze ratovati u „Bangladešu“ za proruske snage, onda su heroji. Kada netko ode ratovati u istoj zemlji za suprotnu stranu, onda je prljavi plaćenik-nacista.
Pošto Vučić prodaje oružje drugoj, „pogrešnoj“ strani, ovi moralizatori tvrde kako je ne-etički prodavati oružje zaraćenim stranama. Ali je „etički“ prodavati oružje nezaraćenim stranama kako bi jednog dana ubijali s tim oružjem druge!? Ustvari, hipokrizija je na djelu. U uvjetima opće prostitucije tržišne privrede, moralno je prodavati oružje, ali nije zgodno ako netko za to sazna!
Ali, ostavimo se ispraznog moraliziranja (najbolje se zarađuje od prodaje oružja i to su veliki prihodi za neku zemlju; Srbija ih se ne može odreći) i pređimo na teren istine koju ova blebetala nisu u stanju doseći.
Apsolutno je izvjesno da za Vučićevu prodaju oružja „Bangladešu“ svi znaju: Amerikanci, NATO, Brisel, ali i Rusi. Zar stvarno netko misli da Vučić o tome ne obavještava Ruse? Oni su, kao i svi drugi, o tome detaljno informirani: o vrsti i količini oružja, o načinu njegovog transporta, o vremenu kada će se transport odvijati, kuda će sve oružje privremeno biti dok ne dođe do ratnog odredišta. Takve stvari polu-inteligentima koji se smjenjuju na starim i novim televizijama u želji da i oni nešto kažu o „lošem Vučiću“, ne pada ni izdaleka na pamet. Što misle, kako bi Vučić mogao tako dugo balansirati između (pojednostavljeno, bez Brisela i Kine) dvije vatre, a da takve stvari ne radi? Ovdje se ne radi o makijavelizmu već o borbi za opstanak.
Ima, međutim, još nešto o čemu ta blebetala ne razmišljaju. U ovom ludom trenutku gdje je čitava planeta u smrtnoj opasnosti, Vučić je jedan od faktora koji to sprječavaju. Suludo, zar ne? Ali, on je evropski „prijatelj“ i Zapada i Rusa, možda jedini u svijetu, i preko njega se može, a i ostvaruje se, istinska komunikacija. Kada zagusti, on je tu kao posrednik! Mogu me, „anti Vučićevci“ zbog ovoga mrziti do daske, ali to je istina. I dobro je dok je tako.
Ustvari, koja je ono bila tema u naslovu? Zašto avioni s oružjem ponekad padaju? Teško za odgovor, i bit će ostavljeno za neki drugi put. Ono što se sada može kazati, to je: RADE SLUŽBE! Jedino je pitanje o kojoj se od njih u ovom času konkretno radi. I nemojte misliti da se tu jedino može raditi o Rusima.
Izvor: Pravda
