Piše: Emil Vlajki
Jedne večeri, moje prijateljice, Majra i Ana, natjerale su me da prisustvujem, kako su tvrdile, izuzetno važnom predavanju o naporima gej populacije da se domogne slobode u sadašnjem represivnom svijetu. Predavač je bila Tilda Koen, predsjednica Svjetske LGBT federacije, sa vrlo čudnom temom: ‘Novi svjetski poredak’.
Vjerovao sam da će to biti jedna dosadna večer, ali sam se prevario.
Predavanje se održavalo u ogromnoj sali jednog sportskog centra koji je bio dupke pun. Posvuda su se vijorile zastave duginih boja. Na visoko uzdignutim transparentima, vidio sam da su neki među prisutnima iz raznih evropskih zemalja. Moderator je najavio Tildu Koen kao Ruskinju koja je bila primorana pobjeći iz vlastite zemlje zato što je bila gej aktivistkinja.
Kada se pojavila, te sa uvećanom slikom na video-bimu, u dvorani, u kojoj je bilo većina žena, nastao je muk. Svi su, jednostavno, bili zadivljeni njenom ljepotom koja je nadmašivala sve što je Holivud ikada mogao da ponudi. Mene je, osobno podsjećala na Sofiju, glavni ženski lik iz romana ‘Da Vinčijev kôd’, koja je poticala iz loze djeteta začetog od Isusa Krista i Marije Magdalene. Stajao sam kao opčaran sve dok me netko nije uštinuo za ruku.
- U što si blenuo, upitala je Ana?
Dvoranom je odjeknuo pljesak.
Kada je progovorila i pozdravila nas, glas joj je bio dubok i primamljiv sa laganim, mekim, ruskim akcentom. Međutim, ono što sam čuo dok je, nakon toga, održala govor, ostavilo me je u totalnoj nevjerici. Sadržaj je bio toliko neracionalan, luđački, nesprovodljiv, barem sam tako vjerovao, da sam se pitao da li je ova Tilda normalna i da li je, pored toga što je lezbijka, ujedno i narkomanka. Što je najljepše, ljudi su joj čitavo vrijeme, frenetično aplaudirali. Ali, najbolje je da vjerno reproduciram najvažnije momente njenog izlaganja.
Mi smo pupoljci duginih boja, počela je. Hiljadama godina nas je jedna kromosomski degenerirana populacija, muškarci, tlačila, nije nam dala da se razvijemo u prelijepe cvjetove. Jer svi znate da su dva X kromosoma ženska, a da su muškarci napola žene pošto imaju jedan X i drugi Y kromosom.
Prije nego nastavim, jedna napomena. Svi koji ste, pored nas lezbijki ovdje prisutni, predstavnice feminističkih pokreta, gejevi, kao i oni koji se još uvijek ne mogu odlučiti što su, takozvana ‘bi’, bez identiteta, populacija, svi ste vi, jedni stvarno, a drugi suštinski gledano, žene. Neke su, dakle, od vas u muškom tijelu, ali se osjećate kao žene. Vi to znate, tako se ponašate, i želim da nas podržite, da se sve međusobno podržimo u našoj borbi da iz pupoljaka izrastemo u cvijeće (gromak, dugotrajan aplauz).
Nažalost, a priroda je tako htjela, muškarci su nam kroz historiju bili potrebni za održanje ljudske rase. Bez njih se nije mogla odvijati reprodukcija. Ali, danas nam oni više nisu potrebni kao ni onih desetak centimetara njihovih crvuljaka na koje su toliko ponosni. Potrebno nam je samo njihovo sjeme za vanmaterničnu oplodnju, pa čak ni to, jer se u današnje doba možemo klonirati iz naših vlastitih stanica. A što se vođenja ljubavi tiče koja se kod njih svodi na učestalu brutalnu penetraciju, bolje je da se, mi žene, međusobno volimo jer smo u ljubavi daleko nježnije i maštovitije od njih.
Muškarci su jedna degenerirana, samoubilačka vrsta. Frojd je za njih rekao da posjeduju instinkt samouništenja. Čitava njihova povijest je povijest ratova, a danas, pošto su još uvijek na vlasti, prijete uništenjem čitave planete razornim nuklearnim oružjem (aplauz i zvižduci).
Srećom, u sadašnjoj dekadentnoj civilizaciji Zapada, oni su nam nesvjesno dali neka politička prava, i spremni su da ta prava ojačaju kroz instrumente kao što su ‘politička korektnost’ i ‘nova ljudska prava’.
Ali to nije dovoljno. MI ŽENE, da bismo očuvali ljudsku rasu, moramo preventivno djelovati protiv muške gluposti, protiv kućnog nasilja kojeg smo već tisućama godina žrtve, i protiv njihove samoubilačke ratobornosti. Zato su nam prava, koja nam sada daju, krajnje nedovoljna. Da bi njihovu planetu majmuna pretvorili u planetu cvijeća, nježnosti i ekološke ravnoteže, da bi naša djeca živjela, ne u strahu, već u miru i prosperitetu, mi moramo imati vlast, moramo preuzeti vlast (ogroman aplauz).
Moramo, s jedne strane, iskoristiti ono malo slobode što nam muške birokrate daju i to što više učvrstiti. Mnogi predsjednici država, vlada i velikih kompanija, kao i čelnici u starim i novim medijima, u kulturi, obrazovanju, sportu i drugdje, su žene, i naši su, da tako kažem, insajderi. S druge strane, moramo upotrijebiti sve one prljave načine nasilnog, neljudskog djelovanja koje su muškarci kroz historiju do maksimuma usavršili. Pored toga, nužno je da postanemo jednako lukavi i podmukli kao oni.
Drugim riječima, moramo eliminirati, prvenstveno politički, a u krajnjoj nuždi i na svaki drugi način, sve one individue na ključnim pozicijama koji se suprotstavljaju našim težnjama, i zamijeniti ih našim ljudima. To moramo raditi strogo profesionalno, bez ikakvog sažaljenja i sličnih empatijskih i drugih emocija ako želimo da sa sigurnošću sačuvamo našu budućnost. Posebno se moramo boriti i protiv onih žena koje su slijepe kod očiju i koje žele, kao pokorne ropkinje, održanje muške vladavine.
Tajne organizacije za našu borbu su već posvuda oformljene.
Povišen, loše artikuliran muški glas, osobe koja je, očito, bila „pod gasom“, prekinuo je njen govor.
- Ušuti već jednom ruska kurvo. Sve sam o tebi saznao. Voliš grubi seks, a onda to prikazuješ kao silovanje. Mora da si se zaželjela pravog muškarca čim ovako pričaš. U mene možeš imati povjerenja. Zadovoljavat ću te čitavu noć.
Tu je zastao, vjerojatno očekujući njenu reakciju. Svi su zaustavili dah.
Tildi je trebalo neko vrijeme da progovori, kao da ga je prethodno proučavala.
- Vidim, po glasu, da imate težak bronhitis, a pijanstvo vam je pogoršalo situaciju. Morate hitno u bolnicu, inače se možete ugušiti.
Počeo se smijati i taman je htio nešto reći kada se zagrcnuo. Pokušao je kašljati, ali nije išlo. Od napora se sav zacrvenio i konačno se srušio. Neki su brzo reagirali, pridigli ga i tapšali po leđima, dok su mu drugi pružili plastične flašice s vodom. Konačno su ga izveli iz sale.
- Jadan čovjek. Nego da nastavim, rekla je Tilda.
NJen mir, razboritost, ljepota i ispravna dijagnoza koju je postavila nesretnom čovjeku, a što je graničilo sa čudom, učinilo je, da su je svi u sali počeli gledati kao neku vrst boginje, željno iščekujući nastavak govora.
- Možda je, ipak, naš najvažniji zadatak, brisanje iz kulture tragove muško šovinističkog naslijeđa, ali je to tema koja zaslužuje posebno izlaganje.
Naravno, sve što sam rekla, ne znači fizičku eliminaciju muškaraca. Ponašat ćemo se kao u ljudskom pčelinjaku. Mi ćemo biti matice, a oni robovi, Opsluživat će nas i, po potrebi, oplođivati. Pripitomljeni, oni nam još uvijek mogu biti korisni u mnogočemu, mogu se, kao i kućni ljubimci, čak i voljeti, može se čak i uživati u seksu s njima.
Ali moramo ih lišiti političkog odlučivanja. Dok smo mi žene prirodno jake, sa ili bez vlasti, muškarci bez vlasti su kao mala, nemoćna djeca. Malo po malo, njihov broj će se smanjivati, posebno heteroseksualaca, u korist pobornika drugih seksualnih orijentacija. Usporedo s tim, treba povećavati banke spermi i u klinikama za oplodnju uništavati muške spermatozoide.
Mi u ovom času pravimo revoluciju u najtemeljitijem smislu te riječi, prvu istinsku revoluciju u povijesti; jedan degenerirani, muški oblik ljudskog bivstvovanja mijenjamo u zdravo, žensko tkivo. Od danas smo, mi žene, okosnica ljudskog roda, okosnica civilizacije. A za sve vas jedna novost. Sjedište Glavnog štaba LGBT organizacije bit će u Konektikatu, o ovoj državi!
I da napomenem. Sada, među nama ima sigurno mnogo doušnika, policajaca u civilu i sličnih individua. Ali, ne bojte se. Muškarci, koji još uvijek drže poluge vlasti, su toliko glupi da će ovo večeras smatrati kao suludo žensko brbljanje kojem će se podsmjehivati. Neka ih još malo. (glasan smijeh, neprekidan, višeminutni aplauz)
Ostale tekstove Emila Vlajkija pročitajte OVDE.
Izvor: Pravda
