Piše: DŽevad Galijašević
Ta poruka jasno govori da Huso i Haso – Suljo i Mujo, imaju namjeru da i dalje predstavljaju Hrvate u Domu naroda a u Predsjedništvu BiH bi i dalje parazitirao Željko Komšić. Porukama sa „sve-bošnjačkog protesta“ ispred kancelarije Visokog Predstavniku, prethodila su jasna upozorenja Šmitu koja je uputio Bakir Izetbegović uz napomenu „da se ne šali da mijenja Izborni zakon, jer bi time ušao u minsko polje“.
Ovim činom, Bošnjačka nacionalna politika, ujedinjena u napadu na Hrvate, čini se konačno je zaboravila, koliko je njima, taj institut nasilnog nametanja odluka, koji sada zdužno ruše, koristio u kažnjavanju i razvlašćivanju Republike Srpske. Čak je i zaboravljena, najavljeno sankcionisanje Milorada Dodika i njegovih saradnika, koji je mali, beznačajni nacistički kepec iz Bavarske, trebao učiniti poslije odluke o Izbornom zakonu. Bošnjačke političke elite očito ne vide da su ovim činom, udarili ekser u mrtvački kovčeg međunarodne političke lešine, koja već poodavno opasno zaudara.
Široka akcija napada na Kristijana Šmita, do juče pravdoljubivog Bošnjaka; građanskog i čaršijskog Bosanca, gotovo muslimana, a danas domoljubnog Hrvcata i Din dušmanina Sarajevske mahale, čini se da je pokrenuta na društvenim mrežama, kada je, Višnje Lončar, generalne konzulice BiH u Frankfurtu, u NJemačkoj, poslala otvoreno pismo vlastima NJemačke s ciljem da se “odbaci nakaradni i neustavni prijedlog” Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona.
A kada je bivši generalni konzul BiH u Frankfurtu Lučiano Kaluža ukazao na ovaj postupak i pojasnio konzulici Linčar pravila diplomatske prakse i smisao Bečke konvencije, činilo se da će to ipak biti, mali, unutar hrvatski sukob:
“Kroz ovakvo nepoznavanje diplomatskog protokola i neprimjerene istupe koji će vjerovatno proći bez bilo ikakvih upozorenja ili sankcija od strane Ministarstva spoljnih poslova, jasno se potvrđuje pravilo da je DKP mreža u funciji samo jedne politike i jedne strukture sa sjedištem u Sarajevu”, izjavio je Kaluža.
Kao iskusan diplomata, Kaluža je istakao da Ambasada BiH jedina ima mandat da komunicira u ime BiH sa vlastima NJemačke, tako da ne zna kako će im objasniti ovakvo postupanje ili će se kao i do sad “praviti mrtvi”, interno šokirani ovakvim nediplomatskim djelovanjem”. Jasno je da Hrvati, još uvijek, ne razumiju zašto, „majka NJemačka“ i cijela Zapadna, NATO diplomatija, sve u vezi sa BiH pogrešno interpretira: zašto podstiče štetni, antidejtonski, antiustavni i antievropski kurs sarajevske politike. Hrvati su uglavnom šutili i trpili, pitajući se, zašto Zapadne demokratije jačaju politiku koja podstiče mržnju; zašto njeguju probuđene neoosmanske i unitarne ambicije kod Bošnjaka. Zašto u međunarodnoj javnosti uporno šire propagandnu laž daističući da Dejtonski sporazum ruše Srbi, čak i kad bošnjački lider taj sporazum odbacuje i naziva „ludačkom košuljom“ za BiH; zašto traže opravdanja za čvrste veze SDA, sa radikalizmom i terorizmom te tako doprinose procesu otuđenja muslimana BiH od Evrope: očito da grade utisak konflikta i za njega uvjek optužuju Srbe i Republiku Srpsku. Pa dobro Srbe ali zašto „nas Hrvate“.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) July 26, 2022
Ali, na kraju, zašto je nekadašnji glavni grad; centar kulture i demokratije u BiH, Sarajevo i istaknute sarajlije, slijedili taj kurs i putAlije Izetbegovića. SDA i Muslimanskog bratstva, pokazujući nesposobnost suočavanja sa problemima, povinujući se vremenu i politici, mnogih, bivših komunista podstaknutih osrednjim i krvoločnim ideologijama, prkosno i agresivno demonstrirali da ne znaju i ne žele se stidjeti samih sebe, takvih kakvi su danas, i sjetiti se svoje veličine nekad. U Sarajevu danas ne brinu o tome nego se, pitaju: Zar smo i mi; koji smo bili lojalni, poslušni i odani sljedbenici i poštovaoci svakog zapadnog zločina, zar smo došli na red, da budemo kažnjavani i gaženi.
Naravno, da NJemačka, sa svim svojim problemima i užasima u koje ih je uvela Vlada Kancelara Olafa Šolca u vezi sa bespogovornom servilnošću prema američkim ekonomskim i geopolitičkim interesima, sigurno ne razmišlja o takvom političkom provizorijumu kakav je Bosna i Hercegovina. Ipak, razloga za zabrinutost ima.
U stvarnosti, problemi koje imaju predstavnici međunarodnih misija i ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini su daleko veći od problena o kojima govori Višnja Lončar. To je prije svega pitanhe bezbjednosti diplomatskih prdstavnika u Sarajevu.
Svi stranci su pod efikasnom i zloćudnom kontrolom odmetnutih djelova Obavjestajno Bezbjednosne Agencije. Onog jednonacionalnog i islamskog djela koji Obavještajno Bezbjednosnu Agenciju koristi kao instrument spijunskog nadzora nad Srbima i Hrvatima a sada vidimo i nad predstavnicima Ujedinjenih nacija i diplomatama iz zapadnih zemalja. Ključno je pitanje: kako i zašto je jedan nedovršeni dokumenat, iz kancelarije Visokog predstavnika procurila u javnost. To znači da OHR ima puno zaposlenih Bošnhaka koji rade za SDA i da Kristijan Šmit u svome kabinetu, ima ljude koji rade za SDA… za Bakira Izetbegoviće i Osmana Mehmedagića Osmicu.
Kako je Višnja Loncar doznala za postojanje nacrta neke odluke u OHR-u. Zato što je i ona dio tog paraobavjestajnog sistema koji ne dozvoljava međunarodnoj zajednici da donosi odlukr ptoziv interesa Muslimanske braće u Sarajevu.
Naravno ovo je tek pokazivanje cinjenice da su strane diplomate nadzirane vrlo efikasno i da moraju paziti sta rade. Inače će morati napustiti BiH kao sto je to učinio Kristijan Šmit. On je otišao iz Sarajeva jer je dobio jasnu poruku da ne smije uraditi to sto je naumio i da mora biti siguran da će biti kaznjen ako to potpise..
Kristijanu Šmitu je ugrožen život u Sarajevu i o tome treba obavjestiti vladu u Berlinu.Svojom politikom i nasiljem NJemačka je poslala svoga diplomatu u BiH, u Sarajevo koje je centar Muslimanske braće na kontinentu i sada je, svojim antidejtonskim mjerama otvorila put za ugrožavanje zivota svom diplomati Šmitu, koji je bio prisiljen pobjeći iz BiH.
To govori i o slabosti njemačke obavještajne zajednice, prije svega BND-a koji nije bio dpodoban kontraobavještajno zaštititi njrmackog diplomatunpref prijetnjom neprijateljske službe. Na ovaj nacin, i pitanje bošnjacko-hrvatskog sukoba, koji je u osnovi ove krize postaje periferno pitanje.
Najvažnije je pitanje, koju politiku i čije interese mogu zastupati predstavnici iz drugih zemalja ili u Sarsjevu mogu biti samo sluzbenici Muslimanske braće, SDA i Bakira Izetbegovića. Ne mogu i ne smiju zastupati interese i politiku svojih država jer će time ugroziti vlastiti život u Sarajevu.
I da samo Republika Srpska u reakcijama na politicko nasilje i nametnute odluke reaguje diplomatski i traži političke odgovore. Ne pokreće hajke i ne prijeti nasiljem. Preko nelegalnog njemačkog padobranca Šmita, sarajevske strukture su poslale jasnu poruku svim strancima koji tu dolaze, sta se od njih očekuje.
Od nelegalnog Visokog predstavnika Šmit se pretvorio u legalnu metu i ugroženu osobu. I to bi trebalo biti najvaznije pitanje: kako međunsrodnoj misiji u BiH stvoriti sigurno okruzenje i garantovati bezbjednost u toku rada na provođenju Dejtonskog sporazuma i ispunjavanje obaveza koje su pred njih postavili Savjet bezbjednosti i drugi organi Ujedinjenih nacija.
Dakle, konačno, Srbi i Repoublika Srpska dobijaju mali predah a dinamika konflikta se intenztivira tamo gdje joj je oduvijek i bilo mjesto: u nakaradnoj, nefunkcionalnoj i na nož zavađenoj bošnjačko-hrvatskoj Federaciji.
Šta je Putinov vojni cilj saznajte OVDE.
Izvor: In4s
