(Ovdje se radi o par događaja koji su se desili za vrijeme mog mandata potpredsjednika Republike Srpske, koje sam povezao pošto su svi imali veze sa LGBT pojavom.)
Piše: Emil Vlajki
Prvi put sam se u životu istinski prepao kada sam vidio kako se u nekim evropskim zemljama LGBT lobi razračunava sa svojim protivnicima.. Bilo je samo pitanje vremena kada će i kod nas početi čistka „nepodobnih“, odnosno „politički nekorektnih“. Nije trebalo dugo čekati.
Naš ministar kulture, inače moj školski drug, iako racionalan i tolerantan, nije mnogo cijenio pojedine manifestacije LGBT populacije. Posebno su ga nervirale ‘Parade ponosa’. U jednom gostovanju, u emisiji ‘Pošteno’, upitao se, čemu te parade služe. Čak je bio i pomalo vulgaran. -Što me briga s kim se oni tucaju, rekao je.
- To je njihova privatna stvar. Zamislite, kada bi mi, heteroseksualci, održavali naše parade. Valjda i mi možemo zbog nečega biti ponosni. I mi seksualno živimo, a za razliku od gejeva, možemo praviti djecu. A što se njih tiče, neka rade što hoće, nitko ih ne dira. Neka se međusobno žene ako na to imaju zakonsko pravo, samo neka ne usvajaju djecu.
U autorskom tekstu, povodom jednog LGBT filma, napisao je slijedeće:
„Američki novi svjetski poredak općenito je popraćen ucjenama, ekonomskim sankcijama, demonizacijama, vojnim agresijama na one slabije, te osiromašenjem kulturnih, duhovnih i estetskih vrijednosti. Sve se to radi u ime humanizma koji obiluje hipokrizijom. U osiromašenje kulturnih vrijednosti koje je dio univerzalno sprovođenog SAD mentalnog genocida, spada i „gej film”, ‘Parada’, jednog talentiranog režisera koji je, u ovom slučaju, prodao dušu đavolu „za šaku dolara”. Ne bi bilo čudno kada bi ovaj film, prepun neukusa i apsurda, dobio i poneku prestižnu filmsku nagradu, a možda i samog Oskara. To bi se uklopilo u aktualno zapadno humanističko smeće koje obuhvaća i nakaradno prikazanu homoseksualnost, seksualnu orijentaciju koju nitko pametan ne spori kao činjenicu. A taj dio smeća, ta vulgarizacija čovjekove intime, sve više postaje dio postmoderne perverzne civilizacije holivudskog tipa. Ova civilizacija je prepune banalnih hepienda i srceparajuće melodramatike u vezi s novokomponiranim ljudskim pravima.“
Nakon objavljenog teksta, na njega se sručilo drvlje i kamenje. Različite „nevladine“ i „humanitarne“ organizacije su tražile njegovu smjenu zbog navodne ‘političke nekorektnosti’ koja je, ustvari, bila posljedica hipokrizije cjelokupnog, lažno humanog društva. Prijetile su mu i sudskim procesima.
Ta farsična ‘korektnost’ ogledala se i u tome što su državne institucije jednog dijela Zapada morale obavezno primati i izvjestan broj deklariranih homoseksualaca po već utvrđenoj kvoti!
Jednog me je dana ministar nazvao. Prepoznao sam njegov broj na mobitelu i javio se. Pozdravili smo se. Upitao sam ga za ženu i djecu. Kod njega je sve funkcioniralo bez problema. Ipak, glas mu je zvučao zabrinuto.
- Hajde, reci zbog čega si me zvao.
- Netko mi ne želi dobro. Danas se u jednom tabloidu, ‘Asu’, pojavila vijest da u jednom ministarstvu, ministar vrši mobing nad službenicama.
- Kako znaš da se misli na tebe?
- Ne znam, ali me ljudi poprijeko gledaju i izbjegavaju.
Nisam znao što da mu kažem. Bio sam skoro siguran da je u pravu jer sam ovu vijest odmah povezao sa njegovim izjavama o LGBT populaciji.
Sutradan su se najcrnje pretpostavke ministra ostvarile. Javile su se tri službenice koje su tvrdile da ih je ministar seksualno uznemiravao. Svi su tabloidi to prenijeli na naslovnim stranicama i sa velikim fotografijama navodnih žrtava. Na internetskim društvenim mrežama je vrilo. Čitaoci su se masovno javljali da bi iskazali svoj prezir kako prema ministru „koji ima vlast i bahato radi što hoće“, tako i prema aktualnoj vlasti u cjelini. Nikakva obrana tu nije bila moguća. Ministru je ostavljen izbor: ili sudski proces i njegovo svakodnevno medijsko mrcvarenje kao i mrcvarenje njegove porodice, ili ostavka. U slučaju ovog posljednjeg, kampanja protiv njega bi odmah bila prekinuta s čime su se i „žrtve mobinga“ suglasile, a što je on istog časa sa olakšanjem prihvatio.
Novinari su brzo „prokljuvili“ da smo bivši ministar i ja prijatelji. Željni da što više iskoriste nedavne događaje, salijetali su me sa svih strana da im povodom njegove smjene dam izjavu što sam uporno odbijao. Konačno mi je postalo jasno da se, uvezi toga, neću izvući bez intervjua. Pristao sam da ga dam nacionalnoj televiziji, uživo, jer mi se nije sviđala mogućnost da se naknadno manipulira mojim odgovorima. Glavni urednik informativnog programa, vječiti oportunista u odnosu na bilo koju vlast, drugim riječima: beskičmenjak i poltron, vodio je intervju, pa sam znao da će sve uraditi da me dovede u nepriliku. Počeo je, naizgled, prijateljski.
- Profesore, poznajem vas kao velikog i principijelnog borca za ljudska prava. Da li ova nova ljudska prava, posebno kada se radi o afirmaciji LGBT populacije, suštinski odudaraju od onih, recimo, starih?
- Ni na koji način.
- Ipak, vaš prijatelj, bivši ministar, tvrdi da su ova nova prava proizvod djelovanja suvremenog imperijalizma i neokolonijalizma.
- Ne mogu tumačiti tuđe stavove.
- Dobro, što vi mislite o toj tezi, bez obzira na stavove vašeg prijatelja?
- Pa, čini mi se, da su obje pojave koje ste spomenuli prisutne u svijetu i ne vidi se da intenzitet njihovog djelovanja opada.
- Vrtimo se kao mačak oko „vruće kaše“.
- To je zbog toga što ne postavljate prava pitanja.
Uspio sam ga iznervirati.
- Onda ću vas direktno upitati. Da li vi lično smatrate da grupe koje čine LGBT populaciju, moraju uživati ista prava kao i sve druge grupe građana.
- Apsolutno!
- Pa kako onda možete biti prijatelj sa bivšim ministrom?
Samo sam se ironično nasmiješio.
- Našalio sam se, naravno da možete biti prijatelji. Recite mi, zbog čega se heteroseksualci kroz svoje organizacije toliko opiru pravima LGBT populacija?
Htio sam nastaviti u istom tonu i kazati mu da bi to pitanje trebalo postaviti onima o kojima pita, ali sam odlučio da uđem u borbu.
- Recite mi, prije nego odgovorim, da li vjerujete da su Jevreji krivi za smrt Isusa Krista?
- Kakve to ima veze sa mojim pitanjem?
- Vidjet ćete vezu. Samo mi recite ‘da’ ili ‘ne’.
- Nisu krivi.
- Hvala na iskrenom odgovoru. Vidite! Pune dvije hiljade godina, zbog te navodne krivice, Jevreji su bili demonizirani, proganjani, uništavani u masakrima i genocidima. Jedan primitivan falsifikat ‘Protokol sionskih mudraca’ gdje se Jevreji optužuju da kuju zavjeru u svrhu vladanja svijetom, slobodno se prodaje godišnje u milijunima primjeraka i pothranjuje mržnju prema tom narodu!
Htio sam reći da, kada se predrasude ukorijene kod ljudi, onda se održavaju jako dugo. Ni predrasude u vezi homoseksualnosti nisu „od jučer“. I one traju, u svim civilizacijama, više hiljada godina. S druge strane, nova ljudska prava koja se odnose na tu pojavu su odnedavno. Kako je, onda, moguće da većina ljudi promijeni svoje stavove u vezi toga za svega par decenija, a još prije par godina je sodomija bila zakonski kažnjiva u mnogim zemljama svijeta!
-Ali, dokazano je da su religije i dosadašnja društva diskriminirali LGBT populaciju.
-Vjerojatno postoje neki dublji razlozi zbog čega je to tako bilo. Međutim, budimo praktični. Zar vi stvarno mislite da ćete sa nekoliko parola o novim ljudskim pravima promijeniti stavove crkve i vjerovanja preko milijardu ljudi? Neki će se možda praviti da su oslobođeni predrasuda, ali će najveći dio kršćana, duboko u sebi, vjerovati da je homoseksualnost grijeh.
Što je sa negativnim stavom islama, sa više od milijardu vjernika, prema homoseksualnosti?
Ukupno, dakle, ima više od dvije milijarde ljudi koji smatraju da je sodomija nešto neprirodno, grješno i perverzno. Kako se boriti protiv toga?
Uslijedila je neugodna tišina. Voditelj je iskoristio zadnji adut.
- Da li bi vi, profesore, učestvovali u ‘paradi ponosa’.
-Naravno da ne bih! Niti bih učestvovao u heteroseksualnim, niti u homoseksualnim manifestacijama te vrste. Naravno, borio bih se i borim se protiv diskriminacije pojedinaca grupa i naroda bilo koje vrste. Ali 'parade ponosa' nisu, suštinski, revolt protiv diskriminacije. LGBT populacija ima mnogo veće ambicije. Ona misli da predstavlja posebnu civilizaciju za razliku od heteroseksualne civilizacije, a ja takvu nebulozu ne mogu podržati.
Ostale tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
