Piše: Emil Vlajki
Tema naučnog skupa bila je ‘Muška i ženska lingvistika’ gdje sam, kao teoretičar komunikacija, uzeo aktivno učešće. Nisam bio fan ‘feminističke revolucije’, ali sam smatrao da je, što se tiče ove oblasti, jasna dominacija „muške lingvistike“ kojom se žene duhovno i kulturno podređuju muškarcima. Da ne dužim. Istakao sam da se u svakodnevnom životu, zatim preko medija, ženama pridaju muške profesionalne titule i da se toga moramo osloboditi.
- Profesija ima rod. Dakle, postoje doktori i doktorice, novinari i novinarke, i tako u nedogled, zaključio sam.
Ja sam novinar, a ne novinarka
Moje je osjetljivo uho počelo hvatati ženske komentare za koje, u prvi mah, nisam vjerovao da se odnose na mene: ‘Koji je ovo idiot’, ‘Zbog čega su nestručnjake pozvali na ovaj skup’, ‘Tko mu je dozvolio da govori’, ‘Mora da je kupio doktorsku titulu’.
Dalje nisam čuo, jer se jedna novinarka vrlo ljutito i glasno javila za riječ. Ono što mi je doprlo do ušiju me je totalno zbunilo.
- Da li ovaj „profesor“ zna da sam krvavo radila, više od mnogih muškaraca, da bih postala NOVINAR, a ne neka novinarka!
- Ja sam profesor jezika, a ne profesorica, sama sam se za to izborila, rekla je druga.
Ostali diskutanti su slično govorili. Neki, inteligentniji učesnici su mi pokušali objasniti da se sve muške imenice ne mogu pretvoriti u ženske uz pomoć nastavka koji se završava na ‘a’, jer bi to zvučalo rogobatno. Drugi su iznijeli tezu da su žene i muškarci ljudi, a pošto jezik teži ekonomičnosti, dovoljan je samo jedan izraz za neku profesiju. Treći su govorili o tome da je važan sadržaj a ne forma i da je moje insistiranje na formi političke, a ne naučne naravi. Malo ih je bilo koji su me podržali.
Emancipacija žena znači emancipaciju od „ženskosti“
Nakon pretrpljenog šoka sam shvatio slijedeće. Žene su se, u novijoj povijesti, više od stoljeća borile za svoju emancipaciju i u tome postigle značajne rezultate. Međutim, one to nisu uradile da bi se istinski emancipirale, već, suprotno tome, da bi postale ‘oni’, muškarci – naravno, ne fizički nego mentalno - i na to su ponosne! To me je podsjetilo na školske dane kada sam za lektiru pročitao pripovijetku koja se zvala ‘Duga’ od Dinka Šimunovića. Tamo je, sa tragičnim završetkom, djevojčica Brunhilda htjela da prođe ispod duge kako bi postala dječak!
U ‘Evanđelju po Tomi’, nalazimo sličan motiv: „Jer svaka žena, koja načini sebe muškarcem, ući će u carstvo nebesko.“
Konačno, u ovom kontekstu, Frojd je bio neizostavan: „Čim mala djevojčica otkrije, u poređenju sa ocem i dječacima, nedostatak penisa kod sebe i time svoju organsku različitost od muškarca, ona to doživljava kao manju vrijednost i zavist prema penisu, odnosno želi da i ona ima ono što drugi imaju, u krajnjoj liniji pokazuje želju da bude kao muškarac.“
Može li muškarac kazati da je novinarka
Jalova diskusija se još dugo nastavila. Konačno je moderatorka, inače lezbijka, uzela riječ.
- Ne znam zbog čega ste napali profesora. On me, inače, ne može očima vidjeti (lecnuo sam se), ali je ovaj put, usprkos tome što je muškarac i heteroseksualac, nastupio pošteno. Diskusija je, nažalost pokazala, da jezik u sebi i dalje čuva patrijarhat i da mi nastavljamo biti njegovi zarobljenici. Počevši od Boga, muški rod, dolazimo do čovjeka (čovjek – ljudi), opet muški rod, a i do braće: kažemo općenito ‘braća smo’, a ne ‘sestre smo’. Čak je i Djeda Mraz muško.
Vi žene želite biti novinari a ne novinarke, profesori a ne profesorice, i slično. Obrnite situaciju. Recimo da neki novinar, muškarac, kaže: dobra sam novinarka. Bilo bi vam smiješno, zar ne? Pitanje je, zašto bi vam bilo smješno. Kada biste to raščlanili, vidjeli biste da takva vaša reakcija znači da sebe potcjenjujete kao žene.
„Sine moj“
Ili, uzmite izraze kao „prvo pa muško“, „ženska posla“, „sine moj“ što upućujete kćerkama, i tako dalje. Da li je dobro da se tako izražavate? Na primjer, ovaj izraz „sine moj“ koji se često upućuje ženskoj djeci od strane majki! Da li su one koje se tako obraćaju vlastitoj djeci svjesne da time ponižavaju sebe i njih. U čemu su muška djeca bolja od ženskih? Sve statistike pokazuju da su u školama i na fakultetima, djevojke mnogo uspješnije od mladića. Što se tiče kvocijenta inteligencije, i tu su žene u blagoj prednosti. Drugim riječima, u čemu bi novinari, profesori i doktori bili bolji, lingvistički i stvarno, od novinarki, profesorica i doktorica?
Znam da, jezički gledano, u ovom času, nije moguće pretvoriti sve muške izraze u ženske. To, međutim, ne znači, da se ne možemo potruditi kako bismo, u takvim slučajevima, skovali novu, žensku riječ.
Ja sam supruga tog i tog
Zadaća jezika je da sve više i sve jasnije prepoznaje razliku i drugačije imenuje svaku novu pojavu, a ne da se sve moguće trpa u isti koš, pod jedno ime. To doista nema veze sa zdravom logikom. Ili, što da kažemo o slučajevima, kada se neka žena predstavlja drugima i određuje sebe sa: ‘Ja sam supruga tog i tog’. Da li su takve žene svjesne da time za sebe kažu da nisu ni vrijedne ni važne. Tek udajom za nekog bogatog i moćnog muškarca, one misle kako su iz „ništa“ postale „netko i nešto“. Drugim riječima, da bi bile „netko i nešto“, one prvo sebe moraju svesti na nivo moralnog idiota.
Nisam lingvista, i nije dobro da ovdje predugo govorim osobama koje su daleko stručnije od mene. Ali mi dosadašnja praksa kaže da kad god sam pokušala da objasnim neku situaciju iz ženske perspektive, zbog muških riječi to nikada nisam uspijevala! Teško ćemo se osloboditi patrijarhalnog govora putem kojeg već tisućama godina muškarci ostvaruju nad nama svoju dominaciju, a kojima im u tome zdušno pomažemo. Dočekali bismo to oslobođenje kao i Godoa, što znači nikada.
Smanjiti institucionalne moći muškaraca
Dio vašeg oklijevanja je u potpunosti razumljiv. Muškarci su vaši muževi, sinovi, očevi, djedovi, prijatelji i susjedi, poznati književnici, slikari, muzičari i tako dalje, Sve to skupa ide u paketu sa pripadajućom ideologijom koju je nemoguće ignorirati, tim više što je kroz povijest bilo daleko više slavnih muškaraca nego žena. Naravno, mi žene se, usprkos tom historijskom bremenu, moramo boriti posvuda gdje smo dominirane, pa i u lingvistici, ali bi pravo rješenje bilo značajno smanjenje političke i institucionalne moći muškaraca. I da se našalim, što ih bude bilo manje, nama će biti bolje, više ćemo biti slobodne, na sve moguće načine, pa i jezično.
Izvor: Pravda
