Piše: DŽevad Galijašević
Čini se da je povod vidljiv u polemici koju je, zadnjih dana jula 2022. pokrenuo Fra Ivo Marković, riječima iz intervjua u sarajevskom Oslobođenju:„Dobro je poznato da se masovno pozivalo muslimane da glasaju za Željka Komšića“. Koliko je stvar ozbljna pokazao je ekspresni odgovor „prvog muslimana“ Reisa Husejna Kavazovića. Javnosti u BiH je objašnjeno, da je sve to, uglavnom zbog matematike i čarobnog odnosa „dva prema jedan“. U ovoj muslimanskoj računici, jedino je pogrešno uvjerenje da na scenu igraju samo tri politička faktora, u vidu tri naroda, tri vjere i tri Boga. A tu je i četvrti igrač; mržnjom zadojen, geopolitički inspirisan vladar „OHR“, koji gradi stvarni odnos snaga, „tri prema jedan“.
DŽihad ateiste Komšića
Nakon što je iz kabineta Kristijana Šmita „procurio“ nacrt dokumenta o izmjeni Izbornog zakona BiH i odluci daispuni hrvatske zahtijeve, Bošnjaci su izašli na ulice i poslali preteće poruke gospodinu Šmitu.
On je te poruke ozbiljno shvatio – napustio je Sarajevo, da bi nakon nekih konsultacija, sazvao sve bošnjačke stranke, protivpravno, u Uredu Visokog predstavnika i odlučno im rekao:„Na ljutite se, sve će biti po Vašem“.
Samo tri dana pošto je lider SDA Bakir Izetbegović po ko zna koji put po redu, zaprjetio ratom, rekavši da su se Bošnjaci „prebrojali i da znaju koliko imaju lovaca, mladih ljudi, dronova i instruktora“, novi sukob u Bosni najavio je i savjetnik zloglasnog, hrvatskog „olujnog generala“, Ante Gotovine, advokat Luka Mišetić:
„Hrvatska će odmah nakon izbora u BiH raskinuti Dejtonski sporazum, jer je namera bošnjačkih stranaka da Hrvate pretvore u nacionalnu manjinu“, poručio je.
U reakciji na preteće poruke Bakira Izetbegovića, Američka ambasada u Sarajevu, odglumila je kritiku i odvela cijelu priču prema Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku, ljubazno „moleći“ Izetbegovića da ne prijeti.
Zatim je Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik uputio zvanični odgovor Kristijanu Šmitu na pismo od 27. jula 2022. godine i pozvao se na stav institucija Republike Srpske i stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN, prema kojem, Šmit nije izabran po Aneksu 10.
„Vaša samoprigrabljena diktatorska ovlašćenja su suprotna ljudskim pravima, ličnim i političkim pravima posebno, Vi rušite princip vladavine prava, Vi ste iznad zakona, iznad ustava, iznad sudskih odluka, iznad političkih odluka, a posebno iznad odluka donesenih demokratskim procedurama u organima vlasti, posebno organa predstavničke, narodne demokratije u kojima se usvajaju zakoni“.
Očekivano: sukobi u BiH se uvijek intenziviraju, kad Visoki predstavnik poništi ljudska prava, zakone i ustav, te odluči biti zakonodavac. Ovaj put riječ je o donošenju Zakona o promijeni Izbornog zakona nakon što je već donesena odluka o organizovanju izbora, čime je stvorio uslove za zloupotrebe i mahinacije u vezi sa rezultatom izbora kakve vidjesmo na prošlim američkim izborima.
Dronovi, roboti i Bošnjaci
Oko sadržaja izmjena sukobila su se „entitetska braća“ jer i Bošnjaci i Hrvati podržavaju samovolju i kriminal Visokog predstavnika ali očekuju, da mjere, odluke i zakoni koje protivustavno donosi, budu u njihovu korist. Zato je Šmit pokušao doneti odluku u korist Hrvata ali kada mu se zaprijetilo u Sarajevu, i kada mu je ugrožen život, odlučio je u „svoju korist“, uvećao zapadnu moć i kontrolu nad izbornom voljom seljaka tj. građana BiH.
I ranije su iz OHR-a, od završetka rata do danas, imali samo jednu vrstu aktivnosti: ukidali srpska nacionalna prava, rušili ustav i političku snagu Republike Srpske.
Nemoguće je navesti, makar jednu mjeru, odluku, zakon ili izmjenu ustava BiH, koju je donijeo neki Visoki predstavnik, a da je ona bila na korist ili u interesu Srba.
Narativom o suzbijanju „aktivnog i opasnog srpskog neprijatelja“ pravdane su, sve štetne političke odluke Alije i sina mu Bakira Izetbegovića te njihove Stranke demokratske akcije i prije rata, tokom njega, pa i danas.
Rat, koji se na tlu BiH vodio, bio je etnički i vjerski a završen je primirjem I potpisima na Međunarodnom sporazumu o miru u Dejtonu i Parizu. Sporazum je bio izraz političke saglasnosti Amerike i Rusije kome su se pridružile Britanija i Francuska, za njima i NJemačka; Britanija I NJemačka da bi ga mijenjale u skladu sa svojim interesima a Francuska onako, usput i počasno.
Britanci su našli način promijene Dejtonskog sporazuma u vidu Londonskog osnivanja “Savjeta za provođenje mira”, desetak dana prije nego što je sporazum potpisan u Parizu a NJemci su u isti voz, uskočili u Bonu, u drugoj polovini 1997, preko tog istog Savjeta za provođenje mira. U Bonu, je taj nedejtonski I antidejtonski Savjet odlučio tumačiti Aneks 10 Mirovnog sporazuma o BiH tako da Visoki predstavnik postane tijelo s neograničenim pravnim ovlaštenjima.
Savjet je “odlučio” da ovlaštenja Visokog predstavnika u BiH tumači beskonačno široko tačnije arbitrarno, ad libitum, onako kako odluči sam Visoki predstavnik ili netko tko stoji iza njega. Pročita li se Aneks 10 koji izvorno definiše ovlaštenja Visokog predstavnika, jasno je kako je riječ o instituciji koja je zamišljena da ima ulogu dobronamjernog pomoćnika i medijatora.
Aneks 10. dokazuje da Visoki predstavnik kao tijelo postoji zato što su ga strane, potpisnice sporazuma, predstavnici naroda u BiH, pozvale da im pomogne. Postojanje Visokog predstavnika temelji se na volji izvornih strana, a ne obratno (Aneks 10, I.2). On služi njima, a ne one njemu. Posebno, Aneks 10 izričito kaže da će Visoki predstavnik poštovati autonomiju civilnih organizacija i tijela u BiH (Aneks 10, II.1c). Na kraju, po pitanju prava tumačenja, Aneks 10 kaže da je Visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje, ali samo Aneksa 10 kao Sporazuma o civilnoj provedbi mira u BiH (Aneks 10, V). No onda su se Britanci I NJemci dosjetili da se, tačka o tumačenju može tumačiti i tako da se kaže da Visoki predstavnik ima ovlast da tumači vlastite ovlasti, te da se na taj način može transformisati u konačnog tumača cijelog Dejtonskog sporazuma, uključujući i Ustav BiH. Eto, tako je rođena diktatura.
Visoki predstavnik u BiH, je danas, suveren i diktator sa kojim se ne može pregovarati; vladar čija je riječ zadnja nezavisno od njene iracionalnosti i amoralnosti.
Visoki predstavnik je praktično stvarni i jedini, suveren BiH ali, je njegov suverenitet na duži rok, neodrživ.
Kao što je neodrživa, sama Bosna i Hercegovina u ovakvom političkom stanju i međuetničkom konfliktu.
Izvor: Pravda
