Najnovije

DR IVAN PAJOVIĆ: Ukrajina zemlja koja propada i bez rata

Ukrajina je zemlja u kojoj mesecima besni intenzivni rat sa velikim razaranjima i ljudskim žrtvama, koji takođe podrazumeva ogromne troškove, stagnaciju privredne delatnosti (pad ekonomije u ovoj godini 35 do 45% uz mesečni fiskalni deficit od čak 5 milijardi dolara) i veliki odliv radno sposobnog stanovništva. Prema određenim procenama do sada je iz Ukrajine izbeglo više od šest miliona ljudi, dok neke pesimistične procene govore i o čitavih 10 miliona, što bi činilo skoro četvrtinu ukupnog stanovništva, zapravo pravu demografsku katastrofu, uz negativan prirodni priraštaj od oko –100.000 ljudi godišnje. Nacionalni javni dug ove zemlje trenutno je oko 306 milijardi dolara (oko 7.000 dolara per capita), veći je od 100% BDP-a i neprekidno se uvećava. Nepoznato je koliko je Ukrajina do sada potrošila novca za borbene operacije i vojne potrebe. 

Piše: Ivan Pajović

Međutim, pored ovih veoma loših ekonomskih i demografskih pokazatelja i ne obazirući se na rat koji besni, preteći da zemlju dovede do eventualne kapitulacije i potpunog sloma, unutar ove zemlje događa se nešto što predstavlja pravu tempiranu bombu samouništenja. 

Ukrajina je pokušala da postigne dogovor sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) o podizanju kredita od 15 do 20 milijardi dolara zarad oporavka ratom uništene ekonomije. Međutim, sa te strane stigao je hladan tuš. Ova političko-finansijska institucija još pre godinu dana uputila je Ukrajini ultimatum: zaduživati se može, pod uslovom da se donese zakon o slobodnoj prodaji poljoprivrednog zemljišta. Sada je sasvim jasno zašto je tada taj zahtev upućen.

Do javnosti je nedavno došla relativno štura informacija da su tri američka konzorcijuma do danas kupila trećinu ukupne obradive zemlje u Ukrajini. Od 62 miliona hektara koliko je do sada raspolagala, 17 miliona hektara (tj. oko 170.000 kvadratnih kilometara) otišlo je u ruke stranaca. Za sada…  Poznato je da su kupci zemlje firme  „Kargil”, „Dupont” i „Monsanto”, ali je manje poznato ono najbitnije: najveći akcionari ovih kompanija su (nezaobilazni i svuda prisutni) „Blekrok”, „Vangard”, i „Blekstoun”. „Blekrok” je fond koji raspolaže imovinom od 10 triliona dolara i nema privrednog sektora u kom nije prisutan: od američkog vojnoindustrijskog kompleksa, bankarskog sektora, osiguravajućih društava, pa do farmakoindustrije (i proizvodnje vakcina) i ko zna još čega. Poznato je da je „Blekrok” čak i suvlasnik kineskih farmakokompanija Sinovak i Sinofarm (od kojih je jedna privatna, a druga državna), koje su proizvodile i plasirale po celom svetu vakcine protiv virusa korone. Sada se pojavljuje i u ulozi otimača ukrajinske ziratne zemlje. Očigledno, došlo je vreme da ukrajinska zemlja više ne pripada ukrajinskom narodu.

Za Ukrajinu obradiva zemlja je resurs od primarnog strateškog značaja, jer za zemlju agrarnog tipa od nje zavisi ogroman procenat izvoza, pre svega poljoprivrednih proizvoda. Ukrajina je do sada bila jedan od najvećih svetskih izvoznika žitarica i jestivog ulja i njeni prihodi su u velikoj meri zavisili od ovog izvoza. 

Po svemu sudeći, od sada će se u ovoj zemlji odigravati isti onakav scenario koje američke kompanije sprovode u Africi: na velikim površinama plodne zemlje odgajaju prehrambene sirovine, koje potom odvoze izvan afričkih zemalja, u one zemlje gde ih mogu prodati po znatno višim cenama. Afričkim zemljama, tj. njihovim vladama potom preostaje da hranu kupuju kod trećih zemalja (vrlo često od Rusije i Ukrajine zbog povoljnijih cena) i da to plaćaju znatno više nego da hranu proizvode sami. Budući da su u pitanju vrlo siromašne zemlje, to često podrazumeva neprekidno zaduživanje upravo kod bogatih zemalja koje njihove zemljišne resurse nemilosrdno eksploatišu. Ovakav model se može smatrati eksploatatorskim neokolonijalizmom, scenarijom koji očito u skoroj budućnosti očekuje i Ukrajinu. Osim pod jednim uslovom… 

U Ukrajinu je stigao rat i pretnja da ova zemlja kapitulira pred rusko vojnom nadmoćnošću. Ukoliko bi Rusija uspela u eventualnom pokušaju da celu ovu zemlju posle vojne pobede stavi pod svoj apsolutni uticaj, pitanje je kakav bi odnos novih vlasti u Ukrajini bio prema novim, tj. stranim vlasnicima poljoprivrednog zemljišta, što bi moglo podrazumevati i nacionalizaciju i vraćanje vlasništva u državne ruke. Takav potez bi, razume se, razjario strane investitore, drugim rečima gospodare bankarskog kapitala koji se skrivaju u dubokoj zakulisi iza finansijskih fondova tipa sveprisutnog „Blekroka”. Šeme vlasništva tih „američkih”, a zapravo globalističkih fondova ili je veoma komplikovana ili je čak nedostupna, tako da se suštinski i ne zna tačno ko faktički njima upravlja. Međutim, šta im je cilj, to je sasvim jasno, budući da po celom svetu kupuju i kontrolišu strateške resurse. Rat u Ukrajini, ako donese konačnu pobedu Rusije, tim nevidljivim centrima finansijske i privredne moći možda donekle pomrsi konce. 

(Tekst je pisan isključivo za portal Pravda i njegovo prenošenje nije dozvoljeno bez saglasnosti redakcije)

Više tekstova Ivana pajovića pročitajte OVDE.

Izvor. Pravda

Bonus video

Molimo Vas da donacijom podržite rad
portala "Pravda" kao i TV produkciju.

Donacije možete uplatiti putem sledećih linkova:

PAŽNJA:
Sistemom za komentarisanje upravlja kompanija Disqas. Stavovi izneseni u komentarima nisu stavovi portala Pravda.

Kolumne

Najnovije vesti - Ratni izveštaji

VREMENSKA prognoza

Najnovije vesti - PRAVDA