Piše: DŽevad Galijašević
„Kijev duguje svoju nekažnjivost svojim zapadnim partnerima“, rekao je Lavrov, ukazujući na prirodu „nacističke totalitarne države“ ustoličene u Kijevu, i naglasio: „Zelenski je 5. avgusta prošle godine, dao intervju u kome „savjetuje“ svima koji se osjećaju Rusima, da radi svoje dijece i svojih unuka, odu u Rusiju“
Dodao je, i da su odluke o referendumima koje su donijele Donjecka, Luganska, Zaporoška i Hersonska narodna republika „odgovor na želju Zelenskog“, za koga i sami amerikanci kažu: „ Zelenski jeste kopile ali, on je naše, američko kopile i moramo stati iza njega“.
ZABRANJENA I OBRISANA HERCEGOVINA:
Na našim balkanskim prostorima nekako slično teku događaji i djelovanje zapadnih NATO država, jer imaju oni i tu svojih, puno starijih, anglo-američkih kopilana. Jedan od njih, sin Alije Izetbegovića – Bakir, pored stalnih poziva na rat i protjerivanje Srba, ponavlja da mogu ići „samo sa zemljom koju mogu ponijeti na svojim cipelama“ i tako, „mirno napustiti Bosnu“.
Istovremeno, dok se u Srbiji rapravlja o tome šta govori Kurti a šta je rekao Milanović, u BiH traje bitka za opstanak Republike Srpske koju zapadne NATO države agresivno napadaju iz kancelarije naciste Kristijana Šmita i njemačkih neonacista u Ustavnom sudu BiH. Sakriti probleme i prikriti zapadnu agresiju u bratskoj i komšijskoj javnosti nije baš teško obzirom da je u toku predizborna utrka, politička kampanja i borba za nove mandate pa se teške riječi i antisrpske mjere pripisuju predizbornoj atmosferi i lažnoj histeriji.
Bakir Izetbegović u svojoj izbornoj poruci Bošnjacima, poručuje:
„Ili ćemo imati najveću krizu, ili ćemo imati najveći postratni napredak. Stvoreni su svi uvjeti da ostvarimo ovo drugo. Možemo napraviti ekonomski bum. Potrebna nam je snaga da to uradimo. Tražim 350.000 glasova za SDA. Ojačajte motor koji vodi našu zemlju naprijed. Zauzvrat garantujem mir, stabilnost, izgradnju infrastrukture, reforme kakve nismo imali, borbu protiv korupcije kakvu do sada niste vidjeli, te 50 posto više plaće i penzije do kraja narednog mandata“.
Bakir je djelovao vrlo samouvjereno ali važno pitanje je ostalo bez odgovora: Imaju li Bošnjaci stvarno toliko političke kopiladi među sobom i na raspolaganju, da podrže Bakira, SDA i SAD?
Kao dio predizbornog dekora i radikalnih ideja, koje zvone u šupljini vilajetske tame i odjekuju bosanskim nebom, 24.septembra u hotelu Holidej u Sarajevu, održan je „Bosanski Sabor“.
U video pozivu i mnogim medijskim objavama, da budu učesnici, na Bosanski sabor, pozvani su ''svi državljani Bosne i Hercegovine''.
Obzirom da svi Bošnjaci nisu mogli stati u hotel, pa ih je došlo manje od stotinu;da se ne guraju. NJih stotinjak, predvođenih malo poznatim Nešadom Alikadićem, je usvojilo „Bosansku deklaraciju“ u čijem su tekstu, kao programska načela ispisana gomila pravih nebuloza:
„Mi bosanski ljudi, koji smo od naših predaka naslijedili naš bosanski jezik, naš bosanski identitet, našu bosansku zemlju, rijeke, planine i more, bosansku tradiciju i kulturu, našu bosansku državu i naš bosanski suverenitet, mi svi zajedno činimo jedinstvenu, internacionalno priznatu bosansku naciju u Bosni i Hercegovini, članici Organizacije ujedinjenih nacija, čiji je jedinstveni naziv Bosanska nacija. Naziv Hercegovina treba biti korišten samo kao regionalni naziv i ništa više od toga. O ovoj budućoj korekciji imena naše države, kada ona bude i formalno izvršena, potrebno je obavijestiti Organizaciju ujedinjenih nacija'',
U načelu se ta, prepoznatljiva i destruktivna, mobilnost političke i vjerske kvazi-inteligencije u Sarajevu, hrani antisrpskom i antihrvatskom suštinom i usmjerava sa zapada, od strane SAD, Velike Britanije i NJemačke.Prihvatajući takvu politiku i načelno i u detaljima, kroz manifestaciju lažnog patriotskog sentimenta, Bošnjaci, su podržavali politički kurs koji je odredila i zastupala SDA odbacujući model saradnje sa Srbima i Hrvatima. Uporno okretanja glave od izvora međuetničke netolerancije i mržnje onemogućilo je saradnju u sferi razumijevanja sebe i drugih - zajedničke prošlosti.
Takva politička orijentacija pokazala se pogubnom ali je i probdila uplašeni i potisnuti bošnjački potencijal koji je okrenut saradnji sa Srbima, otkrivajući staro ali dugo skrivano lice politike koji u ovoj kampanji i kroz čitav život zastupa rijetko pošteni čovjek, Amir Reko. Taj humani i pošteni Bošnjak, kome bošnjaštvo nije zanimanje poznat je kao čovjek predložen za Nobelovu nagradu za mir i humanost i vojni komandant, koji je u teško vrijeme sprečio masakr i spasio živote 45 mladića, upisanih u ratnim knjigama pod oznakom: „zarobljeni srpski civili“.
Na ovim izborima, u Republici Srpskoj Amir Reko se bori za poziciju Potpredsjednika Republike Srpske iz reda Bošnjaka kao kandidat Ekološkog pokreta Republike Srpske suprostaviće duh međuetničke saradnje političkoj ideji i praksi SDA i dinastije Izetbegović, od oca Alije do sina Bakira..
ZELENA STRANKA U SLAVU ZELENSKOG:
Amir Reko, zvani Makedonac, bivši oficir JNA, a kasnije i komandant 43. Drinske brigade Armije BiH u Goraždu, spasio je ljeta 1992. godine 44 srpska civila. Odbivši da napadne selo Bučje, koje je bilo na meti jedne od operacija, pozvao je mještane da se predaju i garantovao im sigurnost. Svi su preživjeli, a Amir je ovim činom vratio dug prijatelju, oficiru JNA. O ovim i događajima snimljen je dokumentarni film„Makedonac“ koji govori o Amiru Reki, bivšem oficiru JNA kome je najpre život spasio njegov kolega, Dragan Simić.
U jeku ratnih dejstava Simić je tri dana putovao s njim kako bi ga doveo do Goražda, u kojem se, kako je vjerovao Reko, nalazila njegova najbliža familija. Rastali se na mostu kod Ustiprače, koji ih je, kako su vjerovali, zauvijek razdvojio. Amir je stigao u Goražde, no, porodica je ostala u selu Gudelj, nadomak Foče. S obzirom da je bio školovani oficir, Reko je postao komandant 43. Drinske brigade najprije Teritorijalne odbrane, a potom i Armije R BiH u Goraždu.
LJeta, 1992. godine, u jeku najžešćih vojnih operacija oko Goražda, Reko je dobio naređenje da napadne selo Bučje, naseljeno Srbima. On je procijenio da bi u tom napadu civili, njih 44. mogli stradati.
"Teritorijalna odbrana je smatrala da selo Bučje predstavlja potencijalnu prijetnju. Ja sam smatrao da je to selo gdje žive ljudi, žene, djeca i da bi napad na to selo izazvao tragične posljedice. Ja sam uspio da priječim direktan napad i da utičem svojima autoritetom na ljude iz sela da mi vjeruju. Bilo je dobro naoružanih ljudi u tom selu, ali bilo je i žena i djece", svjedoči Reko u filmu. Seljani su predali naoružanje i odlučili vjerovati Reki. Svi su preživjeli. Priča je teža time što je, tri dana prije tog događaja, Amir Reko saznao tragičnu vijet -članovi njegove porodice, uključujući i majku Azizu, ubijeni su i spaljeni u selu Gudelj. Uprkos svemu Izetbegovićeva SDA smatra ga izdajicom Bošnjaka, pa je čak od takve SDA, proglašen nepoželjnom osobom u rodnom Goraždu.
„U Goraždu sam proglašen nepoželjnom osobom. Kažu da sam pričao laž i kaljao ugled Armije Republike BiH. Neki ljudi su umjesto da ovaj događaj iz rata s ponosom izdignu, i da pokažu – pogledajte dušu jednog muslimana. Naši narodi jesu plemeniti, i naš narod je plemenit“, kazao je Amir Reko.
Može li usamljeni borac i častan čovjek, uz pomoć institucija Republike Srpske promijeniti paradigmu sukoba u cjeloj BiH, vrijeme će pokazati. Jer, bez sumnje, najvažniji politički procesi, u narednom periodu, na cijelom Balkanu, odvijaće se unutar BiH, u kojoj će i dalje, najveći pritisak trpiti Republika Srpska. A sa druge strane izmišljene linije fronta, koju je Alija Izetbegović iscrtao u glavama radikalnih pripadnika SDA, nalazi se harizmatični Predsjednik SNSD-a i član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, Milorad Dodik koji je kandidat za novu-staru poziciju, Predsjednika Republike Srpske.
NJegovi protivkandidati su miljenici zapada i uglavnom iz reda političkog bloka, podržanog na sve načine, od strane amerikanaca, britanaca i njemaca. To američko, britansko i njemačko mješanje u izborni proces u drugim državama je već toliko javno i drsko da se pojedinim kandidatima, poput Jelene Trivić, odobravaju novčana sredstva od 10.miliona dolara koje će njenom timi uručiti general američke vojske Nouls te da je novac odobren od 11. jula 2022. godine i da je dogovor postignut na sastanku Gabrijela Eskobara i Metjua Palmera sa Jelenom Trivić i Mladenom Ivanićem”.
U potpisu odluke je pomoćnik državnog sekretara Kareen Donfried.
Mučno je postalo dokazivati iz dana u dan, kako je Republika Srpska ugrožena jer se njen ustavni kapacitet uništava, dio po dio, srazmjerno i proporcionalno, od političkog zapada, paralelno vođenom procesu, u kome se slabi državni kapacitet Srbije na Kosovu – dio po dio.
Nosioci aktivnosti razgradnje i degradacije Republike Srpske, su bez sumnje: SDA i sve sarajevske političke stranke, u vlasti i opoziciji – cjelo društvo, zatim, sve zapadne države, zapadne službe i ambasade, uz snažnu aktivnost zemalja Kvinte, NATO (b)alijanse, Ureda Visokog predstavnika, Ustavnog suda BiH i cjelog obavještajnog podzemlja u Bosanskom pašaluku. Politički ciljevi Sarajeva danas, baš kao i ratni nekada, vidljivi su kroz odnos , prema Hrvatima i već razvlaštenoj i razbijenoj Herceg Bosni, kao spomeniku i podsjećanju Republici Srpskoj, šta nju čeka, na kraju ovog destruktivnog procesa.
Uništavanje konstitutivnosti naroda Srba i Hrvata u BiH i pravljenje Islamske države po planu, koji je Alija Izetbegović definisao u svom programu islamizacije i džihada, po imenu „Islamska deklaracija“.
Malo je sramotno, što te procese, režim i režimski mediji u Srbiji, ne žele da vidi i što još uvijek Vlast u Srbiji više cijeni političko Sarajevo, nelegalnog nacistu Kristijana Šmita i „velike“ NJemačke investicije, nego cijelu Republiku Srpsku.
Neko će, jednom upitati: Koliko košta patriotizam aktuelnog režima?
Izvor: Pravda
