PROGONJENI
Na Balkanu, tamo gdje žive, Srbi i Bošnjaci – pravoslavni hrišćani i muslimani su progonjeni i agresivno napadani od zapadnih struktura.
Piše: DŽevad Galijašević
Da bi to potvrdili, Amerikanci su uveli sankcije i Dodikovoj djeci – sinu Igoru i kćerci Gorici, baš onako kako su uvodili sankcije raznim liderima pravoslavnog i islamskog istoka. I poslije toga ih ubijali. Jer, kada zapad progoni određene narode i njegove legitimne, izabrane predstavnike, uvijek je krajnji cilj potpuno uklanjanje jakih ličnosti i slabljeenje kohezije isnage države i ukupne narodne perspektive.
I Bakir Izetbegović, sa svojom strankom SDA, važnim saradnicima i suprugom Sebijom,jednako kao i sa svojim zbunjenim narodom je isto tako progonjen. Ali on to još uvijek ne razumije u svim konsekvencama i nije spreman odgovoriti političkim sredstvima, nego čeka – da dojučerašnje zapadne gazde, promijene pristup i opet ga upotrebe. Služeći Zapadu, Bošnjaci su tako kao progonjeni preuzeli i poziciju progonitelja. Srba – naravno, i njihovih političkih lidera.
Tako dok traje progon Bošnjaka i Islama, kao naroda i kao religije, neki bošnjački predstavnici ipak pronalaze vremena da se bace ponekim kamenom na Republiku Srpsku, na srpsko Kosovo – na Milorada Dodika i Aleksandra Vučića. Ne vide muslimani u Sarajevu šta se dešava na Bliskom istoku i ne razumiju stradanje Palestine i nemaju vremena da saosjećaju i bave se tim bizarnostima.
Bog je Gospodar na nebu ali je Amerika gospodar na zemlji, a Bošnjaci znaju da je dužnost sluge da vjerno služi svom gospodaru.
Zato je suvišno očekivati odgovor racionalnog uma ili postaviti pitanje „homo bosniakusu“ zašto u njegovo ime, poneki fanatik iz Bugojna, Tuzle, Zenice ili Sarajeva, daje izjave pune mržnje prema legitimnim predstavnicima srpskog naroda u BiH. Izjave, Zukana Heleza, Rame Isaka, Denisa Bećirevića i Željka Komšića nisu neočekivane od tog profila političkih kukavičkih kukavica i podanika zapadnih namjesnika u BiH, jer im je, sada i zauvijek, zabranjeno da napadaju predstavnike Hrvata, koje su napadali do juče, kritikujući njihovu, navodnu namjeru da formiraju Treći entitet u BiH.
Ali ako od ludaka očekujete sve moguće izjave i akcije, iznenađujuće je kako se web portali i navodni mediji u Sarajevu trude da prenesu svaku idiotariju koja dokazuje da Bošnjaci mrze Srbe i da je stabilna, zajednička država nemoguća potpuno promašena ideja i nemoguća misija.
SMRAD ISLAMIZMA I KOMUNIZMA ŠIRI SE SARAJEVOM
Psihički bolesnik i nižerazredni njemački diplomata je napisao „hodžine zapise“ za polu-ateiste, bivše titoiste i neoliberalnu gamad, kojom ih je imenovao da budu Vlada muslimansko-hrvatske federacije. Amerikanci, koji su preko bivšeg ambasadora Erika Nelsona, sankcionisali Zeničko-Dobojski kanton zbog Rame Isaka i njegovog silovanja Ministarstva unutrašnjih poslova ZDK i cjele policijske strukture u kantonu, – odšutila je na imenovanje Isaka za Ministra policije u Sarajevskoj federaciji. Imenovanje vlastite porodice na javne dužnosti – poklanjanje kriminalcima i rasprodaja policije te darovanje simbola Zenice – zatvora, sinu Rame Isaka, nije ni malo smješno, nego je jadno.
Umjerenost Nermina Nikšića ne primjećuje se više u javnom diskursu, jer politiku njegove partije – SDP BiH kao i politiku stranaka nastalih cijepanjem jedinstva i SDP i SDA, glasnije predstavljaju fanatici koji nemaju evropski lik niti evropski identitet, već manifestuju azijatski, neoosmanski radikalizam i komunističku isključivost i agresivnost. Odbačen je evropski put i suživot?Teška srca priznajem: bili smo sa SDA više i evropljani i muslimani. Poštovali smo neke granice tuđeg interesa asa ljevicom, tuđi interes nije integrisan u zajednički, već je, u javnom djelovanju, ostao i tuđi i neprijateljski.
U burnom vremenu sumraka i raspada Jugoslavije, rata devedesetih i poslijeratne obnove države BiH i suživota, pokazalo se kako je nemoguće živjeti u duhu visokih etičkih načela i djelovati po moralnom kodeksu a biti istovremeno patriota, junak i častan čovjek. Upravo kroz te ljude, koje su silom imenovali i namjestili tzv. većem entitetu,predstavlja se tužna političku slikameđuetničkih odnosa i uočavasva složenost prikaza tradicionalno neuređene države i zaostalog društva. u kome se kroz politički, pravni i sistem društvenih odnosa, uočava sva dubina krize malog kolonijalnog privjeska, nefunkcionalne države Bosne i Hercegovine.
Ta država, koju niko ne želi, u svakom trenutku egzistencije, u socijaliizmu, ratu i miru, manifestuje bezakonje, neznanje tečesto otvorenu a ponekad latentnu ali uvijek postojanu mržnju među narodima, svjedočeći tako o besmislu svoga postojanja i daljeg opstanka.
Potraga za uzrokom vratila bi nas u doba osmanske uprave ili u vijeme komunističke vladavine, kako bi, pažljivo prateći tokove međuljudskih odnosa, uočili prirodno srastanje te dvije patologije, jednog, jedinstvenog, jednorodnog identiteta, u našoj istoriji. Bahatost, razvrat i odsustvo vjere u Boga definiše to zajedničko doba osmanskih i komunističkih iluzija kao vrijeme naše propasti, koja je pronašla svoj, ujedinjeni supstrat u islamizmu Muslimanske braće i Mladih Muslimana a Osmanizam, Titoizam i islamizam Alije Izetbegovića, su jedini identitet sarajevskog pašaluka i sarajevskog kolhoza, dok se stranke trude da ga nametnu drugim narodima; nasilno i na svakom mjestu. Naravno da priča o Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, i ulozi Josipa Broza Tita te položaj i značaj Bosne i Hercegovine, nije jednostavna. Istina je da, kao austro-ugarski politički monstrum od države, BiH predstavlja neistorijsku konstrukciju.
Istovremeno, jasno je da Komunistička partija Jugoslavije (prvo Socijalistička Radnička Partija Jugoslavije (komunista) a na kraju Savez komunista Jugoslavije, zaslužuje objektivan istorijski sud, kao pokret koji je sa periferije političkog odlučivanja izrastao u vodeću antifašističku snagu, sposobnu da vodi državu i obezbijedi njen postepeni razvitak.I u takvoj državi, vlast se dijelila kao i svugdje: na zakonodavnu, izvršnu i sudsku – ali politička vlast, bila je ona stvarna vlast nad čovjekom, narodima i državom. Katkad je sva sila te političke vlasti bila u rukama samo jednog čovjeka – ponekad se činilo da zemljom upravlja i mrtav čovjek, nekada se ugroženost države znala osjetiti u ataku na pojedinca.U suštini – zemljom su upravljali komunisti potpuno, surovo i sirovo.
Niste mogli biti kandidovani nigdje: ni u sudsku, ni zakonodavnu a ni izvršnu vlast, ako niste komunista. Niste mogli biti oficir u vojsci („Jugoslovenskoj Narodnoj Armiji“), niti ste mogli biti policajac, rukovodilac ili direktor… a nisu vam dali ni da budete „ništa“, jer biti ništa značilo bi, ne biti u sistemu.
Svi policajci, tužioci, sudije, oficiri i komandiri, konobari, kuhari, poneki hodža i poneki pop – svi su bili dušom komunisti i „u sistemu“. Savez komunista Jugoslavije, sa svoja dva miliona članova, bio je centar za potpuno, nemilosrdno upravljanje zemljom i svim njenim bogatstvima iako su komunisti, svoju revolucionarnu ulogu i istorijsku misiju, uglavnom ostvarivali u kancelarijama i daktilo-biroima.
Sekretarice i daktilografi, sekretari referenti, trudili su se da budu streljački stroj komunizma, tj. ona snaga koja će u „dobro“ sročenim zaključcima, stavovima i opredjeljenjima partijskih foruma iskazati svu silu uvjerenja i lažne hrabrosti, koja bi trebala da dovede do anatemisanja ljudi, uništavanja života, rušenja mladalačkih ambicija i težnji za slobodom, kao lažnog uslova napretka.Papirnati revolucionari, zahvaljujući raznim političkim aferama i društvenim konfliktima, skretali su pažnju ukupne javnosti sa sebe i činjenice da oni – kao nova generacija komunističkih derviša ili prosto „djeca komunizma“, nisu dorasli političkom i ukupnom društvenom trenutku, da nisu sposobni ponuditi nijedan relevantan odgovor na krizu sistema – šta više, da su baš oni stvarni nosioci i generatori krize u zemlji.
Inače: u istoriji Jugoslavije, cjelokupni problem međunacionalnih odnosa, bez obzira o kojem periodu je riječ (Kraljevina ili Socijalistička Jugoslavija), sveden je na političke sukobe oko državno-pravnog aspekta njihovog razrješavanja. Osnovna formula za razumijevanje složenog nacionalnog interesa jeste politički otklon prema unitarizmu ili prema federalizmu.
Istovremeno,u neljudskom poretku socijalizma,sakrivena je taslika komunikacije među različitim ljudima, koji svoje razlike prikrivaju lažnim saglašavanjem i klimanjem glave, dok žive svoj paralelni i stvarni život pun averzije ka drugačijem i sanjaju o svijetu u kome tih drugačijih neće biti ili se barem neće pitati o politici, državi i životu.
I eto nas tu, gdje smo: bivša Titova partija koja više nije SKJ-SKBiH već SDP je dobila vlast na dar i ništa se nije promijenilo. Islamiste su potisnuli komunisti a oni su zajedno, u istom, zatvorenom krugu jedinstvenog društvenog identiteta, koji se vrti i vrti: kao naša planeta.
SPREMA NAM SE SPEKTAKL: Šefovi diplomatija EU u Luksemburgu o Kosovu i Metohiji
Uglavnom oko sebe, ali ponekad i oko svog sunca, koje je danas uglavnom u Vašingtonu ali ponekad zasvijetli iz Londona iBefrlina. Sjeverno atlantski, NATO muslimani, su garant opstanka tog sistema.
I ne može bolje jer je taj i takav sistem odraz slike društva i naroda – pa bosansko ogledalo u javnim analizama, nije krivo što je slika ružna.
STIŽU PRETNJE SRBIJI: Ako Srbija ne izruči Radoičića Prištini, međunarodna zajednica će strože delovati
Izvor: Pravda.rs
