Piše: Siniša LJepojević
Iako izraelsko-palestinski problemi nemaju velike sličnosti sa drugim krizama, aktuelni rat u Izraelu i Gazi ipak daje važne pouke o stanju u savremenom svijetu.
Za srpske zemlje taj rat prije svega odslikava temeljne globalne promjene i još je jedno podsjećanje o ponašanju i politici takozvanog Kolektivnog zapada predvođenog Amerikom.
Dok je prvih dana bjesnio rat u Izraelu i hiljade ljudi gubile živote, u jednom drugom dijelu svijeta se govorilo o miru, povezivanju i uzajamnoj pomoći. U kineskoj prestonici, Pekingu, održan je samit kineskog projekta Jedan pojas jedan put (BRI).
U Pekingu je bilo oko hiljadu predstavnika preko 130 zemalja, mahom Globalnog juga, a, kako ocenjuje agencija Rojters, glavni gost domaćina Si Đinpinga je bio ruski predsednik Vladimir Putin.
Minulih deset godina, otkako je pokrenut BRI projekat, kineska incijativa je, prema kineskim zvaničnim podacima, okupila 154 zemlje. BRI, koji mnogi odavno zovu Novim putem svile, globalni je plan izgradnje infrastrukture i energetske mreže koja bi povezala Aziju sa Afrikom i Evropom. Ti projekti su vredni oko hiljadu milijardi dolara.
Iako je prva ideja Jednog pojasa i jednog puta bila da pre svega poveže Kinu i Zapadnu Evropu, niko od predstavnika Evropske unije nije bio u Pekingu. Jedini koji je bio je mađarski premijer Viktor Orban. A u BRI projektu su od članica Evropske unije, pored Mađarske, i Slovenija, Hrvatska i Grčka.
Italija je takođe bila članica projekta ali je u duhu zaoštravanja odnosa Kolektivnog zapada sa Kinom istupila.
Trgovinski deficit Evropske unije sa Kinom je prošle godine dostigao 426 milijardi dolara. Kina je, treba podsetiti, sada najveći svetski kreditor.
Samit je naravno imao i jaku političku poruku i bila je to ubedljiva demonstracija već nastalog multipolarnog sveta.
Istovremeno, dok je u Pekingu nezapadni svet razgovarao o razvojnim programima, saradnji i zajedničkoj budućnosti – u jednom drugom dijelu svijeta je bjesnio još jedan rat. I to uz punu podršku zemalja Zapada i Amerike.
Predsednik Bajden je hitno došao u Izrael i obećao dodatnu pomoć Izraelu i bezrezervnu podršku Amerike. Želio je i susret sa arapskim liderima u Amanu ali je to otkazano.
Američki predsjednik Bajden je u Izraelu izjavio da on podržava sve izraelske ratne planove. Znači rat.
Moguće je i širenje rata prije svega prema južnom Libanu gdje je pokret Hizbolah. U toj funkciji se vidi i prisustvo dva američka nosača aviona i ratnih brodova u istočnom Mediteranu pa bi se mogao očekivati i američki napad na taj dio Libana.
Pored američkog predsjednika, Izrael su posjetili i njemački kancelar Olaf Šolc, sada vodeći američki evropski vazal, i britanski premijer Riši Sunak. Sve već viđeno po ukrajinskom modelu koji je, međutim, pokazao da takve posjete ne slute na zapadnu pobjedu.
Dalji tok je ipak neizvjestan ali već sada američka agencija Blumberg ocjenjuje da je „rat u Izraelu pokazao da su moć i kredibilitet Zapada ozbiljno narušeni“.
Dvije slike savremenog svijeta, jedna tragična a druga ohrabrujuća.
I rat u Izraelu je neprihvatanje principa za koje se zalagao i samit u Pekingu i za koji se zalažu 154 zemlje Jednog pojasa jednog puta. I sve arapske zemlje su u tom projektu. Jedino je Indija podržala Izrael. To su simboli već nastalog novog svjetskog poretka i onog koji nestaje a bombama i ljudskim žrtvama pokušava da se održi. Ali, novi svjetski poredak zasnovan na suverenitetu država i saradnji u zajedničkim interesima je, međutim, realnost kojoj pripada budućnost.
Osnovna pouka je, doduše odavno viđena kao i licemjerje i cijelog Zapada i Amerike.
Pratite Jutjub kanal portala Pravda na kome emisije vodi Igor Marinković https://t.co/zpsfQELH7c
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) May 16, 2023
Amerika podrškom Izraelu podržava rat i ubijanje Palestinaca u Gazi a istovremeno se zalaže za humanitarnu pomoć tim ljudima. Amerika, u stvari, želi da kontroliše obe strane.
Šire gledano, Amerika je samu sebe zaključala i odvojila prije svega od arapskog svijeta ali i onog koji simbolizuje samit BRI u Pekingu. A to je veći dio Planete.
Američka propaganda poručuje da „brani demokratiju“. Ali, kakva je to demokratija kada 80 odsto Izraelaca ne podržava rat. Ili, u Velikoj Britaniji, prema istraživanju agencije YouGov, samo 8 odsto Britanaca podržava rat i politiku podrške britanske vlade Izraelu. A 76 odsto podržava prekid rata i primirje. Koga onda, prema kojem demokratskom principu, predstavlja premijer Riši Sunak?
Uz to, još jednom se pokazalo da Evropa više nije bitna, da nema bilo kakav globalni značaj. Ali, zato neke evropske države uvode zakonske mjere zatvora, i do pet godina robije, za one koji javno podržavaju Palestince i ističu palestinsku zastavu. To su uvele Francuska i Švedska, a i Britanija najavljuje takve mjere.
Londonski univerzitet je već suspendovao grupu studenata koji su bili na antiratnim protestima. Suspendovani su i oni koji nisu bili na tim protestima ali su arapskog porijekla.
U razumijevanju onoga što se dešava trebalo bi podsjetiti i ko je pokret Hamas.
Pokret Hamas je američki i zapadni projekat sa ciljem da se umanji uticaj Jasera Arafata i njegove Palestinske oslobodilačke organizacije. I da razdorom među Palestincima opstruiše stvaranje palestinske države. Osnovan je 1987. godine kao dio Muslimanske braće.
Kao zapadni instrument Hamas je od početka imao bliske veze sa zvaničnim Izraelom i njegovu podršku.
To je ambijent rata ali u osnovi njegova pozadina su tektonske geopolitičke promjene na Bliskom istoku.
Ključne zemlje Bliskog istoka su napustile dominaciju Zapada i prije svega Amerike i okrenule se novim, nezapadnim integracijama koje predvode Rusija i Kina.
Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Egipat i Iran su nove članice grupe BRIKS. I došlo je do pomirenja Saudijske Arabije i Irana a i arapskih zemalja sa Sirijom.
U tom porazu američke politike na Bliskom istoku jedna od žrtava je i Izrael koji je praktično ostao usamljen. I onda se aktuelna vlada Izraela počela približavati Rusiji pa je prvo prestala da isporučuje oružje Ukrajini a potom povukla svojih 559 vojnih savjetnika iz Ukrajine. Uslijedio je zatim zahtjev Rusiji da i ona bude garant bezbjednosti Izraela.
Sve to je ozbiljno uzdrmalo odnose premijera Netanijahua sa Vašingtonom.
I kakav bi mogao biti njegov dalji tok i koje bi posljedice on mogao da izrodi? I pouke?
Prije svega će to biti novi poraz američkih pokušaja da nekako obezbjedi svoje prisustvo na Bliskom istoku. A američka ambicija je bila da… odbaci Rusiju i Kinu sa Bliskog istoka.
Rat će dovesti i do pogoršanja ekonomskih problema prije svega Zapada jer će doći do skoka cijena energenata a i putevi snabdjevanja će biti otežani. Utoliko prije što je nastala ključna podjela, Kolektivni zapad je na strani Izraela a sve arapske zemlje i one iz evroazijskih integracija su protiv rata.
Postoji vjerovatnoća da se rat i proširi. Utisak je da se to ne želi ali nastao je haos a u takvom ambijentu sva su iznenađenja moguća.
Kada je riječ o srpskim zemljama, osnovna osnovna pouka je da prema Kolektivnom zapadu ne treba da imaju bilo kakvih iluzija. A multipolarni svijet je već stvoren i u tom novom svijetu Kolektivni Zapad je gubitnik.
Ponašanje Amerike u izraelsko-palestinskom sukobu je u mnogo ćemu slično kao i u Bosni i Hercegovini prema Republici Srpskoj i na Kosovu i Metohiji prema Srbiji. Američki ambasador u Sarajevu predvodi specijalnu operaciju rušenja Republike Srpske a istovremeno tvrdi da će nastaviti da pomaže njenim građanima.
Amerika predvodi otimanje Kosova i Metohije od Srbije i pogrome protiv Srba a istovremeno tvrdi da je prijatelj Srbije i da želi strateške odnose. Posebno bi trebalo imati u vidu vazalski položaj zemalja Evropske unije.
Zapadne zemlje su skoro tri vijeka nametale svijetu svoja pravila i interese, gradile poredak u kome „samo one neće plakati“. Ali, toga više nema. A kap koja je konačno prelila čašu je, i prema zapadnim procjenama, način na koji je su se ponijele u najnovijem izraelsko-palestinskom ratu. Londonski Fajnenšel tajms ocjenjuje da se zapadni poredak ruši i posebno ukazuje da Globalni jug, koji čini većinu svijeta, više nikada neće slušati Zapad niti će mu vjerovati.
Srpske zemlje su na vjetrometini svjetova, između jednog svijeta destrukcije koji gubi moć i značaj i onog drugog kome pripada budućnost i koji će obilježiti 21. vijek.
Izvor: Sve o Srpskoj
