Piše: DŽevad Galijašević
„Naša uža domovina, Bosna i Hercegovina, vidjela je više zla od fašističkih okupatora i njihovih slugu nego ma koja pokrajina Jugoslavije. Podli osvajač vješto je iskoristio teško nasljeđe prošlosti, ono nepovjerenje i otuđenost među narodima Bosne i Hercegovine, koje su podržavali svi protivnarodni režimi u Jugoslaviji, da raspiri šovinističku mržnju, da zakrvi narode, kako bi njima lakše vladao. Preko svojih ustaških plaćenika on je u Bosni i Hercegovini počinio takve zločine pred kojim blijedi sve ono što je Bosna i Hercegovina u svojoj teškoj istoriji vidjela. Za svega nekoliko mjeseci ubijene su u Bosni i Hercegovini na zvjerski način desetine hiljada Srba, popaljeni su njihovi domovi, rušene bogomolje, uništavano sve što je bilo srpsko. Ti zločini — fizičko istrebljenje Srba — činjeni su u ime »hrvatske Bosne«. S druge strane, četnici su, u službi okupatora, počinili bezbroj zločina nad nevinim musliman-skim i hrvatskim življem u ime »srpske Bosne«. Stvarno su i jedni i drugi služili i služe tuđinu, vršeći ono što je fašistički osvajač zamislio: fizičko istrebljenje naših naroda“, rekao je Rodoljub Čolaković, prvi izvjestilac, na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, 25. novembra 1943. godine (kako tvrdi službena, politizovana istoriografija) ili, 26. i 27. 11.1943. kako tvrdi druga arhivska građa . Očigledno je to, bilo toliko bitno da nikada nije čvrsto utvrđeno i definisano. Ipak, ono što nije sporno je to, da su uz pozdravne govore ključnih ljudi Komunističke partije Jugoslavije, na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a podnesena dva referata i usvojena jedna Rezolucija. Prvi referat podnijeo je, dakle, Rodoljub Čolaković „Roćko“, partizan i narodni heroj, rodom iz Bijeljine,; naslov referata je bio: „O spoljnoj i unutrašnjoj političkoj situaciji“ . Pored ovog referata, na zasjedanju je podnešen i referat „O značaju ZAVNOBIH-a“, koji je izlagao, student, partizan i narodni heroj iz Banja Luke, Osman Karabegović . Drugih referata nije bilo a jedini usvojeni dokumenat, sa šest zaključaka, predložio je sekretar Prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, partizan i narodni heroj iz Mostara Avdo Humo u vidu „Rezolucije“ proistekle iz razmatranja „...unutarnje i vanjske politike...“.
U Rezoluciji (zaključcima) se između ostalog navodi: „...ovogodišnje velike pobjede Crvene Armije nad fašističkim hordama...“ (prva rečenica Rezolucije -zaključak br.1.); zatim, „...narodi Bosne i Hercegovine ne žele više povratak starog stanja koje je i dovelo do naše nesreće...“ (prva rečenica i smisao zaključka br.2.); zatim, „...Narodi Bosne i Hercegovine, odriču, svako pravo tzv. Londonskoj vladi da ih predstavlja i govori u njihovo ime...“ (prva rečenica i smisao zaključka br. 3) ; zatim, „...Narodi Bosne i Hercegovine stvaraju, u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije, novu, demokratsku, federativnu Jugoslaviju slobodnih i ravnopravnih naroda...“ (prva rečenica i suština zaključka br.4); zatim, „...Danas narodi Bosne i Hercegovine, kroz svoje jedino političko predstavništvo, Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja BiH, hoće da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude slobodna i zbratimljena BiH u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost, svih Srba, muslimana i Hrvata...“ (prva rečenica i suština zaključka br. 5.); te na kraju, „...Srbi, muslimani i Hrvati, čvrsto zbijeni oko ZAVNOBiH-a, uprkos svim poteškoćama, nastaviće u zajednici sa ostalim narodima Jugoslavije, svoju pravednu i opravdanu borbu do potpunog istjerivanja okupatora iz naše zemlje i uništenja svih njegovih pomagača.“ (integralan sadržaj, citat, Zaključka br. 6. Rezolucije ZAVNOBiH-a).
I to je bilo sve: ni riječi o reafirmaciji lažne državnosti o kojoj pjevaju sinovi i unuci, ustaša, domobrana i handžar divizionara u Bosni.
Samo jugoslovenski antifašizam i jugoslovensko zajedništvo, kao garancija i onog bosanskog.
Danas međutim, svi rezultati antifašističke borbe i teškog rata su poništeni, a sa njima je nepovratno razorena i projekcija Bosne i Hercegovine kao zajedničkog prostora ( u okviru Jugoslavije), koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska. Na ovaj način, politička priroda i suština Bosne i Hercegovine, kao metafore zajedništva tri naroda, poražena je i izgubljena zauvijek.
Političke i vjerske elite u Sarajevu, nevladine organizacije i sredstva informisanja – nacionalisti, islamisti, mudžahedini, vehabije i teroristi... seire nad politričkim lešom takve države, glumeći da je „ona tu samo je malo u krizi“, dok u stvarnosti, upravo oni predstavljaju, kolektivne ubice te domovine, u čiji obnavljanje, se uzalud zaklinju. I ne samo država BiH, sa njom, je zauvijek stradao i tiho otišao sa kulturne i istorijske pozornice, najmanji i politički, najslabiji faktor, nekad državotvoran narod – „Jugosloveni“, koji su pred rat činili 7 % stanovništva. Stiče se utisak d je to bila planirana projekcija etničke i političke mape BiH, nastala na liniji raznih, sumnjivih, međunarodnih aranžmana, geopolitičkih konstrukcija zapadnih sila i lokalnih lidera. Osnovni smisao antifašizma, koji je bio u „jugoslovenstvu“ kao zajednici, time je poražen.
Prema svjedočenju vrhovnog komandanta NOB-a maršala Josipa Broza Tita iz maja 1944. godine, koje je iznio u tadašnjem London Timesu, postotak muslimana u partizanskim jedinicama bio je 2,5 posto.
Iako su se u Sarajevu, danas probudili lažni antifašisti vrijedi napomenuti da su u NDH, objektivno, muslimani bili, uticajno nacističko i hrvatsko cvijeće: prisutno u svim strukturama i na svim nivoima državne vlasti.
Potpredsjednik vlade NDH bio je dr. Osman Kulenović, kasnije dr. DŽafer Kulenović;
prvi doglavnik Ademaga Mešić a dva pomoćnika prof. Hakija Hadžić i prof. Alija Šuljak;
četiri ministra u vladi: dr.Mehmed Alajbegović, Hilmija Bešlagić, dr. Meho Mehičić i zagrebački muftija Ismet efendija Muftić;
potpredsjednik sabora Ismet beg Gavran-Kapetanović;
potpredsjednik hrvatske državne banke ing. Junuz Mehmedagic.
Diplomatski predstavnici NDH bili su: prof. Salih Baljić i prof Hakija Hadžić!
Visoki upravni službenici, povjerenici, stožernici i drugi dužnosnici bili su: Rasim Kršlak, Ragib Čapljić, Derviš Omerović, Hasan Ćustović, Muhamed Hadzibaščaušević, Agim Ugljen, dr. Avdo Ferizbegović, Šefkija Balić, dr. Bahrija Kadić, Hilmija LJutić i niz drugih.
Hrvatski domobranski general Junuz Ajanović (obješen u BG 1945. s 38 hrvatskih generala i viših časnika);
General Muharem Hromić (mučen i obješen 45.);
pukovnik Osman Čengić, zapovjednik konjaničkog sklopa u Sarajevu (obješen);
pukovnik Hasim Torlić, zapovjednik B. Luke (nestao u kolonama smrti); pukovnik Ismet ef. Muftić, vojni muftija HOS-a (obješen na ulaznim vratima džamije u Zagrebu);
pukovnik Salki Alikadić, zapovjednik pješačke pukovnije (poginuo na Ozrenu);
pukovnik Avdaga Hasić, zapovjednik 12. ustaškog zdruga i zamjenik zapovjednika 12 divizije (samoubojstvo u Austriji uz posljednje riječi "Nema više NDH, nema ni tebe Avdaga“);
pukovnik: Ibrahim vitez Pirić-Pjanić, zamjenik zapovjednika 12. ustaškog zdruga;
pukovnik Asim Tanović, zapovjednik 7. ustaške pukovnije (obješen 45.);
pukovnik Husein beg Biščević, zapovjednik 4. puka i zamjenik 13. dragovoljačke divizije (nestao u kolonama smrti);
pukovnik Šemso Hasandefić, zapovjednik grada Sarajeva (obješen 45.);
pukovnik Muharem Aganović, zapovjednik oružnickog krila za Istočnu Bosnu (zarobljen, osuđen na 18 godina, umoren u zatvoru);
pukovnik Šemso Hajrović, sudac vojnoga suda (obješen u Mostaru);
pukovnik Mehmed Ridanović, liječnik (nestao u kolonama smrti ).
DOPUKOVNICI: Akif Handžić, Muhamed Hadžiefendić, Mihat Topčić, Sirija Hadžić, Ferid Cerić, Adnan Demičić, Hasan Sarščević.
BOJNICI:Nedžib Tafro, Ahmed Cerić, Tahir Alagić, Idriz Delić, Hasan Ćatović, Hasan Saračević, Osmanagić
Prvi zapovjednik Crne Legije bio je Bećir Lokmić.
Predhodne delove feljtona pročitajte OVDE.
Sutra na Pravdi nastavak Islamisti nacisti – lažni natifašisti
Izvor: Pravda
