Piše: DŽevad Galijašević
Sigurno je najvažniji aspekt svake saradnje različitih i globalno uticajnih država i saveza, pa i Rusije sa zemljama OIC-a, odgovor na prosto pitanje: kako i koliko ta saradnja utiče na globalnu stabilnost i proces okončanja ili smanjivanja sukoba među državama.
U tom smislu, istorijski kontekst saradnje između Rusije i zemalja OIC-a, savremena situacija i činjenica da države učesnice procesa saradnje zauzimaju značajni prostor na nekoliko kontinenata te da se ta saradnja ne može, prosto, samo regionalno tretirati. Priroda odnosa između ove dvije strane, bitno utiče na geopolitičke odnose i bezbjednosne izazove u cjelom svijetu. Naravno da su neodvojivi od te saradnje i faktori poput: energetske politike, vjerskih sukoba i geopolitičkih interesa koji snažno, svi skupa utiču na globalne odnose. Tu se svakako otvara i uočava važno pitanje ljudskih prava i demokratije u cjelokupnom kontekstu, uz prava manjina, slobodu medija i prava na politički pluralizam ova saradnja ostvaruje važan uticaj na globalnu politiku a posebno na odnose između velikih sila i drugih zemalja izvan ovog odnosa, posebno SAD-a i EU, koji u svemu, imaju svoj interes. Uz širi kontekst i geopolitičke faktore nužno je istražiti značaj ove saradnje za demokratiju, ljudska prava i globalnu politiku.
U svakom slučaju, proces saradnje Rusije i zemalja OIC-a je pozitivan, višeznačan, produktivan i važan. Istovremeno, jasno je da islamske zemlje, kao članice OIC-a znaju i razumiju da je Rusija država u kojoj se Islam razvijao slobodno, jer je Islam sastavni dio istorije i kulture Rusije. Šta više, aktuelna vlast u zemlji, redovno naglašava doprinos Islama razvoju zemlje i njenom uspostavljanju kao velike sile. Muslimani u Rusiji se razvijaju i žive slobodno, uživajući sva prava koja imaju i ostali građani zemlje. Trenutno u Rusiji živi oko 25 miliona muslimana od kojih većina - u Ingušetiji, Dagestanu, Čečeniji, Baškortostanu i Tatarstanu u kome se održava, ovaj najznačajniji, međunarodni ekonomski forum.
Tatarstan je, naravno, prilično poznat Bosni i Hercegovini a naročito nakon što je, 14. aprila 2021. god., predsjednik Tatarstana Rustam Minnikhanov boravio u radnoj posjeti Sarajevu i bio primljen na najvišem nivou, od strane Tri člana Predsjedništva BiH. Bogato iskustvo u međunacionalnoj i međuvjerskoj komunikaciji na tlu Rusije i u Tatarstanu, mogu biti pouka za Bosnu i Hercegovinu. Upravo ovđe i na ovoj konferenciji, se, primjećuje neosnovanost uopštavanja i tumačenja Samuela Huntingtona o neminovnosti sukoba različitih civilizacijskih obrazaca i zajednica, na onom prostoru, na kome granice između njih nisu jasno utvrđene. Zato, na ovom mjestu, u Kazanju, svi lakše shvatamo da zajednički život nema alternativu, tim prije jer je tokom istorijskog razvoja, razvijena tradicija mirnog suživota predstavnika različitih religija i razumijevanje potrebe za jačanjem jedinstvene, vlastite, države.
Živeći rame uz rame s Rusima i drugim narodima Rusije dugi niz stoljeća, komunicirajući s njima u različitim oblastima života, muslimanski narodi dali su značajan doprinos razvoju na ekonomskom i humanitarnom planu svoje domovine, formiranju njenog društvenog i kulturnog identiteta pa ne čudi taj snažni iskorak i važan primjer koji danas, muslimanima svijeta daje Predsjednik Čečenije Ramzan Ahmadovič Kadirov.
Obraćajući vam se danas, ističem da je po broju i strukturi stanovništva, situacija u zemlji iz koje dolazim, u Bosni i Hercegovini, vrlo slična situaciji u Tatarstanu, ovoj veličanstvenoj republici koja je u sastavu Rusije, na srednjoj Volgi. Skupiti snage i suočiti se sa svojim slabostima i problemima društva iz koga dolazim, najvažniji je rezultat posjete Kazanju i učešću na ovoj konferenciji. Iskustvo Tatarstana, i duh ove konferencije u kojoj glavni ton daju Zemlje Organizacije islamske saradnje i Rusija, nedostaje državi, Bosni i Hercegovini.
Muslimanski svijet, više nego Islam sam po sebi, suočava se s brojnim problemima, kako u cjelom svijetu, tako posebno, i u zemlji iz koje dolazim. Najveži problem i naša odgovornost leži u tome, što ovo pozitivno iskustvo saradnje, mi nismo bili sposobni primjeniti u svojoj zemlji i nismo pronašli put do saradnje naših, malih naroda i vjerskih zajednica. Rat koji se vodio na našem tlu bio je geopolitički inspirisan i motivisan zapadnim interesom razbijanja zajedničke države Jugoslavije, što ne umanjuje našu odgovornost. Kao učesnik tog rata vidim da iskustvo i pogled na uzroke i dugoročne posljedice tog rata, zbog pritiska zapadne kulture, medija i politike, praktično je nemoguće prenijeti na društvo i pomoći zajednici da nađe put.
Naravno, mnogi od problema sa kojima se suočavaju muslimani u Bosni i Hercegovini i islamska društva na planeti, predstavljaju globalne izazove, i oni zahtijevaju globalna rješenja. Rusija, kao globalna sila, igra važnu ulogu u rješavanju svih međunarodnih kriza, pa tako i onih čiji su akteri muslimani. Istovremeno i razumljivo i pogrešno, islam se izučava s mogućnošću da vlastito negativno iskustvo sa Zapadom bude zaboravljeno i redefinisano. Američke intervencije u različitim muslimanskim državama, kakve su Afganistan,Irak, Sirija, Libija i Iran, Rusiji su kod svih muslimana omogućile poseban status. Iako je zapadni faktor važan u svakoj analizi kojom želimo sagledati perspektive islamskog svijeta, ipak, posljednja dešavanja potvrdila su da je ovaj neophodni faktor uglavnom destruktivan, da ne uvažava osnovne razlike u stepenu i kvalitetu, koje su nastajale u različitim, i na zapadu ne baš pravilno shvaćenim društveno-istorijskim procesima.
Iz takve perspektive, uočljivo je zašto Rusija igra važnu ulogu spram trenutnih problema muslimana.
Prije svega, Rusija je globalni igrač, bila oduvijek, pa i u vrijeme kada je, kroz Sovjetski Savez lomila okoštale odnose, suprostavila se fašizmu i pobijedila ga, te na kraju zadala odlučujuće strateške, geopolitičke udarce kolonijalizmu, otvarajući time vrata za izgradnju suvereniteta i integriteta mnogih danas suverenih država. Udio Rusije u rješavanju svakog velikog problema u svijetu, tako i onih koji dolaze iz islamskog svijeta ili su kao problem nametnuti, je zato, vrlo važan.
Drugo, istorijski posmatrano, Rusija je domovina mnogih muslimana koji su tu vjekovima živjeli pod različitim režimima, te takvo iskustvo može poslužiti u nalasku određenih alternativa za naše tekuće probleme.
Treće, Rusija je ključni igrač u brojnim međunarodnim problemima u koje je uključen i islamski aspekt; naprimjer kriza u Siriji. Pragmatično posmatrano, veoma je teško napraviti bilo kakav napredak u Siriji bez pristanka Rusije. Istorijski posmatrano, različite države su igrale ključne uloge u vezi s muslimanskim svijetom. Prije Sjedinjenih Američkih Država i njenog agresivnog nastupa koji razara osnove političkog sistema i društvenih odnosa u Islamskom svijetu, Velika Britanija je bila država od velikog i vrlo negativnog, kolonijalnog značaja za cijeli region, posebno u 19. vijeku. Ona je godinama bila odlučujući faktor u mnogim državama od Indije do Jordana. Sa druge strane, na istoj kolonijalnoj osnovi, u Africi, je Francuska igrala sličnu ulogu, istina u manjoj mjeri.
Od suštinske važnosti je činjenica da u Rusiji razumiju da je “arapsko proljeće” rezultat agresivnog napada Zapada na Bliski i Srednji istok, u kome su dobili podršku raznih militantnih i terorističkih grupa a posebno Muslimanskog bratstva. I objavljenim ratom protiv terorizma i hibridnim operacijama Zapadne zemlje, SAD, Velika Britanija i Francuska, su ubistvima političkih lidera i pljačkom društvenih dobara činili sve, da uspostave novi zapadni poredak, u arapskom svijetu. U tom smislu, “arapsko proljeće” za Rusiju predstavlja samo nastavak nekoliko “obojenih revolucija” koje su se dogodile u Gruziji i Ukrajini. Istovremeno, Rusija je podigla nivo uzbune pojavom Islamske države Iraka i Levanta (IDIL) smatrajući ih sa jedne strane geopolitičkim instrumentima zapada a sa druge strane ozbiljnom prijetnjom širanja radikalizma i nasilja. U suštini, “arapsko proljeće” je izazvalo kolaps mnogih država kakve su Jemen i Libija. A kad država doživi kolaps, nedržavni akteri bivaju još važnijim pa treba sklopati partnerstva s nenasilnim, nedržavnim akterima koji trajno odbacuju nasilje.
U vremenu kolapsa muslimanskih država, Rusija može razvijati strateške kontakte s miroljubivim religijskim grupama i drugim društvenim pokretima. Ne smije se zaboraviti da danas radikalne religijske grupe progone miroljubive društvene pokrete. Da bi takvi miroljubivi pokreti preživjeli, nužna je međunarodna pomoć. Sa druge strane, očigledan nedostatak dijaloga između zapadnih država i islamskih grupa najslabija je karika zapadne diplomatije na Bliskom istoku ako zapadna diplomatija, uopšte i postoji. Jer arogantni nastupi Sjedinjenih američkih država, Velike Britanije, NATO i EU, pretnja nasiljem ili upotreba nasilja naspram islamskih društava. Sa obrazloženjem da tradicionalni diplomatski aparat ne postoji u državama Bliskog istoka, jer su one u kolapsu, jedina opcija za Amerikance i druge zapadne zemlje i saveze, razvijanje jakih veza s nedržavnim akterima, organizovanje nasilnih grupa i terorističkih organizacija te pravljenje, sa njima pritisak na režime i društvo u cjelini. Zato je Rusija, kao država sa milionima građana muslimana, evidentno postala saveznikom miroljubivih islamskih grupa na Bliskom istoku i zaštitnik njih i međunarodnog poretka.
Evidentno i uočljivo je, rat u Ukrajini ujedinio „Zapadni svijet“ protiv Rusije i u osudi Ruske specijalne operacije, na isti način na koji se Zapad (SAD, Velika Britanija, Francuska i NJemačka -NATO, Evropska Unija, Comonwelt...), ujedinio protiv Islamskog svijeta, u poznatom „Ratu protiv terorizma“ i potpuno izmišljenim razlozima zbog kojih je bio pokrenut i vođen. U ratu u Ukrajini, zapadna propaganda slavi Zelenskog kao „prvog heroja 21. vijeka“ iako je on sam po sebi, najkontroverznija figura ovog rata. Ipak vrijedi napomenuti, da je na listi najuticajnijih cionista na planeti, koju je The Jerusalem Post objavio, već davne, 2019. godine, pod rednim brojem 8. se nalazi ime Vladimira Zelenskog.
Pratite Jutjub kanal portala Pravda na kome emisije vodi Igor Marinković https://t.co/zpsfQELH7c
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) May 16, 2023
Ovđe je poenta na odnosu zapada prema Palestincima, a pored Palestine bar još desetak rana koje je zapad zadao muslimanima i danas krvari. Osim brutalnih ratova i invazija zemalja zapadne alijanse protiv muslimana kampanje nakon 11. septembra, stigma islamskog terorizma živa je na zapadu i služi zapadnim zemljama da agresivno i nekažnjeno terorišu muslimane, posebno tamo gđe žive kao manjine. I dok traje rat u Ukrajini, islamski svijet je dobio predah. Stoga, se danas ne postavlja pitanje ko će iskoristiti ovo zatišje na Bliskom istoku, zapad ili islamski svijet, da bi se promijenili dosadašnji odnosi, već na koji će način, muslimanske elite prpoznati svoju šansu u izgradnji novog multipolarnog svijeta i boljeg mjesta u međunarodnoj areni, uz pomoć, na to spremne Rusije? Zato, pitanje ruske specijalne operacije u Ukrajinu islamski svijet ne tretira kao pitanje konvencionalne agresije jedne zemlje na drugu, jer sukob, od prvog dana ima globalne razmjere rata pravoslavnog istoka sa katoličkim zapadom. Narativ, pozapadnjačenih i razturčenih, bosanskih muslimana, nažalost, danas je bliži zapadnom, Fukuyaminom mišljenju nego opštem duhu i raspoloženju islamskog svijeta i ove, velike konferencije-
Izvor: Pravda
