Piše: DŽevad Galijašević
Bilo je to samo dan poslije dva važna kongresa, dvije od tri najvažnije stranke nove bošnjačke vlasti u Sarajevu.
Dva održana partijska kongresa su učvrstili političke pozicije Nermina Nikšića, predsjednika SDP BiH (bivše Titine partije - Saveza komunista) i Edina Forte, predsjednika pre dvije decenije formirane neoliberalne nade u Bošnjaka „Naše Stranke“, koja vlada u Sarajevu.
Nikšić i Forto zajedno sa Elmedinom Konakovićem, predsjednikom političke stranke „Narod i Pravda“ – NIP - predstavljaju vlast „Stranaka Trojke“ koja je spremna na razgovore, dogovore i kompromise sa drugima strankama i narodima i sa drugim entitetom.
Uloga političkog liderstva u procesu saradnje u BiH važna je uprkos očito sukobljenim nacionalnim interesima.
Prilika za ozbiljniju saradnju između Bošnjaka, Srba i Hrvata, jednom je bila otvorena i propuštena, izborom Sulejmana Tihića na čelo SDA – te zlokobne, vodeće vjerske i nacionalne bošnjačke, stranke u Sarajevu.
Tihić je došao na čelo SDA u oktobru 2001. godine, kada je, pod pritiskom Sjedinjenih Američkih Država, Alija Izetbegović, morao odstupiti, prvo od kandidature na Izborima za Predsjedništvo BiH a zatim i sa pozicije stranačkog lidera i zauvijek se povući iz politike vlastitog naroda i cijele zemlje.
Republika Srpska, Srbija i Hrvatska nisu zloupotrebile ovu situaciju ni činjenicu da u roku od mjesec dana, nakon učešća mudžahedina iz BiH u terorističkom napadu na Kule bliznakinje-STC i Pentagon, Alija Izetbegović mjesec dana poslije zauvijek napušta politiku.
Činilo se da dolazi period stabilizacije unutrašnjih međuetničkih odnosa a time i stvaranja prostora u BiH za novu politiku Srbije i Hrvatske.
Ali, Alijin zloduh i sin Bakir, koristeći geopolitičke okolnosti, nije dozvolio ozbiljnije zahvate na polju saradnje: rušenje tzv. „Aprilskog paketa“ a zatim i „Prudskog sporazuma“ Bošnjaka i Hrvata, koji su predvodili Haris Silajdžić i Katolička crkva u BiH, podržano je jednim Bakirovim poslanikom koji je onemogućio postojanje dvotrećinske većine formirane na teškim kompromisima tri naroda i njihovih vodećih političkih stranaka.
Više od deset godina protraćeno je bez ijedne značajne odluke i pomaka na planu saradnje među narodima, samo zbog opstrukcija unutar SDA i rušenja uticaja umjerenog Sulejmana Tihića.
Dok je Srbija preživljavala tešku dramu nakon ubistva premijera Zorana Đinđića, BiH je ušla u proces suočavanja sa terorizmom i organizovanim kriminalom povezanim preko SDA i Izetbegovićevog naslijeđa sa Al Kaidom, Muslimanskom braćom, koje su djelovale unutar vojnih i policijskih struktura.
Iako je zemlja prividno krenula u reformu obavještajno bezbjednosnih struktura, odbrane i poreske politike, kako bi se ograničio uticaj islamističkih struktura u BiH i ukrotila Al Kaida, u suštini je široko započeta reforma državno pravnog uređenja bila uperena uglavnom protiv interesa srpskog naroda a djelimično i hrvatskog.
Politička šansa, koju je imenovanje Sulejmana Tihića nosilo, pored ekonomskih problema, udarila je u zid zapadne nepopustljivosti po pitanju rješavanja odnosa centralne vlasti i ineresa entiteta i nacija.
Proces saradnje je definitivno odbačen nakon 25. septembra 2014. godine, kada, nakon smrti Sulejmana Tihića, na čelo SDA dolazi Bakir Izetbegović sa programom i akcijama punim radikalnog političkog i islamističkog naboja.
Bakir pravi koaliciju sa probritanskom političkom strankom u Banjaluci – PDP, koja u savezu sa SDS-om ulazi u vlast na zajedničlkom nivou, pri čemu na čelo Ministarstva bezbjednosti dolazi nesposobni i sa kriminalom povezan Dragan Mektić koji na čelo Agencije za istrage i zaštitu – SIPA, dovodi svoga kuma Pericu Stanića.
Nakon preuzimanja vlasti Bakirove mlado-muslimanske gamadi sa partnerima PDP-SDS, kreće haos i terorizam se vraća na velika vrata u BiH i region.
Već, 27. aprila 2015. islamista i terorista, Nerdin Ibrić vrši napad na policijsku stanicu u Zvorniku i ubija policajca Dragana Đurića.
Kada je tadašnji predsjednik Vlade Republike Srbije Aleksaandar Vučić, pokušao spasiti proces saradnje između BiH i Srbije, i došao 11. jula 2015. na komemorativni skup u Srebrenicu, napadnut je i kamenovan. Ovaj napad bio je jasna poruka da je vrijeme pregovora i saradnje završeno smrću umjerenog Tihića i da su sve akcije i retorika, koja dolazi iz Sarajeva, dobila ton i boju devedesetih godina.
Da se SDA vratila starim poslovima i terorizmu, pokazalo se ubrzo. 18. novembra 2015. godine kada vehabija, Enes Omeragić, slučajno rođen u Francuskoj 1981. godine ubija dva vojnika oružanih snaga BiH – jednog Bošnjaka Armina i jednog Srbina Nedeljka.
Istina je da zapadnim namjesnicima u BiH nikada nije odgovarao potpuni prekid komunikacije među narodima jer su oni namjeravali i dalje održavati privid napretka u međunacionalnim i regionalnim odnosima.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) June 17, 2023
Zato iskustvo, političkog djelovanja većinski konačno odbačene islamističke kopiladi i SDA služi kao pouka.
Kao što je nekada unutar SDA Bakir pokrenuo otpor umjerenom lideru, tako i na „Nikšićev pobjednički“ kongres nisu došli važni funkcioneri: „zeleni kadar“ i član Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Irfan Čengić, potpredsjednik i bivši generalni sekretar stranke.
U SDP BiH, nisu znali da Bećirović neće doći, dok je Irfan Čengić najavio bojkot kongresa.
Istovremeno, SDA se raspada: uhapšeni su neki bivši visoki funkcioneri stranke, poput Abdulaha Skake i Senaida Memića, a mnogi predviđaju da je to tek početak obračuna s kriminalom.
Gubitkom kontrole nad milijardama maraka budžeta, najvećim državnim kompanijama, policijom i pravosuđem, otvara se prostor da se raspakuju ratni zločini, nestale donacije, kriminalne privatizacije i ostala brojna nedjela koja su se desila pod vladavinom te stranke.
Sa tog broda mnogi će bježati glavom bez obzira poput istaknute funkcionerke Alme Čolo.
Svoj oproštaj od Bakira objavio je i radikalni bot SDA, Jasmin Mulahusić, koji je na svom profilu objavio poruku:
Svoj oproštaj od Bakira objavio je i radikalni bot SDA, Jasmin Mulahusić, koji je na svom profilu objavio poruku: „Neće uspjeti narod koji za vladara postavi žensko“, što su mnogi protumačili kao poruku upućenu stvarnoj vladarici SDA Sebiji Izetbegović.
Ostale tekstove DŽevada Galijaševića pogledajte OVDE.
Izvor: Pečat
