Mnogima će se dići kosa na glavi kada vide ovaj naslov, ali što mogu. Puno toga znam i razumijem, i ono što on radi, nitko ne bi mogao bolje. Mnogi ne žele to da vide, opozicija, bivši natovci koji su stekli imidž „velikih Srbina“ pa su reaktivirani da ga ruše, njegovi dogmatski analitičari koji su se prodali Zapadu „za šaku dolara“, mnogi koji ne znaju razmišljati pa su im crno-bijeli odnosi najlakši za razumjeti, itd. Pored ovih svinja i idiota, ponekad dobronamjernih, nije lako u novinskom članku koji mora biti jednostavan i kratak, kazati suštinske stvari.
Prije nego što nastavim o našem junaku, par riječi o meni – moram. Pored mojih diploma, domaćih i stranih, i mojih profesura na najelitnijim zapadnim sveučilištima, objavljeno mi je više knjiga o međunarodnim odnosima, na više jezika, od toga jedan udžbenik. U Kvebeku, Kanada, bio sam više godina direktor instituta za međunarodne odnose. Također mi je objavljeno više knjiga iz političkog komuniciranja i iz filozofije historije.
Znam kakvo je kretanje i smisao historije, ali je ona dijalektična, proturječna, nije ravna linija, a kada se to spusti na nivo država i naroda, stvari postaju krajnje zapetljane. Da ne dužim. Svojim studentima velim da istina ima više nivoa. Ono što je točno na jednom nivou, može biti netočno na drugom itd. Život je kao i šah: ima milijarde kombinacija, sve su međusobno povezane, a samo su neke ispravne.
Piše: Emil Vlajki
Vučića poznajem dugo, još od dana kada je, zajedno sa Tomom, bio glavni kadar Vojislava Šešelja koji je prije toga bio moj kolega na FPN u Sarajevu. Sa Vojom se ni u čemu nisam slagao, ni sa, prvo, njegovim komunističkim idejama, ni, kasnije, sa njegovim „četništvom“. Međutim, imali smo sjajne međusobne odnose. Ja sam ga branio na sudu kada je bio optužen za srpski nacionalizam, jedini od profesora, a on mi je kasnije omogućio da objavim svoju prvu značajnu knjigu iz filozofije komuniciranja.
Zašto je Aco postao „četnik“, vjerojatno iz oportunizma. Vojina Radikalna stranka je tada bila vrlo jaka i Aco je u tom periodu postao ministar, najmlađi ikada! Da ne duljim, reći ću ono najvažnije.
Aco je oduvijek mrzio Zapad, te ni sada, ni za jotu, od toga ne odstupa. Točno je, da je prihvatio ponudu Zapada da dođe na vlast, uvjet je bio da raskine sa Vojom koji je bio u zatvoru, ali je mislio kako je mudriji od njega. Naravno, Zapad je njega nadmudrio.
Aco je nastavio tamo gdje su Tadićevi „žuti“, sa Jeremićem i Đilasom stali; oni su, u pravnom smislu sve uradili da se nastavi izdaja Srbije u pogledu Kosmeta.
Vučić je upao u ralje Briselskih sporazuma. Vjerovao je u obećanu Zajednicu Srpskih Općina koja je trebalo da bude druga Republika Srpska, i u ime toga je ispunjavao sve što su Zapad i Albanci od njega tražili, jačajući lažnu državu Republika Kosova. Kada je shvatio da je prevaren i da od Republike Srpske 2 neće ništa biti, bilo je kasno, ALI NE I PREKASNO. Sada se vadi dosta dobro; da su „žuti“ na vlasti, Republika Kosova bi odavno bila članica UN.
Tko je postmoderni junak? Nekadašnji junak je bio osoba čvrstih principa, beskompromisan, krajnje pošten i držao se uvijek zadate riječi. Postmoderni junak čini dosta toga što svakodnevni moral osuđuje kao nečasno. On, naravno, ima svoje ciljeve ali je njihovo ostvarenje na međunarodnoj areni izuzetno kompleksno i često je podložno neuspjehu (Bžežinski, Velika šahovska tabla; Hegel, Filozofija historije – posebno, uloga velikih ličnosti u historiji).
Još je Makijaveli u svom djelu Princ uočio, da su u političkoj sferi dozvoljena sva sredstva za realizaciju političkog cilja, sama politika kao izraz života je u suprotnosti sa univerzalnim, etičkim principima. Politika države ne proizvodi vrlinu, nego upravo njenu negaciju. Međutim, oficijelno u sferi politike i države uvijek se postuliraju univerzalni, krajnji ciljevi, koji su moralno i etički obojeni.
Da bi se ostvario krajnji cilj, „vladar mora biti hrabar kao lav i lukav kao lisica. Ne može i ne smije razborit gospodar držati dane riječi ako je nestalo razloga koji su ga naveli učiniti obećanje. Kad bi svi ljudi bili dobri, ovaj savjet ne bi bio dobar; no jer su opaki i ne bi oni držali riječ, što su je tebi dali, ne moraš je ni ti držati prema njima.
Vučić je, zbog svoje impulsivnosti, još daleko i od lava i od lisice, ali uči u hodu. Shvatio je, da je daleko važnije biti lisica nego lav kako bi se rješavale vrlo kompleksne situacije. Evo najnovijeg primjera.
SAD su optužile Vulina, šefa BIA-e, da širi ruski maligni utjecaj u Srbiji i da je upetljan u kriminal. Drugim riječima, poručile su Vučiću da ne smije više sjediti na dvije stolice, rusku i američku, jer je njihovo strpljenje pri kraju.
Vučić je shvatio poruku, podleći će pritisku i smijenit će Vulina. Ali, kako da se oslobodi „ruskog malignog utjecaja“. Niti želi, niti može.
Jer, na primjer, Vučić želi da pitanje Kosmeta stavi pred SB UN. U tu svrhu, sastao se jučer sa ambasadorima Rusije i Kine!
E, sada, kako da Rusima objasni da je podlegao Americi u pogledu Vulina, a da Americi objasni da je tražio pomoć Rusije i Kine?
I tako svaki dan, 385 dana u godini!
Nema čovjeka u Srbiji koji bi to mogao, nezamjenjiv je!
Doduše, vrč ide na vodu dok se ne razbije. Pitanje je jedino da li je taj vrč Zapad ili Vučić.
Ostale tekstove Emila Vlajkija čitajte OVDE.
Izvor: Pravda
