Piše: DŽevad Galijašević
Na pitanje koje se često postavlja: Zašto Amerikanci potkopavaju tu vlastitu diplomatsku pobjedu i razaraju Dejtonski sporazum, odgovor je vrlo jednostavan: Srbi su krajem dvadesetog vijeka priredili veličanstvena poniženja jedinoj svjetskoj sili i prisilili ih da gutaju gorke pilule Dejtonskog sporazuma i Rezolucije 1244. Oko 200.000 vojnika Republike Srpske i još 300.000 vojnika Savezne Republike Jugoslavije bili su ozbiljan vojni potecijal koji je amerikance natjerao da ustuknu i da razaranju Srpskog naroda i srpskih država pristupe sistematično i korak po korak. Na duže staze. Osjećaj poniženja jedine globalne supersile toga doba - supersile koja pravi kompromise sa Srbima na Balkanu i mora odustati od brzih rješenja izaziva frustracije koje se manifestuju i danas upravo akcijama destrukcije vlastite diplomatske akcije.
TRO-PREDSJEDNIČKI SISTEM:
Zbog toga Amerikanci mjenjaju i odbacuju mirovne sporazume i rezolucije, koje su prividno kreirali a u suštini prihvatali ih u iznudici. Zato danas zavode sankcije nosiocima najvažnijih ovlaštenja u okviru Republike Srpske, Milorad Dodiku, Željki Cvijanović, Radovanu Viškoviću, Nenadu Stevandiću i Milošu Bukejloviću ali proganjaju i Aleksandra Vulina. Sve Srbe čija politika oživljava sjećanje na otpor i suprostavljanje američkoj moći i evidentna poniženja. Dejtonska Bosna i Hercegovina i Kosovo u Srbiji – za američku predstavu o vlastitoj moći je neprihvatljivo.
Ako je Bosna i Hercegovina država, onda je to država koja je, onako polovično parlamentarna a istovremeno je, polovično i predsjednička (ne)demokratija a uz to svem, BiH je, polovično i protektorat.
Te „tri polovine“ strukture vlasti otkrivaju stepen bosanskog ludila i patologije kada se to naziva državom.
BiH ima tri predsjednika koji, prividno, imaju najveća ovlaštenja u zemlji, jer predsjednici u BiH predstavljaju svoje narode i entitete i konstituišu organ ustavne vlasti, Predsjedništvo BiH. Iako, Federacija BiH ima dva člana Predsjedništva, koji je po-pola predstavljaju, oba ta člana se biraju na jednoj polovini i od strane samo jednog naroda. Onog najbrojnijeg. Bošnjačkog naravno.
Kada neko spolja, ko ima više razuma od bosanskog bukvana, danas baci pogled ka tom najvažnijem organu navodne države, vidjeće da je tu najveći autoritet i najsnažniji lider predstavnik Srpskog naroda i Republike Srpske, autoritativni patriota i najhrabrija žena lider, u Evropi, Željka Cvijanović.
Pored nje tu su dva člana predsjedništva koja bi bez sumnje zaslužila najveći podsmijeh i sprdnju da nije naroda koji to zaslužuje, jer ih je izabrao takve šantave i slinave da se bore za njega i njegov, bošnjački, interes. Ova dva člana predstavljaju dva naroda i dvije države, pa o tome valja reći ono najvažnije. Onaj važniji, prvi, je „učestali“ Željko Komšić izabran je da zastupa interese konstitutivnih Engleza u BiH i Velike Britanije pa, možda, čak i Komonvelta. Drugi je političko nedonošče Denis Bećirović, koji predstavlja još važniji i još konstitutivniji narod u BiH, onaj Američki i svakako Sjedinjene Američke države i cjelu Sjevernu Ameriku.
Očito je američko i britansko, obavještajno djelovanje u ovakvim i sličnim fiktivnim državama, već toliko javno, da se jasno uočava da mnogi glumci na političkoj sceni BiH i Republike Srpske, nisu politički već obavještajni projekat tajnih službi, dobro plaćeni i vješto preparirani.
Da bi Željko i Denis, mogli igrati svoju ulogu, raditi za strane gazde, a u zemlji glumiti i prosipati nacionalnu idiotariju, moraju ih izglasati Bošnjaci; a da bi baš njih izglasali, oni, svaki bogovjetni dan moraju napadati Srbe, Republiku Srpsku i Srbiju – Dodika i Vučića.
Jer to je temeljni, pa čak i jedini, bošnjački nacionalni interes, oni tako brane i čuvaju „Bosnu“, i na taj način bandoglavi i zavedeni, na Izborima u zemlji biraju upravo takve, da ih nastave voditi ovom stranputicom kojom ih je poveo Alija, prije više od trideset godina. Tako u Sarajevu razumiju i svom narodu objašnjavaju racionalnu politiku izgradnje zajedničke države. Bošnjacima zajedničke, jer u Sarajevu nije bitno ko je tu koje nacije ili vjere, važno je samo da je Bošnjak i da je musliman. Pa da brani državu napadajući drugi narod.
Nisu ni Hrvati pošteđeni i lišeni pritiska „hrabrih Bošnjaka“ i prividno „crvenih“ i lažno „zelenih“, jer je njihova stvarna boja rezultat miješanja ove dvije boje oficijelne ideološke orijentacije. Crnilo. Oni samo crnilom boje zemlju i guraju tamu u svaki njen kutak.
Dakle, i Hrvati su na udaru jer je radikalna ideja političkog crnila neprijateljski orijentisana prema svemu što postoji: čak i prema sebi i svojima. Ipak, Hrvati su ponekad drugačiji i mudriji: često prilagodljivi, a katkad su prave čekalice, ali čekalice-dočekalice.
Srbi međutim ne znaju glumiti i nisu naučili prešutiti uvrede, laži i propagandu. Srbi reaguju na taj lavež koji ne prestaje odjekivati iz Sarajeva – Srbi ne vole kad ih se vređa – Srbi ne vole kad im se oduzima pravo upravljanja zajedničkom državom i Srbi reguju, odgovaraju; Srbi se bore i jasno stavljaju do znanja da ne trpe nepravdu i da ne znaju – ama baš ne znaju, živjeti životom sluge i bez slobode.
Zato su Srbi pod pritiskom i zato stradaju.
Nisu prilagodljivi i ne znaju slušati, poručiće im sarajevske evet efenfije – slinavi klimoglavci, koji uveseljavaju svakog gazdu, cjelu poznatu istoriju.
I, zato su Srbi sankcionisani od najveće svjetske sile Amerike, po redu i po značaju: prvo Milorad Dodik, pa Željka Cvijanović, pa Radovan Višković, pa Nenad Stevandić. Ali tu su nekako, ni krivog ni dužnog zakačili i novoizabranog ministra pravde Republike Srpske Miloša Bukejlovića. Naravno, Dodika i Cvijanovićku su „poselamili“ sankcijama i Englezi.
PIROMANI BOSANSKOG RADIKALIZMA:
O sankcijama galame svi u Sarajevu: hodže i hadžije – galame političari, galami repato i kusavo ali, svi skupa tiinternacionalni mutanti, skriveni iza crvene boje socijaldemokratije i njene komunističke istorije u BiH, izbjegli su zagalamiti u javnosti, zbog načina na koji je Vrhovni sud SAD, potvrdio kazne doživotnog zatvora Bošnjaku, u Americi školovanom građaninu, Mirsadu Kandiću, globalnom teroristi iz Bosne i Hercegovine. Ako izuzmemo Hrvatski medijski servis, ni mediji u BiH nisu se osvrnuli na tu presudu, vjerovatno, u želji da ne pokvare sliku evropskog puta protektorata a posebno, građanski i evropski orijentisanih Bošnjaka koji uložiše trud i znoj u crtanje lažne slike evropskog Islama u Sarajevu tamo gdje nema ni Evrope ni Islama. Ali radikalizma ima. Svaki govor, svaka pisana riječ i svaka akcija Denisa, Željka i onih koji su ih namjestili tu gdje su, nosi snažan pečat ruralnog radikalizma.
Jedan takav dobro bošnjanin i građanin, Mirsad Kandić (41), sad je zaglavio doživotnu robiju u SAD. Uhapšen je u Sarajevu 2017. godine, pravosnažno osuđen u Sjedinjenim Američkim Državama, na doživotni zatvor zbog regrutovnnja osoba za Islamsku državu - ISIL, te pružanja otvorene podrške terorističkoj organizaciji, od 2013 do 2017 godine. Služio je terorističkoj kampanji Islamske države i borio se u Siriji, širio propagandu, krijumčario oružje i radikalizovao zapadne regrute.
Bio je visokorangirani član ISIL-koji je nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da otputuje iz SAD u Istanbul, Kandić jr u novembru 2013. godine krenuo dvodnevnom vožnjom autobusom Greyhound od New Yorka do Monterija u Meksiku, te odatle letio preko Paname, Brazila, Portugala, NJemačke, i Kosova do Istanbula. Zatim je prešao u Siriju i pridružio se ISIL-u kao borac za grupu u Haritanu, uporištu ISIL-a u Alepu. Vođe ISIL-a ga potom šalju u Tursku da krijumčari strane borce i oružje u Siriju iz inostranstva, te da služi kao “emir” za medije ISIL-a. Pozivao je regrute u ISIL i oblikovao informacijsko okruženje za potrebe ISIL-a, vršeći propagandu putem više od 120 Tviter naloga.
On nije slučajna ni samonikla teroristička biljčica iz Bosne i Hercegovine niti će u američkom zatvoru biti usamljen. Još od 2012.godine, tamo ga čeka još jedan bosanski građanin, osuđenik na doživotni zatvor Adis Medunjanin. Medunjanin je osuđen islamistički ekstremist i terorista koji između 2008. i 2009., sa saradnicima, (Najibullah Zazi i Zarein Ahmedzay), putuje u Pakistan i prolazi obuku o rukovanju oružjem u tamošnjem kampu za obuku al-Qaide. NJih trojica, vratila su se u SAD i planirala izvesti koordinsani bombaški napad na podzemnu željeznicu u NJujorsku. Prema presudi, Medunjanin se smatra "srcem i dušom" zavjere, budući da su njegova radikalna islamistička uvjerenja pomogla nadahnuti skupinu da sudjeluje u džihadu. Medunjanin je 16. novembra 2012. proglašen krivim i osuđen na doživotni zatvor za više krivičih djela terorizma. Rođen je u BiH- sa porodicom se preselio u SAD 1994. godine. Živio je u Kvinsu u NJujorku, i naturalizirani je američki državljanin od 2002. godine. U junu 2009. godine, diplomirao je ekonomiju na Kvins koledžu. Medunjanin, Zazi i Ahmedzay - bili su prijatelji i bivši srednjoškolski kolege i često su posjećivali istu džamiju u Kvinsu.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) August 9, 2023
Priča, o bošnjačkom ćutanju kad je riječ o mladim teroristima se ne završeva ni sa Medunjaninom:
U Guantanamo bay nalazi se džihadista kapitalac, Halid Šeik Muhamed državljanin BiH od 1994 godine, rođen je u Pakistanu, a preko Kuvajta je stigao u rat u Bosni, i priključio se Al kaidi i Odredu el mudžahidin.
Glavni je organizator napada na Sjedinjene Američke Države, Kule bliznakinje i Pentagon jedanaestog septembra 2001. godine. O toj specifičnoj bošnjačko-američkoj kombinaciji koja proizvodi od Bošnjaka radikalne i ekstremne islamiste, globalne teroriste – nije uputno govoriti. Amerikanci ne sankcionišu svoju braću po teroru – vojsku svojih imperijalnih projekata.
Zahvaljujući amerikancima Bosna i Hercegovina od 1991. preko 2001. do 2017.godine – više od četvrt vijeka, predstavlja najvažniji centar svjetskog terorizma. U drugom mjesecu 1996, najvažnija Al Kaidina vojna formacija na planeti - odred 'El Mudžahedin" brojao je 1774 vojnika, i ne samo vojnika nego i propovjednika. Poslije rata u BiH, planski i uz podršku zapadnih obavještajnih službi, nekažnjeni nakon masovnih zločina, raširili su se po Balkanu, Evropi, i cijelom svijetu, čineći terorističke akcije u: Dahranu,Najrobiju,Dar es Salamu, NJujorku, Madridu, Londonu, Parizu, Briselu... Suprotstaviti sse tome znači proći kao Milorad Dodik i Željka Cvijanović – kao Višković, Stevandić i Bukejlović. Ili, Aleksandar Vulin.
Američke sankcije su logične ako znate šta ste i čemu pripadate, jer to se plaća – ne jednom, nego tokom cjelog puta kojim hodite.
Ostale tekstove DŽevada Galijaševića pročitajte OVDE.
Izvor: Pravda
