Piše: Nenad Kecmanović
Da li će Bosna progutati Srpsku ili će Srpska prepoloviti BiH, a oboje u izvedbi Kristijana Šmita?
Objektivno, on nije visoki predstavnik, nego samo neizabrani kandidat za tu funkciju. I u njegovom statusu ništa ne može da promijeni ni to što ga kolektivni Zapad podržava ni što ga zapadnofilni i orijentalni Bošnjaci podržavaju i kad radi protiv njih, a Hrvati zbog polovične promjene izbornog zakona.
NJegov problem je što „manja polovina BiH“ neće da mu prizna da je v.p. jer to naprosto i nije.
U početku je obletao oko Dodika, pozivao ga na sastanke, vrebao ga na međunarodnim skupovima i sl. Sve ne bi li ga naveo bar na rutinski klimoglav u prolazu, formalno rukovanje, što bi istog dana osvanulo kao foto vijest da je probio led.
Međutim, Dodik ga je oprezno držao na distanci, tako dugo i uporno da je Šmitu prekipilo jer je neko na višem nivou sigurno već postavio pitanje: Šta će nam takav v.p. koji radi samo pola posla, odnosno samo u polovini BiH?
Nije teško jednog lažnog v.p. zamijeniti novim lažnim.
Odrede nekog mudrijeg i bez ikakve regularne procedure u SB UN, pošalju ga u zgradu OHR-a, a muslimansko Sarajevo ničice padne na koljena i sa uzvicima Alahu ekber proglasi ga za visokog predstanika. Zato je Šmit krenuo po sistemu „jal hodža jal bos“.
Ionako bijesnom na Dodika, na Baščaršiji su mu napunili glavu da će sve riješiti ako ukloni lidera Republike Srpske i tako ga navukli na tanak led.
Nakon nekoliko uzajamih poništavanja odluka između lažnog v.p., koji samim tim nema ni inače višestruko sporna dikatatorska „bonska ovlašćenja“, na jednoj strani, i Parlamenta i predsjednika Republike koji su izabrani na neposrednim izborima, na drugoj, Šmit je potegao Sud i Tužilaštvo BiH, kojih nema u Dejtonskom sporazumu.
Elem, Dodik je zvanično optužen i za 30 dana treba u Sarajevu da se izjasni o krivici. Na to je Šmit iz Banjaluke dobio vijest da je nepoželjan u Srpskoj, da bi mogao biti uhapšen i deportovan ako pređe granicu.
Pratite Jutjub kanal portala Pravda na kome emisije vodi Igor Marinković https://t.co/zpsfQELH7c
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) May 16, 2023
Da je on stvarni v.p. UN u BiH, to bi bio udar na svjetsku organizaciju, ma kakava danas bila, ali pošto nije, bio je to pravi odgovor čovjeku koji se lažno predstavlja, što je krivično djelo.
„Lažni“ je u afektu „izgubio glavu“ u kritičnoj situaciji, koju je sam priredio.
Umjesto da se pribere u sarajevskoj kancalariji, spusti loptu i nastavi diplomatski, on je krenuo da se junači sa Dodikom na njegovom terenu.
Pokušao je da ugovori sastanke sa opozicijom i bošnjčkim potpredsjednikom RS i na svim adresama naišao na zatvorena vrata. Opozicionarima, naravno, nije interesantna vlast bez vlasništva koje je Šmit svojim zakonom namjerio da otme Srpskoj, a Ćamil Duraković je mogao da ga primi samo u kafani. I sam je izjavio da „neće ići jer nema s kim da razgovara“. A onda se prisjetio da banjalučki biskup Komarica, može da ga primi na ispovjed grijeha, pa na sajtu Biskupije nije ni zabilježena njegova privatna posjeta crkvi.
Ušunjao se u Srpsku i iz nje izašao sporednim šumskim putevima, a OHR je iz bezbjednosnih razloga o tome obavijestio tek kada se vratio na sigurno u Sarajevo.
Muški nema šta, a i priliči osobi koja se lažno predstavlja!
A onda je, nakon užurbanog ilegalnog prelaska preko entitetske granice izjavio najgore što je mogao. Rekao je: „Ne postoje entitetske granice“. Na stranu pitanje, ako već ne postoje, zašto nije došao u Srpsku uz najavu, sa policijskom pratnjom, koja bi mu na magistralnom putu „lajavcima“ i „rotacijama“ davala prednost u saobraćaju i sve ostalo što v.p. spada po protokolu? Ili zašto su zabranjeni protesti pred Sudom i Tužilaštvom BiH održani na pet lokacija tik uz entitetsku granicu sa strane RS?
Poslije je Šmit nešto lingvistički relativizovao: „Nisu „međuentietske granice“ nego „linije razgraničenja“, ali pravni ekspert Milan Blagojević mu je pokazao da u Dejtonskom sporazumu piše baš GRANICE.
No i bez toga svaki plan za BiH, od Karington-Kutiljerovog do Dejonskog, obuhvatao je ustavne principe i mape razgraničenja, a u ovom posljednjem stoji podjela na 51:49 procenta teritorije BiH, i to ne idealni dijelovi nego precizno ucrtani u mape. Ostavljeno je entitetima da to i formalno obilježe na terenu, što je sa srpske strane i učinjeno na putevima tablama „Dobro došli u Republiku Srpsku!“.
Federacija odnosno Bošnjaci to nikad nisu učinili zbog svojih snova o jedinstvenoj BiH, ali dovoljno je i iz jednog smjera.
Kako bi funkcionisali organi vlasti Republike, kako bi bili organizvani izbori kada se ne bi znala teritorijalna podjela?
Zvao ih Šmit entitetskim linijama, administrativnim razgraničenjima, reginalnom podjelom ili – nepostojećim, te granice su snažnije nego granice BiH sa susjednim državama Hrvatskom, Srbijom i Crnom Gorom iako na njima nema vojnih karaula i policijskih patrola, rampi i carina.
Te granice, entitetske i kantonalne, obezbijedile su mirnu Bosnu. I da su uspostavljene kako je bilo predviđeno Kutiljerovim planom, do rata ne bi ni došlo.
Za te granice izginule su destine hiljada boraca VRS.
Patriotizam Srbi u BiH osjećaju jedino prema Srpskoj i Srbiji, ne prema Bosni, a isto je i sa Hrvatima.
Sa pripremom zakona o otimanju imovine Republike, sa verbalnim ukidanjem njenih granica unutara BiH i optužnicom uslužnih Suda i Tužilaštva BiH protiv Dodika zbog toga što se tome hrabro i odlučno suprostavlja, Šmit je neokolonijalnu upravu doveo pred zid. Više nema manevarskog prostora i svaki korak dalje dovešće do referenduma u Srpskoj i raspada BiH.
„Granice postoje!“ i „Ne damo našu zemlju!“, postali su slogani na manifestacijama u odbranu predsjednika Republike ispisani na transparentima i bilbordima širom Srpske, jer kako mnogi komentarišu, „Dodik je optužen, a sudi se Srpskoj“.
Prijavilo se već stotinak advokata da ga brane pro bono, formiran je Savjet za odbranu … Uz njega je narod koji ne može ni zabraniti, ni poništiti, ni ukinuti, niti lažni v.p. sa spornim bonskim ovlašćenjima, niti kolektivni Zapad, a Srpsku, o kojoj se u stvari radi, brani i vlast i opozicija.
Šmit je, kao biber po pilavu, napravio još jedan gaf.
Revoltiran što niko iz opozicije nije htio da ga primi, optužio ih je da su oni tražili od njega da smijeni Dodika. Čak i da jesu, ozbiljan političar to nikada ne bi objelodanio, tim prije što je mogao pretpostaviti da će biti demantovan, jer ovdašnji političari znaju da razlikuju borbu za vlast od patriotizma, i tako je „lažni“ još jednom utjeran u laž.
NJemačkom izaslaniku Saracinu, koji je onomad dolazio u Banjaluku, valjda da smiri buru koju je izazvao samozvani v.p., Dodik je „iskreno savjetovao da ga što prije povede kući“.
Bošnjački političari, očekivano, dodaju ulje na vatru.
Najprije su Šmita medijski ismijavali povodom neslavnog puta u Banjaluku ne bi li ga još više raspalili, a potom ponudili i oružanu podršku.
Ministar vojni BiH, Zukan Helez, zatražio je da se za OSBiH učestvorostruči budžet, što je daleko od realnosti, ali taj isti je nedavno vojno prijetio Republici Srpskoj, što i nije baš toliko nerealno jer ga niko od stranaca zaduženih za BiH nije opomenuo.
Valja ih podsjetiti da je Predsjednik Vučić na ovogodšnjem obilježavanju Oluje u Prijedoru pred patrijarhom svesrpskim Porfirijem rekao da je „Sveta dužnost Srbije da brani Srpsku!“.
A skupština Srpske iduće nedjelje će po treći put poništiti Šmitov zakon o imovini.
Dodik neće izbjeći da ode u Sarajevo i negativno se izjasni o krivici, a dalji tok procesa će iskoristiti da im kaže sve što treba o neoimperijalizmu i neokolonijalizmu kolektivnog Zapada u BiH. Na način kako samo on umije, bez zadrške, direktno i bespoštedno, zapaljivom retorikom, politički nekorektno, građanski nepristojno…
Onako po narodski, sa ponekom sočnom psovkom, kako sa njima jedino i vrijedi.
U međuvremenu, Dodik u oktobru ide u Moskvu da od Putina primi Orden Nevskog i popriča o tome da li će Bosna progutati Srpsku ili Srpska referendumom prepoloviti BiH.
Ili je pak najbolje za sve: povratak na izvorni Dejton.
Izvor: Glas Srpske
