Milorad Batnić je rođen 12. februara 1957. godine u Osijeku (Istočna Slavonija), jer mu je otac bio vojno lice, odnosno oficir JNA. Kasnije se porodica selila više puta zbog očevog posla. Dolazi u Sarajevo 1966. godine kao dječak od devet godina. Diplomirao je nacionalnu istoriju na Filosofskom fakultetu u Sarajevu.
Krajem osamdesetih godina 20. vijeka došlo je do velikie ekonomske krize ne samo u Jugoslaviji već i svim zemljama Varšavskog pakta. Srušen je Berlinski zid, dok je Zapadna NJemačka prisvojila Istočnu i tako je izvršeno istorijsko "ujedinjenje" 1990. godine. Varšavski pakt se raspada, dok reformama Mihaila Gorbačova kontraverznog sovjetskog lidera, razbijen je SSSR. Sve to je dalo veliki polet separatističkim snagama u SFRJ koje su na višestranačkim izborima 1990. osvojile vlast u središnjim i zapadnim dijelovima zemlje.
Ranih devedesetih godina političko-ekonomska kriza se produbljuje i počinje ilegalno naoružavanje, odnosno stvaranje paravojnih formacija, kako u SR Sloveniji, tako i u SR Hrvatskoj i SR Bosni i Hercegovini. Vodeća trojka militantne parije SDA: Alija Izetbegović, Ejup Ganić i Haris Silajdžić su sklopili sa bosanskim podzemljem "dogovor o uzajamnoj pomoći". Naime, muslimanskom rukvodstvu je trebao neko ko će oružjem oterati veliki broj Srba ne samo iz Sarajeva, već iz čitave BiH, odnosno da se obračuna sa Jugoslavenskom Narodnom Armijom. Istovremeno, muslimanski kriminalci: Ismet Bajramović, Ramiz Delalić, Jusuf Prazina, Mušan Topalović i drugi su dobili odriješene ruke za obavljanje svojih protivzakonitih poslova: šverc droge i oružja, prostitucija, pljačke, silovanja i slično.
Kako su Srbi vidjeli da JNA ponaša bizarno inertno, to je i kod njih krenulo naoružavanje, u strahu za ličnu sigurnost.
Rat je tako i počeo ubistvom Srbina Nikole Gardovića na Baščaršiji koji je 1. marta 1992. ženio sina. Počele su da niču barikade, a već 2. maja 1992. napadnute su jedinice i objekti JNA u Sarajevu. General-pukovnik Milutin Kukanjac se nije najbolje snašao na mjestu komandanta Druge vojne oblasti, pa je masakr u Dobrovoljačkoj ulici imao težak udarac za sve Srbe, dok su muslimani likovali od sreće.
U emisiji je Batnić opisao svoju prvu borbu i strahove koji su ga pratili tokom rata. Istovremeno, objasnio je šverc svega i svačega kod zaraćenih strana, ne samo u Sarajevu, već i Bihaću.
Jedan dio emisije je posvijećen Zimskom egzodusu februar-mart 1996. kada je preko 120.000 Srba napustilo svoj rodni kraj, odlukama Dejtonskog nesporazuma. Kako Batnić navodi, tek zadnji dan egzodusa, muslimanske vlasti su proglasile Zakon o pomilovanju vojnika VRS. To je namjerno učinjeno da bi se oprale ruke, ali ne i savjest.
Tokom rata u Sarajevu se znalo za postojanje logora pod kontrolom muslimanske vojske tkz. Armije BiH, ali Batnić, čak ni kao prevodilac za UN nije smio ulaziti tamo. Ipak, uspio je spasiiti nekoliko ljudi koji su željeli da pređu na srbsku stranu i tako se spasu od direktnog terora. Sam Batnić je najviše strahovao od snajperskih metaka, jer su muslimanski bojovnici često pucali i po vozilima UN.
Batnić je dao svoje viđenje i mišljenje o ubistvu Boška i Admire, čuveni sarajevski ljubavni par.
Mnogo godina kasnije, Batnić je bio svjedok odbrane kod Ratka Mladića u Haškom Triibunalu. Tužioci su na sve načine gledali da njegovo svjedočenje ne uđe u zapisnik jer im to nije odgovaralo za mozaik rata u BiH, prema kome su samo Srbi jedini krivci.
Poljski general: Putin je u hibridnoj ofanzivi, ničim ga EU i NATO ne mogu uplašiti
Izvor: Pravda
