Piše: Predrag Ćeranić
Kada je maloljetni S.E. uletio u policijsku stanicu u dukserici s kapuljačom i uz uzvik Tekbir! Alahu ekber! – policajci Avdo Hasanović i Ozren Marin bili su zatečeni.
Napadač je u ruci držao nož, i kada se prema njemu uputio Avdo, uspio je da Avdi nož zarije u grudi, a potom Ozrenu da zada smrtonosne udarce. Uz pomoć kolega, Avdo, iako s teškim ranama, uspio je savladati napadača.
To Bosanska Krupa, inače mirno mjesto u kojem do sada nije bilo incidenata koji bi zasluživali pažnju šire javnosti, još nije vidjela.
Nešto slično se dogodilo u Zvorniku krajem aprila 2015. godine. Tada je napadač Nerdin Ibrić naoružan lovačkom puškom ubio policajca koji je izašao pred stanicu da zapali cigaretu, zatim je ušao u stanicu, ranio još dvojicu, i pucao dok i sam nije bio likvidiran.
Poklič je bio identičan kao u Krupi. Razlika između napada u Zvorniku i Krupi je u sredstvu izvršenja terorističkog napada, i što je ovoga puta izvršilac bio maloljetnik sa nepunih 15 godina. Stepen indoktrinacije je vjerovatno isti.
U tužilaštvu nisu imali dilemu u pogledu kvalifikacije krivičnog djela. Ispunjeni su svi uslovi da se napad može okvalifikovati kao teroristički, jer je motiv politički, tj ideološki.
Razlika je i u istrazi. Nakon Zvornika govorilo se o vehabijskoj enklavi gdje su nesrećnom Nerdinu Ibriću „vjeroučitelji“ isprali mozak i jednog sasvim običnog mladića, koji je posjećivao teretanu, imao više drugova Srba nego Bošnjaka, i djevojka mu je bila Srpkinja, navijao za Crvenu Zvezdu – nakon šest mjeseci „podučavanja“ radikalizovali do mjere da se odluči za napad na policiju.
Ovoga puta su „vjeroučitelji“ pohapšeni, a Škola Kurana Bosanska Krupa je u žiži javnosti, ali i organa istrage.
Šta im to rade i kako postižu taj nivo radikalizacije „ribari ljudskih duša“, odnosno lideri jednog pokreta za koji smo pomislili da je širom društvenom akcijom pasiviziran i da malo kome u Bosni i Hercegovini odgovara da se u njoj ponovo, kao u periodu od 2010. do 2015. godine dešavaju teroristički napadi?
Ovo je još jedan napad na državu, jer uniforma i policijska stanica su državni simboli. Napadaču je bilo svejedno koje su nacionalnosti policajci, da li su vjernici ili ne, uostalom, teroristi nije ni do nacije ni do vjere.
On je jednostavno vojnik zla. A zlo se u BiH zacarilo.
I tako, dok se po Srpskoj traže kampovi u kojima ruski instruktori obučavaju Srbe za „obojenu revoluciju“ u Moldaviji, u sarajevskom hotelu Holidej In – uz nos Kini – organizuje osmi Svjetski kongres Ujgura, događaj u Krupi nas je vratio u realnost.
U Bosni i Hercegovini postoji teroristički potencijal koji i pored svih napora koje ulaže društvo da se ova napast koliko-toliko ukroti, kako prva asocijacija kod policije kad im BH državljanin da pasoš na uvid, ne bi bila terorizam, ne ide. Vehabizam, uostalom kao i svaka ideologija, širi se misionarskim radom i oružanim akcijama, odnosno terorističkim napadima.
Misionarstvo se svodi na predavanja u paradžematima, danas nevladinim organizacijama kojima su gradske i opštinske vlasti dale prostorije na korišćenje, često uplatile i finansijska sredstva kako bi se „oni smirili“. Misli se naravno na pristalice interpretacije islama, u BiH u ratnim godinama uvezene iz Saudijske Arabije, koje nazivamo selefijama, vehabijama ili vehabitima.
Kako u hrišćanstvu, tako i u islamu postoji više interpretacija, i to nije ništa neobično. Ono što zabrinjava jeste da vehabijska verzija ima veoma nizak prag tolerancije za sve koji na drugačiji način klanjaju, ili upražnjavaju drugu religiju. Svi drugi su nevjernici, kjafiri, ljudi za osudu.
Nije svaki vehabija terorista, ali je svaki terorista vehabija – tako glasi upozorenje Jasmina Merdana, autora knjige „Selefizam/vehabizam“.
Potvrdu ove rečenice imate u svakom terorističkom napadu u BiH.
Iz poznatih ambasada, u kojima inače prate svaki uzdah Milorada Dodika i njegovih saradnika, stigla su uopštena i pritiskom medija iznuđena saopštenja. Ni traga zabrinutosti poput one zbog zbog ruskih kampova, za koje su u Tužilaštvu BiH rekli da ne postoji osnova za pokretanje istrage. Ali, kad Zukan Helez lansira svoje informacije, poput one o dronovima BH proizvodnje, inače kupljenim u Hong Kongu, svi se „zadeveramo“.
Krvavi pir indoktriniranog tinejdžera u Bosanskoj Krupi ukazao nam je da BiH i dalje ima ozbiljnih bezbjednosnih prijetnji i da nas okretanje glave od terorizma i problema proisteklih iz migrantskih talasa, može skupo koštati.
U naručene priče o ruskim kampovima u Republici Srpskoj i pripremama za otcjepljenje – više niko ne vjeruje. Ali, zlo ne miruje.
PAKLENA PANIKA U KIJEVU! Zelenski se oglasio, gomilaju ih i kreću na nas
Izvor: Sveosrpskoj
