Piše: Predrag Ćeranić
Od prije nekoliko dana dominantni izvještaji sa ratom zahvaćenih područja nisu bili sa ukrajinskog ratišta niti su se odnosili na sukobe vojske Izraela sa snagama Hezbolaha i Hamasa.
Ponovo su dolazili, kao i prije desetak godina, iz Sirije. Naime, kako izvještavaju svjetski mediji, došlo je do prodora jedinica DŽabhat el Nusra koje su napale položaje sirijskih vladinih snaga u provincijama Alep i Idlib.
„Ilegalne oružane grupe povezane sa terorističkom organizacijom DŽabhat el Nusra napale su u jutro 27. novembra teritoriju pod kontrolom sirijske vlade u provincijama Alepo i Idlib. Sirijska arapska armija vodi uporne borbe uz podršku Vazdušno-kosmičkih snaga Rusije. U protekla 24 sata terorističke organizacije koje su napadale pretrpile su značajne gubitke u tehnici i ljudstvu. Poginulo je najmanje 400 militanata“, navodi se u saopštenju Ruskog centra za pomirenje zaraćenih strana u Siriji.
Zapadni mediji ukazuju da se radi o pobunjenicima i da su isti zaposjeli veći dio grada Alepa. Kako god, bili teroristi ili pobunjenici, pojavile su se nove/stare snage opskrbljene teškim naoružanjem i dronovima. Kako? Otkud? Zašto baš sada?
S obzirom da su snage DŽabhat el Nusre bile aktuelne prije desetak godina, podsjetiću na dijelove svog teksta „Zašto je Turskoj važan Alepo“ objavljenog 4. oktobra 2015. godine na sajtu Fonda strateške kulture, inače objedinjene s drugima u knjizi „Kome to smetaju mali Rusi“.
Naime, osvrnuo sam se na Erdoganovu najavu, izrečenu 04. 10. 2015. godine u Briselu, da Turska, ponukana humanim razlozima, planira da uspostavi „tampon zonu“ na sjeveru Sirije, uz svoju granicu. Ukazao sam da je Erdoganova briga o „umjerenim pobunjenicima“ bila samo pokriće da Turska, navodnom borbom protiv Islamske države, u stvari, obezbijedi trasu za koridor koji bi iz Katara i Saudijske Arabije, preko Sirije, vodio u Tursku i dalje, ka EU. U tom kontekstu Erdogan je od Brisela tražio podršku za uspostavljanje „humane“ zone.
U pomenutom tekstu navodim: „Kako se kaže da nada umire posljednja, tako i Turska ne gubi nadu o stvaranju „tampon zone“, te stoga pomaže snage DŽabhat-an-Nusra, tako što će ovaj sirijski ogranak Al Kaide ojačati grupama iz Azije, prije svega kineskim Ujgurima, novopridošlim Čečenima, i Turkmenima koje u Siriju upućuje Turkmenska islamska stranka. Ove snage se trenutno okupljaju u Turskoj, a obezbjeđuje ih turska policija. Inače, Ujguri se još od 2014. godine pod nadzorom policije okupljaju, i zatim neko vrijeme borave u vladinim zgradama u turskom gradu Kajseri. Inače, u Turskoj je brojna dijaspora Ujgura, jer oni decenijama pristižu iz Kine u Tursku, i cijeni se da ih u Turskoj trenutno ima oko 300 000. Oni su regrutni kontigent za vojne operacije u Siriji. Turska obavještajna služba je 10 000 Ujgura obučila za borbu, a dio već prebacila u selo Zanbag u Siriji, radi zaštite turkofonske zajednice, kojoj je, shodno Erdoganovoj brizi, radi opstanka neophodno obezbijediti „tampon zonu“.
– Ne treba zaboraviti da je Alepo predviđen kao glavni grad projektovane 82. turske provincije, što ukazuje na namjeru Turske da anektira taj dio Sirije. Nakon uspostave „tampon zone“ Turska bi se odlučila na taj korak, pozivajući se na Krim, a turski argument bi bio da je anektirani dio Sirije naseljen turskim narodom. Turska Alepo smatra za svoj grad, te je izjava premijera Davotoglua da Turska neće dozvoliti da snage Bašara el Asada zaposjednu grad Azaz, u funkciji odbrane prava Turske na Alepo. Ono što nije rečeno je da Erdogan neće dozvoliti ni pad Rake, prestonice Islamske države. Okolina Rake je naseljena Ujgurima, koje Turska smatra turkmenskim narodom.
– Kada se navedeno sagleda, Erdoganova mržnja prema Rusiji, koja vojnom intervencijom u Siriji remeti sve njegove planove o obnovi Otomanske imperije, postaje jasna. Što se Rusa tiče, oni su odavno pročitali Erdogana i dešifrovali „veliku šahovsku tablu“ Bžežinskog, koji nije naveo da NJemačku i Tursku veže vjekovno prijateljstvo, oličeno u potpisanom vojno-tehničkom sporazumu. Šta je Erdogan, između ostalog, obećao Amerikancima u zamjenu za podršku u obnovi Osmanskog carstva? Aktiviranje Ujgura u Kini, nakon čega bi počela demonizacija Kine, kao sada Rusije, kako bi se ostvarila, bar djelimično, „velika šahovska tabla“.“
Okreni-obrni, kao i prije skoro deset godina, Alepo atakuje Turska, smatrajući Alepo svojom 82. provincijom, neophodnom za stvaranje tampon zone prema Siriji, konkretno Kurdima koji žive u graničnom području i teritorijalno su spojeni sa višemilionskom zajednicom Kurda u Turskoj. Očito da, iako javno ispoljava brigu o palestinskom i libanskom narodu, koji je u sukobu sa vojnim snagama Izraela, Erdogan koristi zauzetost Irana pomenutim sukobom da realizuje svoj interes.
To što na taj način zabija nož u leđama svom ruskom partneru, jer se značajne ruske vojne snage nalaze u Siriji kao pomoć snagama Bašara el Asada, puno ga ne zanima.
Zanimljivo je da pobunjenici/teroristi koji nadiru u Alepo objavljuju video zapise na ruskom jeziku. I još nešto, taj ruski je besprijekoran tj. bez akcenta, te se vjerovatno radi o generaciji koja je odrasla u centralnoj Rusiji (Moskva, Voronjež, Setinov…) a ne u južnim krajevima naseljenim većinskim muslimanskim stanovništvom (jer oni imaju specifičan akcenat).
To je, naravno, zabrinjavajuće za Rusiju, ne samo sa aspekta odnosa sa Turskom već i zbog potencijalne terorističke prijetnje, kojoj ta struktura naginje. Ujedno, zbog podrške Ujgurima i njihovom korišćenju na sirijskom ratištu Turska se dodatno zamjera i Kini.
E sad, da li to Erdogan radi na svoju ruku ili u dosluhu sa «velikim bratom»’?
Sve u svemu, slobodarski svijet s nestrpljem iščekuje Trampovu inaguraciju, kada bi trebalo da uđemo u fazu pregovora, ne samo kada je riječ o ukrajinskom sukobu.
Bajdenova odlazeća administracija nastoji da Trampu što više «zagadi bunar», odnosno nanese što veću štetu, kako bi njegova najavljena nastojanja da se ratišta zatvore, postala «nemoguća misija».
AMERIKANCI AKTIVIRALI HITNU LINIJU SA RUSIJOM: Kontakti povodom situacije u Siriji
Izvor: Sveosrpskoj.com
