Piše: DŽevad Galijašević
Prema podacima iz povjerljivog izvještaja obavještajaca NATO saveza iz 2017.g., od 2008. I 2011. godine, iranska obavještajna infrastruktura u Bosni i Hercegovini, uspostavljena 1990.-ih godina posebno je aktivna danas. Uloga i zadatak, zvuči klasično -, obavještajno informativna koordinacija sa drugim obavještajnim službama prisutnim u regiji, prije svega sirisjkom i pakistanskom.
U novim geopolitičkim okolnostima planiranog udara na Iranska nuklearna postrojenja iranski obavještajci prisutni u BiH i regiji, prije svega imaju zadatak otvaranje sekundarnog, ratnog žarišta i izazivanje potpune destabilizacije Balkana, po ugledu na njihovu ulogu na Bliskom Istoku. Iransko Ministarstvo sigurnosti s tim je zadatkom u BiH instaliralo oficire tzv. „Quds Force“, najelitnije obavještajne jedinice zadužene za ciljano izazivanje kriza i destabilizacije u regijama od posebnog iranskog interesa.
Obavještajcima „Quds Forcea“ komanduje i upravlja direktno Predsjednik Islamske Republike Iran. „Quds Force“ je, zapravo, sastavni dio Iranske revolucionarne garde, koja provodi sve iranske obavještajne operacije izvan granica države, koje odobri i kojim rukovodi najviši državni vrh Irana, uključujući predsjednika Islamske Republike. Oficiri ove elitne obavještajne jedinice provode najosjetljivije obavještajne zadaće kojima je između ostalog cilj dokazati „vojnu moć Irana izvan njegovih granica“. Zaduženi su za operacije na Bliskom Istoku, Srednjoj Aziji, Africi, Balkanu, te za koordinaciju sa različitim islamskim terorističkim grupama u svijetu, s kojima planiraju, pripremaju i provode svoje obavještajne i terorističke akcije. I u vjerskom, i u vojnom smislu, Quds je najradikalnije krilo Iranske revolucionarne garde, formirano samo za ofanzivne akcije i napade, te njihovo planiranje, pripremanje i obavještajnu logistiku, posebno u slučajevima i zemljama gdje Teheran smatra „iranske interese ugroženima“.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) August 15, 2024
„Oni su formirani s namjerom izazivanja ciljanih kriza, izvršenja atentata, sabotaža, za izvršenje različitih terorističkih akcija, te za vršenje pritiska na određene grupe ili osobe. Grad Kom(a) u Iranu je centar moći Revolucionarne garde i njezinog krila Quds, to je mjesto gdje se planiraju sve njihove akcije i aktivnosti u svijetu“ ,navodi se u strogo povjerljivom izvještaju obavještajaca NATO saveza od kraja 2020. godine, pod nazivom „Organizacija, operacije i ciljevi iranske obavještajne službe, njezine špijunske terorističke aktivnosti na teritoriju BiH u vremenu od 1992. do 2011. godine, te taktički i strateški interesi i ciljevi u odnosu na međunarodnu zajednicu u BiH, generalno na jugoistoku Europe u smislu bezbjednost SAD i EU“.
„Nekoliko osoba koje pripadaju toj vojnoj grupaciji boravili su ili još borave na teritoriju BiH. Te osobe su: Mehdi Talati, državljanin Irana, general službe; tu je i Hadi Sadat, zaposlenik humanitarne organizacije „Obnova“; Jafer Naghi Pour, šef iranskog naučno istraživačkog centra „IBN SINA“, kao i Ali Berzegera, član humanitarne organizacije „Obnova“. Uglavnom, oni čine vrh iranske vojne obavještajne mreže u BiH“, navodi se u spomenutom obavještajnim izvještajima NATO saveza od 2006.godine do danas.
Mehdi Talati, dobio je, posredstvom političkog vrha SDA državljanstvo Bosne i Hercegovine, te mu je izdata lična karta broj 1012964170047, oženio je Bošnjakinju Elviru Bajramović, i bio je prijavljen na adresi stanovanja Nerkeza Smajlagića 5/17, opština Novi Grad u Sarajevu. U vrijeme sastavljanja NATO obavještajnog izvještaja, Talati je prebivao na adresi Bosanska 6/7, u stanu Ibrahima Likića. Prije ovog braka, Talati je bio oženjen za Melihu Salihbegović (bivšu šerijatski, vjenčanu suprugu Alije Izetbegovića – osuđenu u procesu Mladim Muslimanima iz 1983. – u grupi sa Alijom, Behmenima, Čengićem, Živaljom, Kasumagićem, Bičakčićem, Đurđevićem...itd) , koja je provela neko vrijeme u Iranu, ali se nakon rata vratila u BiH i razvela od Talatija. Nedvosmsleno, je „Qods force“ zadužen za sve terorističke grupe izvan Irana akojima Iran daje podršku.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) August 15, 2024
Inače - „Qods Force“ osnovana je kao ogranak obavještajne službe 1990.-ih godina, od obavještajne jedinice IRCG, ali je nakon osnivanja preuzela primat nad svim pokretima u inostranstvu koje podržava režim iz Irana. Oficiri te službe su elitni iranski stručnjaci za paravojnu obuku muslimanskih terorističkih grupa u svijetu i osiguravanje tajne logistike i potpore, uključujući, osim obavještajne logistike i oružje i potrebne eksplozive za terorističke akcije.
Zaduženi su i za propagandne aktivnosti, ali i prikupljanje obavještajnih podataka, njihovu obradu i analizu, regrutovanje stranaca za terorističke aktivnosti i planiranje terorističkih operacija. Jedinica je organizovana u vojne i regionalne komnande, čime su određene i operativne odgovornosti pojedinih oficira. Ako iransko vodstvo neku regiju smatra ratnom zonom, jedinicom rukovodi vojna komanda. Primjer takvog komandovanja jedinicom bili su prisutni u Iraku, Libanonu i Afganistanu. Regionalne jedinice, odgovorne su za obavještajne i terorističke operacije u inostranstvu, te u njihove zone odgovornosti spadaju Perzijski zaliv, Arapsko poluostrvo, Srednja Azija, države nastale raspadom Sovjetskog saveza, Afrika i Europa. Pretpostavlja se da su upravo oficiri „Qodsa“ danas koordiniraju obavještajnu terorističku mrežu u BiH, te je taj obavještajni centar jedan od glavnih logističkih punktova pripadnicima Al Qaide u njihovim evropskim operacijama.
Iako su do sada zapadne obavještajne službe smatrale kako je ovakav oblik međusobne suradnje terorističkih grupacija i organizacija gotovo nemoguć, te kako je nemoguća koordinacija i međusobna suradnja pojedinih obavještajnih služba islamskih zemalja, upravo u slučaju njihovog repozicioniranja i reorganizovanja na teritoriju BiH i Hrvatske, ove su se pretpostavke pokazale netačnim. Naime, sasvim je izvjesno da sirijska, pakistanska i iranska obavještajna infrastruktura u BiH djeluju kao dio jednog obavještajnog, informativnog, logističkog centra globalne terorističke mreže, te da se iz njihovih ćelija u BiH koordinira obavještajne aktivnosti, logističpke aktivnosti, u smislu osiguravanja oružja i eksploziva za terorističke akcije u Europi, te se osigurava popunjavanje terorističkih ćelija, odnosno mobilizacija novih pripadnika terorističkih ćelija, u čemu nastoje pridobiti i izvjestan broj državljana europskih zemalja, koje nazivamo pripadnicima tzv. „bijele Al Qaide“. Upravo ta činjenica izaziva posebnu zabrinutost zemalja NATO Saveza – sposobnost iranske tajne službe da inicira i upravlja pojedinim akcijama „sunitske“ terorističke infrastrukture – tzv. vehabija u Bosni i Hercegovini, uprkos činjenici da su na globalnom nivou sukobi Šita i Sunita, uvijek bili brutalni i razorni.
Drugim riječima, pakistanska obavještajna služba ISI i teroristi operativno i hijerarhijski vezani na tu službu, u planiranju akcije u Mumbaiju, a obzirom da se radilo o akciji koordiniranoj preko terorističkih obavještajnih centara u BiH, nisu mogli tu akciju planirati bez znanja i sudjelovanja operativaca „Qodsa“ i sirijske obavještahjne službe. Isti je slučaj sa planiranim napadima terorističkih ćelija u Belgiji, čiji su pripadnici uhapšeni u Bruxellesu prije nekoliko godina. Obzirom da i u tom slučaju imamo dokazanu vezu terorista uhićenih u Belgiji sa terorističkom mrežom u BiH, nema sumnje da je u planiranju njihovih terorističkih akcija sudjelovala i mreža operativaca „Qodsa“, trenutno aktivna u Bosni i Hercegovini, a čije su aktivnosti još prije više godine identifikovali obavještajci NATO saveza. Prisustvo „Qodsa“ na Balkanu izaziva zabrinutost posebno u kontekstu zaoštravanja odnosa Zapada prema Iranu i nagovještajhima vojne intervencije obzirom da se radi o iranskoj obavještajnoj službi zaduženoj isključivo za terorističke operacije i veze sa globalnom terorističkom mrežom, te terorističkim grupacijama, organizacijama i ćelijama u svijetu. Zadnjih godina „Qods“ je, prema nekim obavještajnim izvještajima, uglavnom orijentisan na operacije u Europi i Aziji, posebno u saradnji sa pakistanskim ISI-jem. Zanimljiva je i činjenica da je nekoliko visokopozicioniranih diplomata Ambasade Irana u Zagrebu, zapravo na listi oficira obavještajne službe „Qods Force“, i to kao vrhusnki operativci za prikupljanje i obradu obavještajnih podataka.
Procjena je zapadnih obavještajnih službi, kako je Ambasada Irana u Zagrebu jedan od glavnih komunikacijskih centara „Qodsa“, preko kojega operativci „Qodsa“ iz BiH distribuiraju svoje informacije i operativne planove operativcima terorističkih ćelija na zapadu, osobito u Evropskoj uniji. Zapadne obavještajne službe, tako su kao oficire „Qods Forcea“ u iranskoj Ambasadi u Zagrebu identifikovale sljedeće osobe: Mohammada Hassana Fadaifarda, Ambasadora Irana u Zagrebu; Abbasa Noruzija, prvog savjetnika u Ambasadi; Abdolhosseina Allah Karma, vojnog atašea; Hadija Khazaeija, prvog sekretara Ambasade i Ramina Soltani Abkenara, savjetnika u Ambasadi. Zanimljivo je da su upravo ovi diplomatski predstavnici Irana prisustvovali tajnom sastanku sa predsjednikom Hrvatske Stjepanom Mesićem, u Topuskom, 22. Novembra 2008. godine, kada je dogovoren tajni sporazum Hrvatske i Irana o vojnoj, diplomatskoj i finansijskoj saradnji. Prema svim obavještajnim podacima kojim, raspolažu zapadne obavještajne službe, „Qods“ je na Balkanu prisutan sa glavnim zadatkom destabilizacije Balkana, obzirom da Iran smatra svojim strateškim nacionalnim interesom preko Hrvatske i BiH održati svoju zonu interesa u Europi.
„Qods“ se, pritom, vrlo vjerojatno neće sam eksponirati, nego će to učiniti osobe koje su operativci ove iranske obavještajne organizacije mobilizirali za saradnju, od kojih su u BiH najpoznatiji upravo Haris Silajdžić i Bakir Izetbegović, koji su i postigli dogovor u Teheranu 1990.-ih godina na temelju kojeg je omogućen dolazak iranskih obavještajnih operativaca u BiH. Sa hrvatske strane kao saradnici „Qodsa“ registrovani su Osman Muftić (inače punac Tomislava Karamarka), koji je 1990.-ih bio obavještajni oficir za vezu u Teheranu.. Kao saradnici operativaca „Qodsa“ registrovani su i Amir Muharemi, Željko Dobranović i Mirsad Srebreniković, ali i Faris Nanić i neki drugi bivši ili sadašnji visokopzicionirani politički funkcioneri u Hrvatskoj. Zato je sigurno da „Qods“ već ima razrađen scenarij izazivanja nove krize na Balkanu. Problem je što raspolaže i dovoljnom operativnom snagom za realizaciju tog plana, jer ima ljude u obavještajnim službama, državnim institucijama u zemljama u regiji, ali i raširenu terorističku infrastrukturu, a koristi i Vehabijsku (suštinski neprijateljsku) kao i mrežu balkanskog organizovanog kriminalnog i obavještajnog podzemlja nastalom u ratu devedesetih nakon raspada jedinstvene, jugoslovenske službe,
Prateći način djelovanja iranskih snaga u BiH za vrijeme rata, Sjedinjene Američke države su energičnije nastupile u prvim danima mira, prekidajući programe vojne obuke intervencijom na Pogorelici.
Bosanski i iranski izvori tvrdili su da je u Pogorelici provođen "klasični program obuke policijskih snaga za antiterorističku borbu i akcije hvatanja ratnih kriminalaca."
"Sva sekularna vlast, bez obzira u kojoj formi, djelo je Sotone", pa muslimani se moraju boriti da se ona zaustavi," objavio je nedugo nakon islamske revolucije u Iranu njezin vođa ajatolah Homeini.
Sukobi obavještajnih službi SAD i Irana počeli su još tokom rata.
Parlament Federacije BiH usvojio je novi zakon o obrani koji je predviđao formiranje zajedničkih bošnjačko-hrvatskih snaga. Kada su formalno bili ispunjeni svi preduvjeti, Clinton je objavio početak programa čiji je cilj "uspostaviti vojnu ravnotežu među ranije zaraćenim stranama i tako osigurati da nakon odlaska IFOR-a nijedna od njih ne bude ohrabrena da obnovi neprijateljstva." Kada je program "Opremi i obuči" službeno okončan 2002., njegova ukupna vrijednost, u dostavljenom vojnom materijalu i pruženim uslugama, procijenjena je na 500 miliona dolara. Udio Sjedinjenih Država je bio preko 100 miliona, dok su ostatak donirale vlade Bruneja, Egipta, NJemačke, Jordana, Malezije, Katara, Saudijske Arabije, Turske i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Alija Izetbegović je, zbog svega, u više navrata bio pod vrlo jakim pritiskom Amerikanaca koji su tražili ispunjenje ovih uvjeta. Nekoliko dana nakon sastanaka u Rimu s Ričardom Holbrukom i generalom Georgem Joulwanom, koji su tražili prekid veza s Iranom, Izetbegović, u proljeće 1996., doživio je infarkt. Esad Hećimović, "Ugljen me je prodao Irancima". Američki zvaničnici su tražili od vlasti u Sarajevu da smijene i ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Bakira Alispahića, za kojega su smatrali da je omogućio jačanje iranskog prisustva u policijskim i obavještajnim strukturama u BiH i posebno mu zamjerali ranije spomenuti slučaj Pogorelica..
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) August 15, 2024
Priroda složenih i vrlo konspirativnih odnosa između vlasti u Sarajevu i Teheranu kao i o vojno-političkom djelovanju Irana u Bosni i Hercegovini, potpuno je razotkrivena cjelovitim Izvještajem o počinjenim krivičnim djelima uperenim protiv države koja su podrazumijevala izgradnju paravojnih struktura koje bi vršile političke i druge likvidacije, nepoželjnih za vlast u Sarajevu te planiranje vojno-političkog djelovanja i protiv zapadnih vojno-bezbjednosnih struktura i zapadne diplomatije u BiH i u cjelom regionu.
Uprkos akcijama iz Vašingtona i obećanjima iz Sarajeva, Iran je ostao u BiH snažno oblikujući i utičući na bezbjednosno-odbrambeni sektor.
Nastaviće se...
