Piše: DŽevad Galijašević
Značajna koncentracija terorističke obavještajne infrastrukture u regiji nikako nije slučajnost, procjenjuju zapadne bezbjednosne službe, i predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti ne samo u regiji, već i evropskoj sigurnosti. Svakako da postoji dilema: kako, otkuda i otkada, se šiitski Iran pozicionirao među sunitskim muslimanima u rizičnom djelu BiH koji predstavlja bošnjačko-hrvatsku federaciju?
Kontakti i saradnja između bošnjačkog političkog establišmenta i iranskog državnog vrha započeli su 1979 godine, pobjedom Homeinija; nastavljeni 1992., kada su tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović i njegov sin Bakir postigli načelni sporazum o vojnoj, političkoj i privrednoj suradnji.
Naredne su godine u Iran otputovali Izetbegovićevi najpovjerljiviji ratni suradnici Hasan Čengić i Omer Behmen. kako bi dogovorili mehanizme vojne pomoći, koja je uz pošiljke oružja i municije za Armiju BiH, podrazumijevala i dolazak iranskih vojnih instruktora (kasnije raspoređenih od Sarajeva do Bihaća), ali i agenata iranske tajne službe VEVAK. Službeno je obavještajna saradnja s Irancima započela 1994., kada iz BiH u Teheran odlaze Bakir Alispahić, Irfan LJevaković i Nedžad Ugljen, a potom i prve grupe „kursista“, pažljivo selektiranih, vjerski i ideološki provjerenih kadrova, koji su u Iranu pohađali specijalnu obuku. Iranski uticaj na vojne i policijske strukture se provodio pod direknim nadzorom Izetbegovićevog vojnog obavještajca Fikreta Muslimovića i Zijada efendije LJevakovića. Ipak, nakon što se pod snažnim pritiskom Amerikanaca Alija Izetbegović u februaru 1996. (poslije upada vojnika IFOR-a u kamp na Pogorelici) formalno odrekao iranske vojne i obavještajne pomoći, aktivna uloga iranskih emisara u BiH zamaskirana je osnivanjem brojnih kulturnih, naučnih i obrazovnih organizacija, institucija, udruženja.
Alija i “Mladi muslimani” – suđenje 1983
Iranski kulturni centar u ratnom Sarajevu 1994.godine, otvorio je tadašnji iranski ministar vanjskih poslova, Ali Akbar Velajati. U skladu sa dugoročnim ciljevima Irana, boravak obavještajnih službi Irana u BiH prikrivan je krinkom humanitarnog rada, osnivanjem raznih kurseva, školovanjem i stručnim usavršavanjem državljana BiH u Iranu. Razgranata je mreža humanitarnih organizacija, naučnih instituta, udruženja građana, kulturnih društava, privatnih preduzeća kroz čiji su se rad obavljale obavještajne aktivnosti: Naučno-istraživački institut IBN SINA, Centar za kulturu Islamske Republike Iran u Sarajevu, RTV IRIB (Iranski radio i TV servis), Iranska novinska agencija IRNA (kasnije premještena u SiCG), Društvo iransko-bosanskog prijateljstva, Persijsko-bosanski koledž, Iranski centar za rekonstrukciju i razvoj IRCA, Udruženje građana NUR (svjetlost), Udruženje građana Fatih, Udruženje građana Kevser, Humantirna organizacija Obnova, HO Hasib, HO Birds-Estehhlal Institut – Teheran, HO Iranski crveni polumjesec, HO Kosar, HO Most prijateljstva, d.o.o. Duga, Heyva d.o.o. i druge, Fondacija „Mula Sadra“; Televizije Sahar, Behar i IRIB.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) August 15, 2024
Bliska saradnja visokih oficira Armije BiH, Fikreta Muslimovića, Envera Mujezinovića i DŽemala Najetovića, s pripadnicima Iranske revolucionarne garde, koja je uspostavljena u ratnim godinama, u mirnodopskim je uvjetima nastavljena kroz Društvo iransko-bosanskog prijateljstva, u kojem su nekoć najutjecajniji vojni obavještajci iznimno aktivni. Pretpostavlja se kako je, pored Naučnoistraživačkog instituta Ibn Sina, najvažniji punkt Iranske revolucionarne garde u BiH Perzijsko-bosanski koledž koji je otvoren 1999. u llijašu kod Sarajeva. Evidentnono je iranski koledž osnovan sa ciljem i prikrivanja identiteta pripadnika Revolucionarne garde koji u BiH dolaze s diplomama nastavnika, a zapravo se bave obavještajnim poslovima.
U prvoj sedmici marta 2017. godine, Nacionalno Bezbjednosna Agencija USA, je objavila posebni izvještaj o đelovanju Iranske obavještajne zajednice u BiH. Izvještaj zapravo predstavlja presjek saznanja o djelovanju i aktivnostima iranskih obavještajaca u posljednjih petnaest godina, i bazirana je na podacima koje je prikupljala i Obavještajno-bezbjednosna agencija (OBA) BiH.
U izvještaju 2783. NSA, posebna pažnja posvećena je akciji šifrovanog naziva „Platon“, koju su službenici OBA-e proveli u najstrožoj tajnosti. Taj izveštaj OSA-e ima službeni naziv „Analiza operativne akcije „Platon““, a sačinjen je 7. juna 2009. godine i zaveden pod brojem UR-04-429/09., kucan je na više od stotinu stranica. Osim informacija OBA-e, u izvještaju NSA-e korištene su i informacije do kojih su došle zapadne obavještajne službe. „NSA raspolaže s oko 650 imena pripadnika najviše iranske, ali i još nekoliko obavještajnih službi islamskih zemalja u BiH, dok je u službama u BiH u opticaju još 330 imena. Taj broj od skoro 1.000 pripadnika tajnih obavještajnih službi Irana, Pakistana, Kuvajta i Saudijske Arabije je alarmantan i predstavlja posebnu kočnicu na putu BiH ka NATO, ali i predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti zapadnih zemalja, a naročito SAD“, stoji u izvještaju NSA-a.
Alija Izetbegović kao pripadnik Handžar divizije
Takođe, otkriveno je da je i čitav niz intelektualaca postao sastavni dio iranskih obavještajnih službi, a posebno MOIS-a. Jedan od njih je, prema tvrdnji iz izvještaja OSA-e, i profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Nevad Kahtaran, a zatim i direktor Radio TV Islamske Republike Iran u Sarajevu (Irib) Muhamed Reza Golzardi. Za bosanske bezbjednjake posebno je bio interesantan i jedan od ljudi koji je državljanstvo BiH dobio zahvaljujući svom učešću u ratu - Javdan Amjad zvani Medžid, pripadnik Komiteta šijitske organizacije koja deluje na području BiH. NJegovo ime se pominje i u više operativnih akcija šifrovanih imena „Sidro“ i „Maraton“ gđe je nedvosmisleno zaključeno da radi za više tajnih službi Irana, a da je u stalnom kontaktu sa šefom IRGC-a Ali Sabetom. Prisustvo pripadnika iranske obavještajne službe u BiH naglo je pojačano od početka 2012.god. kao i aktivnosti iranskih službenika i diplomata.
„Često se pominje i ime dugogodišnjeg, gradonačelnika Zenice, Fuada Kasumovića, te njegova veza sa iranskim tajnim službama. Saradnja Kasumovića počela je još u vrijeme dok je bio zamjenik direktora carine“, stoji u izvještaju NSA-a.
S tim u vezi zapadne obavještajne službe tražile su podatke o (ne)službenom boravku Fuada Kasumovica u Iranu krajem juna 2012. godine. Iako je tvrdio da je tamo zvanično, kasnije je to demantovao i rekao da je išao privatno i o svom trošku. Posjeta je trajala 5 dana i prema podacima zapadnih službi Kasumović se tada susreo sa Abolghasem Parhizkarom (jedan od najviše rangiranih oficira VEVAK-a, odnosno MOIS-a). Interesantno je da je Abolghasem Parhizkar dva puta tokom 2014. godine posjetio BiH ali sa diplomatskim pasošem i oba puta se tajno sreo sa Fuadom Kasumovićem, navodi se u izvještaju NSA. Da stvar bude ozbiljnija, nakon povratka iz Irana Kasumović, koji je tada obavljao dužnost zamjenika ministra finansija i trezora BiH, organizovao je iftar -večeru za ambasadora Irana i njegove saradnike u sarajevskom hotelu „Zagreb". Za to je ekspresno saznala Ambasada SAD i odmah započela svojevrsnu istragu o vezi Kasumovića i Teherana. Prema izvorima OBA-e, zadnjih godina (od 2012. godine) osobe povezana s iranskom obavještajnom službom najviše kontaktiraju predstavnike nevladinog sektora i osobe okrenute radikalnom islamu i terorizmu. Iz analize Iranskog prisustva u BiH i kretanja njihovih diplomata i službenih lica,, nakon posebne i zajedničke analize: Granične policije BiH i Obavještajno bezbjednosne agencije BiH, može se izvući nekoliko zaključaka:
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) August 16, 2024
1. Pojačano je prisustvo Iranskih službenih lica i diplomata u BiH, vidljivo u postupcima političkog vrha u Sarajevu, posebno, Bakira Izetbegovića koji prima u privatnu posjetu, u krugu porodice, u vlastitom domu, Iranskog ministra kulture Sejid Muhamed Huseinija - 14.1.2013.i ponovljenu, nenajavljenu posjetu, 28.5.2013. dvije nedjelje nakon progona dvojice diplomata).
Stalna komunikacija Bakira Izetbegovića sa ambasadorima Islamske Republike Iran u BiH te Izetbegovićeva posjeta Teheranu 24 i 25. oktobra 2016.godine i prijemi na najvišem nivou od strane Ajatolaha Ali Hamneija i tadšnjeg Predsjednika Islamske Republike Hasana Rohanija, potvrđuju interes i namjeru obe strane (SDA i ukupna Bošnjačka politika sa jedne strane a Iran sa druge) da se ta saradnja nastavi i intenzivira bez obzira na Američko-Izraelsko protivljenje.
2. Intenzivna aktivnost i kretanje unutar BiH, kontakti sa nevladinim sektorom i licima indiciranih na radikalni islamizam i teroriza, pogotovo kontakti sa licima iz G.Maoče kao i učestali prelasci granice, svim, graničnim prelazima, (način provjere propusnosti graničnih prelaza) u vrijeme vjerskih i državnih praznika, kada je nadzor nad prelaskom, umanjen, pokazuju da Iranske službe, koriste teritorij Bosne i Hercegovine kao prostor iz koga vrlo lako ulaze u Srbiju a preko Hrvatske i u Evropsku Uniju.
3. Kada je svojevremeno, Odlukom Ministarstva bezbjednosti BiH, kojim je tada rukovodio Fahrudin Radončić, iranski diplomati, Hamzeh Doolab Ahmad i Jadidi Sohrab, proglašeni su nepoželjnim osobama i protjerani su 14.5.2013. amerikanci su pokazali zadovoljstvo ali nisu zaštitili Radončića od, ubrzo otvorenog sudskog procesa i hapšenja. Iako su „nepoželjni diplomate“ djelovali kao drugi i treći sekretar u ambasadi, utvrđeno je da rade za Ministarstvo nacionalne sigurnosti Islamske Republike Iran (MISIRI). Protjeran je i Muhsin Bayat Giashi.
Analizom i poređenjem dostupnih informacija o identitetima iz različitih nacionalnih izvora, otkriveni su mnogi iranski bezbjenjaci i obavještajci sa lažnim identitetima. Utvrđeno je da Iranske službe koriste identifikacijska dokumenta sljedećih država: BiH, Liban, Irak, Turska, Sirija, Izrael (preko Hamasa i uprave u Gazi)...
U suštini Iran nije priznao Kosovo i nikada nije podržavao ni lobirao za Albance. Kada se ta politička kretanja i interesi, u sferi djelovanja Islamske Republike Iran analiziraju, odnos prema ovoj regionalnoj sili ne može biti jednostavan. Saradnja Irana i Rusije i duboko partnerstvo, u samoj BiH, ne bi smjelo izazivati zabunu ni nedoumice. Bosna, u projekciji Islamske Republike Iran je važna odskočna daska za Evropu te važan most do sunitskih muslimana koji na bosanske muslimane gledaju sa pijetetom. Iran se nikada neće odreći svojih pozicija u BiH niti ambicija da preko nje snažno djeluje u Evropi i među sunitima. Za Iran bosanski muslimani su upravo trojanski konj za ulazak u oba svijeta, koja se tradicionalno, istorijski i kulturno nalaze u identitetu bosanskih muslimana. Zato su Iranske pozicije isključivo bazirane na njihovom odnosu i više-decenijskoj saradnji sa muslkimanima tj. porodicom Izetbegović, Mladim muslimanima i Strankom demokratske akcije. Svi interesi, koje je Iran formulisao i prije rata u BiH, potvrdio u samom ratu zadržani su i u novoj strategiji međunarodne i vjerske politike Irana. I to nijedno savezništvo ne može promijeniti. I u načelu – i u detaljima, Iran je neprijatelj Bosne i Hercegovine, neprijatelj nemuslimana u njoj –neprijatelj Srba i Hrvata. Sve aktivnosti Irana uvijek su bile uperene protiv ne-muslimana i uvijek će biti. Saradnja sa Islamskom Republikom.
— Dnevne Novine Pravda (@NovinePravda) August 15, 2024
Uzurpacija Bosne i Hercegovine koju Izetbegovići vrše već četvrt vijeka mora biti onemogućena i zaustavljena a neprijateljski orjentisanim islamskim zemljama, koje nude model vlastitog političkog uređenja evopskim muslimanima, mora se smanjiti manevarski prostor u BiH i moraju se onemogućiti u destruktivnim politikama. Sentimentalnost i pogrešno razumijevanje interesa i međusobnih odnosa koji vladaju između regionalnih i svjetskih sila, ne smije biti prepreka pravilnog razumijevanja iranske pozicije u BiH i formulisanja adekvatnog odgovora na tu politiku.
Nakon otvaranje sukoba sa Izraelom i američko-britanskim snagama u regionu, samo je pitanje dana, kada će Iran sa Zapadom otvoriti front u Bosni i Hercegovini – za ovaj sukob Iran ima dovoljno snažan potencijal koji se do sada uglavnom potcijenjivao. Bošnjaci su, na Balkanu bili i ostali „iranski proksi“ snage sposobne da potkopavaju zapadnu politiku na razne načine.
Kraj
Izvor: Pravda
