Piše: Predrag Ćeranić
Trebalo je zaista biti „slijep kraj očiju“ pa karikiranje čuvene De Vinčijeve slike Posljednja (tajna) večera tokom svečanog otvaranja Olimpijskih igara u Parizu ne protumačiti kao ismijavanje hrišćanstva.
Što je mnogo, mnogo je, rekli su i sa Istoka i sa Zapada.
Posebna kritika je bila na izboru „glavnih glumaca“ i njihovih seksualnih opredjeljenja. Ismijavanje Hrista i njegovih apostola bilo je u najmanju ruku neukusno.
Možda bi bogohuljele bilo prava riječ.
I, kao što piše Željko Raljić za RT Balkan, vrijedilo bi se podsjetiti primjera iz prošlosti Olimpijskih igara, odnosno slike engleske fudbalske reprezentacije na stadionu u Berlinu 1936. godine.
Svi fudbaleri drže dignute ruke u stilu “Zig hajl” kao i nemačka reprezentacija.
Međutim, nije to bio nikakav izuzetak – svi su u Berlinu pozdravljali na taj način. Jedan od rijetkih koji se usprotivio i odbio da tako pozdravi Adolfa Hitlera bio je atletičar preponaš jugoslovenske reprezentacije Ivan Stevan Ivanović.
Upravo isti prkos pokazao je srpski as Novak Đoković prilikom finalnog meča u tenisu protiv svog protivnika iz Španije Karlosa Alkaraza.
Usred tog istog Pariza rekao je „Bog je veliki“ i ljubio pravoslavni krst na olimpijskim igrama koje su prepune simbola zla.
Zlatna medalja Đokoviću je uručena uz intoniranje himne Bože pravde, koja odnedavno, kako je to na Svesrpskom saboru odlučeno, nije samo himna Srbije, već svesrpska himna. Srpski prkos je ponovo prepoznatljiv.
I još suze.
Novakove suze i suze srpskog naroda na 4. avgust.
Novakove suze su suze radosnice.
Mnogo suza, sasvim drugačijeg karaktera je proliveno tog dana 1995. godine u koloni koja se iz urušene Republike Srpske Krajine kretala prema Beogradu.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je poručio da Srbi neće u kolonama napuštati zavičaj. Tokom obilježavanja Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u akciji „Oluja“ naglasio je da se srpskom narodu više nikada neće ponoviti pogrom.
Miodrag Linta, predsjednik Saveza Srba iz regiona, koji je u Crkvi Svetog Marka u Beogradu prisustvovao parastosu stradalih Srbima u hrvatskoj akciji „Oluja“, ukazao je da je „skandalozna činjenica da Evropa, Amerika i svijet ne šalju jasnu poruku Hrvatskoj da je apsolutno neprihvatljivo da jedna članica EU u 21. vijeku slavi progon, stradanje i protjerivanje jednog naroda“.
Ujedno, istakao je da je operacija Oluja „najveće etničko čišćenje u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
Predsjednik Srbije je, takođe, podsjetio na nedavni diplomatski uspjeh svoje zemlje: „U UN smo se suprotstavili najmoćnijim silama svijeta. Digli smo glas u ime svih slobodarskih naroda ovog svijeta. I uspjeli smo, jer 109 zemalja nije glasalo za tu sramnu rezoluciju o Srebenici.“
Pored diplomatskih napora Srbije, nesporno da je uspjeh postignut i zahvaljujući pomoći prijatelja, saveznika koji su sve jači. Riječ je, naravno, o Rusiji i Kini.
Na otvaranju Olimpijskih igara u Parizu, kao što nam je to nešto ranije pokazala 68. Pjesma Evrovizije, predočeno nam je da postoje „vrijednosti“ koje nam se nameću, ali i da je prisutan otpor civilizacije.
„Sve ukazuje da je Zapadnu meku moć sada zamjenila ruska meka moć“, naglasio je mađarski premijer Viktor Orban u istorijskom govoru na 33-em letnjem studentskom kampu Univerziteta Balvanjos u Tušnadu, u Rumuniji. „Sada je ključ za propagiranje zapadnih vrijednosti LGBT ideologija. Ko to ne prihvata, on se, za zapadni svijet, nalazi u kategoriji zaostalih.“
Orban je istakao i da se bliže kraj rata u Ukrajini i neminovno pomirenje Evrope sa Rusijom. Očito je da sukob u Ukrajini nije samo u vojnom formatu, već se bitke biju i u drugim sferama.
Neminovno je da će pobjeda Donalda Trampa na američkim izborima pomoći da se procjene Viktora Orbana realizuju.
Tramp je čestitao predsjedniku Rusije Putinu na razmjeni zarobljenika između Rusije i NATO zemalja, što je prva poruka koju mu šalje u još neosvojenom mandatu.
Sve ide ka tome da će se ratište u Ukrajini nakon Trampove pobjede zatvoriti uz ustupke Rusiji, smjenu Zelenskog, ali i prenos tenzija u Aziju, na relaciji Kina – Tajvan. Naravno, uz američko „dolivanje vatre“.
Ali, prostor koji je nepredvidiv i teži ka eskalaciji sukoba je Bliski Istok. Vlada Izraela kao da se trudi da u svoj sukob sa Hamasom i Hezbolahom direktno uvuče Iran, a time i Sjedinjene Države.
Šta nam je činiti?
Izdržati pritiske do novembra, kada slijedi rasplet.
To možemo postići držeći se zaključaka Svesrpskog sabora, što podrazumijeva očuvanje civilizacijskih vrijednosti koje su sasvim suprotne onima koje nam nude na Pjesmi Evrovizije i na otvaranju Olimpijskih igara.
NAJGORI SCENARIO NA POMOLU: Šta će biti sa Ukrajinom nakon rata?
Izvor: Sveosrpskoj.com
